Gimnazijalac Tarik Idrizović je kazao da kniga poezije "Budi moja" Lazara Lopušine, učenika drugog razreda bjelopoljske Gimnazije "Miloje Dobrašinović" nije samo zbir riječi na papiru već poziv na promišljanje, putovanje kroz identitet, zavičaj, sjećanja i nadu, kao i dijalog sa svima nama.
On je to rekao večeras na promociji knjige šestnaestogišnjeg pjesnika.
Tarik, Lazar i Nikolina Barać koja je recitovala stihove osmislili su promociju kroz specifičnu scenografiju, a duh umjetnosti obogatio je i muzički nastup Bjelopoljca Balše Jovanovića uz pratnju profesora muzike Almira Martinovića.
"Hvala vam što ste podržali jednog mladog autora, koji svojom hrabrošću, iskrenošću i jezikom koji nadilazi godine, donosi novu svježinu na književnu scenu", kazao je Idrizović, koji je vodio program.
Ovo je treća knjiga poezije madog Bjelopoljca.
Recenzetkinja knjige profesorica književnosti i pjesnikinja Snežana Bošković je kazala da je prva zbirka poezije "Most izgubljenih ljubavi" Lazaru Lopušini "bila ćuprija koja mu je omogućila prelazak na obalu sa koje će se vinuti baš onako kako to istinska ljubav zna".
U prilog tome je druga zbirka poezije "Budi moja" koja potvrđuje ogroman napredak u književnom sazrijevanju.
Da ljubav ne može stati u dvije riječi - "volim te", da je najmanje to i koliko je ona zaista kompleksna i neobjašnjiva, svjedoče stihovi Lazara Lopušine, zaljubljenog pjesnika, koji imperativnim naslovom zbirke "Budi moja", poziva voljenu da mu osjećanja shvati, prihvati i uzvrati, a u pjesmi "Mnogo više od toga" daje upečatljive stihove o ljubavi.. .”, kazala je Bošković, izražavajući zadovoljstvo što je mala zajednica bogatija za jednog mladog pjesnika, jednog pjesnika, neodoljivog talenta i emocionalne jednostavnosti.
Direktor Centra za kulturu Edin Smailović je kazao da ga posebno raduje što su večerašnji program osmislili mladi ljudi, i da je veoma važna podrška mladima koji gaje ljubav prema pisanoj riječi i onom što se u najširem smislu može nazvati umjetnošću.
"Izražavam zadovoljstvo zbog toga što postoje mladi koji pišu, aktivno čitaju i bave se raznim vidovima umjetnosti i vrata ove kuću kulture za njih će uvijek biti otvorena, jer su oni najvažniji razlog zbog kojih ovakva, i slične ustanove trebaju da postoje. Lazaru čestitam, i još jednom da kažem da smo mi uvjek tu da pružimo podršku", rekao je Smailović.
Poduža je lista osoba kojima se Lopušina, uz mnogo emocija zahvalio, uključujući i akademsku slikarku Anđelu Došnjak koja je ilustrovala knjigu.
Ipak, kako je kazao, posebnu zahvalnost duguje svojoj najvećoj podršci -majki Oliveri.
"Ne bih se usuđivao da objašnjavam emocije koje večeras ispunjavaju ovu salu – jer emocije, kad su iskrene, ne traže tumača. A večeras ih, vjerujem, svi osjećamo na isti način. Takođe, neću pokušavati da vam tumačim svoju knjigu. Knjige, po prirodi, govore same za sebe – onome ko ih želi čuti. Ja mogu samo reći da je ovo djelo nastalo iz iskrene potrebe da se nešto zabilježi, sačuva, i podijeli. I ako u njemu pronađete barem jednu rečenicu koja vas je dotakla – onda je vrijedjelo pisati", poručio je mladi pjesnik, dodajući da bi volio da njegovu knjigu prisutni čitaju ne kao neko u publici, već kao saputnici i da nikada ne zaborave važnost riječi.
Bonus video:
