Na Filozofskom fakultetu u Nikšiću promovisana je knjiga “Crnogorsko školstvo - teme i zapisi”, novinara u penziji Gojka Kneževića. Knjiga, prema riječima prof. dr Tatjane Novović, dekanice Filozofskog fakulteta, daje kontekst društvene odgovornosti i uloge škola, kao i školstva unutar specifičnosti regionalnog, nacionalnog i lokalnog miljea”.
“U knjizi autor govori o različitim događajima, fenomenima iz oblasti obrazovanja i školstva, bilježeći vrlo zanimljive epizode iz školstva. Izdvajajući školstvo kao krucijalni segment, polazište i ishodište cjelovitog društvenog razvoja, autor prikazuje razvojni put vaspitno-obrazovnih ideja u Crnoj Gori”, kazala je Novović.
Prema njenim riječima, Knežević razvoj i promjene školstva prikazuje i kroz “vizuru brojnih intervjuisanih profesora, nastavnika, studenata, nastojeći da rekonstruiše hronologiju školskih reformi, njihovo pedagoško, ideološko i političko utemeljenje”.
Prema riječima prof. dr Dušana Krcunovića, jednog od recenzenata knjige, osobenost Kneževićevog pristupa novinarskom pozivu je što on ne čeka događaje i povode, što nije vođen samo nalogom novinarskog zadatka, već i zovom savjesti.
“Knjiga djeluje na dva plana, utoliko što predstavlja retropsektivu jedne izuzetno plodne i duge karijere renomiranog nikšićkog novinara Gojka Kneževića, koji se specijalizovao za praćenje oblasti obrazovanja i prosvjete. Sa ovim važnim i obimnim djelom, sazdanim od novinskih članaka, izvještaja, intervjua i reportaža, nastalih raznim povodima, dobijamo, s jedne strane kondenzovan istorijat crnogorskog školstva, dok je, s druge strane, ova knjiga instruktivna i sa stanovišta novinarske profesije. Posmatrana u cjelini, knjiga nam potvrđuje da je kao i u mnogim drugim stvarima, tako i u školstvu, ako ne i posebno u školstvu, najbolji i najuzorniji dio onoga što jesmo situiran u prošlosti. Ali, to što je uzorno i što ima orijentacionu vrijednost, ne smije da potone u zaborav”, istakao je Krcunović.
Prema njegovim riječima, “u saosjećajnosti i osjećaju za pravdu i istinu, sadržana je rijetka sposobnost Gojka Kneževića da vjerno dočara i približi atmosferu i aktere nekog događaja, da široko informiše o događaju i ličnostima, situirajući ih u širi vremenski kontekst, da dovede čitaoca u prisnost sa njima, da afirmiše sagovornika, da apsorbuje pažnju čitaoca, da mu omogući uvid u značajne teme i pomogne donošenje mjerodavnog vrijednosnog suda, da izdvoji ono bitno i reprezentativno”.
Značaj Kneževićeve knjige, smatra Krcunović, ogleda se u tome što nam ona omogućava da pratimo proces nastanka i razvoja cnogorskog školstva: od osnivanja Cetinjske bogoslovije, kada su prvi učitelji bili vjeroučitelji, pa sve do doba “medokratije na naš način, kada je srpski jezik iščupan iz crnogorskog obrazovnog sistema, a njegovi profesori ostrakizovani, uz sramno ćutanje akademske zajednice”.
“Knjiga ‘Crnogorsko školstvo - teme i zapisi’ vraća nas na početke, ne zbog nostalgije za idealizovanom prošlošću, već zbog potrebe za orijentacijom u našem vremenu”, poručio je Krcunović.
Drugi recenzent, profesor Veselin Matović, istakao je da su Kneževićevi tekstovi “dragocjena svjedočanstva, koja nadilaze svoj tematsko-istorijski i prostorni okvir, i koje ne može zaobići nijedan budući istraživač i analitičar ovog, nesumnjivo najkompleksnijeg perioda u istoriji crnogorskog školstva”. Knjiga “Crnogorsko školstvo - teme i zapisi”, prema riječima Matovića, predstavlja “uzornu čitanku o uspenju i padu crnogorskog obrazovanja, dijelom i crnogorskog novinarstva”, jer je Knežević pomno pratio sve procese i lomove u crnogorskoj prosvjeti s kraja 20. i početka 21. vijeka i o njima pisao.
“Kao protivtežu svemu lošem što je pratilo školstvo na ovim prostorima, Knežević, s njemu svojstvenom empatijom prema ljudima, poznatim i nepoznatim, i nastojeći da kod svakog pronađe ono što je plemenito, lijepo, časno i ljudsko i da to iznese na vidjelo i sačuva od zaborava, veliki broj tekstova posvećuje uzornim pojedincima koji su ispisivali svijetle stranice ovdašnjeg školstva, pronalazeći ih u svim vremenima, okolnostima i generacijama, bilo da se radi o dobitnicima nagrade ‘Oktoih’, omiljenim pedagozima, đacima i studentima koji su postizali velike uspjehe u svojim karijerama, ili učiteljima u zabačenim planinskim selima. Mnogi od njih, iako vrijedni pamćenja, pomena, pa i spomenika, danas su manje-više prekriveni zaboravom. Gojko je s posebnom ljubavlju pisao o tim ljudima i njihovoj predanosti uzvišenom učiteljskom, svojevremeno u Crnoj Gori, posebno poštovanom pozivu”, istakao je Matović.
Prof. dr Marijan Premović, prodekan za nastavu na Filozofskom fakultetu, koji je bio moderator na promociji, smatra da Kneževićeva knjiga doprinosi boljem razumijevanju razvoja i značaja crnogorskog školstva i da podsjeća na prošlost našeg obrazovnog sistema, ali nas i “podstiče da promišljamo o njegovoj budućnosti sa sviješću o izazovima, ali i sigurni da bez kvalitetnog obrazovanja nema napretka, ni budućnosti”.
Knjiga “Crnogorsko školstvo - teme i zapisi”, sedmi ukoričeni izbor Kneževićevih tekstova objavljenih u “Pobjedi”, “Univerzitetskoj riječi” i “Prosvjetnom radu”, je podijeljena na nekoliko poglavlja: Bogata tradicija školstva, Oktoihom okićeni, Zapisi o (ne)zaboravljenima, Odlikaši ovjerili talenat, Izazovi za djecu i odrasle, Putevi i stranputice i Jezik i politika.
“Promociju moje knjige na Filozofskom fakultetu doživljavam kao priznanje za višedecenijsku plodnu i profesionalno korektnu saradnju sa ovom ustanovom, u čijoj sam prethodnici, Pedagoškoj akademiji, prije pet decenija studirao i sa ove govornice, kao studentski aktivista, učestvovao u raspravama o tada aktuelnoj reformi obrazovanja, da bi, potom, četiri decenije, kao novinar, posvećeno pratio i novinarski podržavao prerastanje Pedagoške akademije u Nastavnički fakultet, a iz njega nastajanje Filozofskog, Filološkog i Fakulteta za sport”, kazao je Knežević.
Kako je istakao, imao je čast i zadovoljstvo da sa brojnim univerzitetskim profesorima pomenutih fakulteta obradi vrlo zanimljive teme iz obrazovanja, ali i iz različitih oblasti društvenog života.
“Moram iskazati i neku vrstu ponosa na zapise o brojnim školama i uzornim prosvjetnim radnicima, a naročito o mladim ljudima - đacima i studentima, koji su opravdali moju podršku i svi do jednog ozbiljno zakoračili ili već izgradili zavidne profesionalne i naučne karijere”, istakao je autor.
Izdavači knjige su Institut za srpsku kulturu, Matica srpska - Društvo članova u Crnoj Gori i Narodna biblioteka “Velika”.
Knežević je objavio knjige “Ljudi pomena vrijedni”, “(Ne)obični među nama”, “Susreti i riječi”, “Tragovi života”, “Sela i domaćini” i “Pitomina divljih predjela”.
Promociju moje knjige na Filozofskom fakultetu doživljavam kao priznanje za višedecenijsku plodnu i profesionalno korektnu saradnju sa ovom ustanovom, u čijoj sam prethodnici, Pedagoškoj akademiji, prije pet decenija studirao i sa ove govornice, kao studentski aktivista, učestvovao u raspravama o tada aktuelnoj reformi obrazovanja, da bi, potom, četiri decenije, kao novinar, posvećeno pratio i novinarski podržavao prerastanje Pedagoške akademije u Nastavnički fakultet, a iz njega nastajanje Filozofskog, Filološkog i Fakulteta za sport”, kazao je Knežević
Bonus video:
