Jedno od najizvođenijih i najznačajnijih djela operske literature “Don Đovani” Volfganga Amadeusa Mocarta premijerno stiže pred crnogorsku publiku početkom narednog mjeseca. U zemlji u kojoj se opera još uvijek smatra rijetkim kulturnim luksuzom, a slični projekti se mogu nabrojati na prste jedne ruke, Muzički centar Crne Gore pravi značajan presedan.Tokom tri večeri (4. zatim 6. i 7. juna) publika će imati priliku da doživi muziku i dramu jednog od najkompleksnijih i najuzbudljivijih Mocartovih djela, koje ne samo da već više od dva vijeka ne silazi s repertoara svjetskih scena, već i danas pokreće nova čitanja i tumačenja.
Napisana 1787. godine na libreto Lorenca da Pontea, opera “Don Đovani” je mračna komedija, drama o zavodniku, grijehu i kazni, o ljudskoj slabosti i slobodnoj volji. I dok je lik Don Đovanija postao sinonim za nepopravljivog zavodnika i buntovnika, istinski ključevi priče često su u rukama njegovog sluge - Leporela.
Leporelo, sluga koji vodi spisak gospodarevih osvajanja, ne samo da donosi humor i ironiju u ovu mračnu priču, već je tihi svjedok koji balansira između divljenja, prezira i sopstvene nemoći. Njegova uloga nije samo komična jer on je onaj koji zna sve, a ne može ništa. Kroz njegove riječi i reakcije publika dobija uvid jer Leporelo nije samo sluga, on je i ogledalo. Ova nezahvalna uloga povjerena je makedonskom baritonu sa adresom u Beču Marku Trajkovskom.
U razgovoru za Vijesti Trajkovski ne krije da je oduševljen zadatkom koji je dobio.
“Leporelo je u stvari u operi karakter koji donosi smijeh. On od svih likova koji se pojavljuju u operi najviše pati zato što cijelo vreme hoće nešto da dobije, ali je na takvom položaju gdje njemu ništa ne sljeduje. Nema ljubav, novac, ni sreću. Upravo ovakav lik publika voli jer lako može da se poistovijeti sa njim”, priča o svojoj roli u operi “Don Đovani” Trajkovski.
Iako iza sebe ima brojne uloge, ovo će mu biti debi u roli Leporela čemu se posebno raduje. Nasmijati publiku u operi možda je i najteži zadatak, međutim Trajkovski u ulozi Leporela nosi tu odgovornost s lakoćom.
“Zaista jeste teško nasmijati publiku. Zbog toga je moj zadatak i teži. No, ono što me raduje dok smo pripremali ovu predstavu Leporelo je uspio da nasmije i moje kolege koje grade sa mnom ovu priču. To mi je dobar vjetar u leđa jer se nadam da ću uspjeti da nasmijem i sve one koji dođu da gledaju Don Đovanija. Inače, obožavam komediju i baš mi je drago što sam dobio ovu ulogu”, ističe Trajkovski.
Iako “Don Đovani” sadrži komične momente, u osnovi je riječ o duboko slojevitom djelu koje progovara o moći, manipulaciji, identitetu i odgovornosti - temama koje su možda danas i aktuelnije nego u vrijeme kada je opera nastala. Danas čovjek, okružen brzim tempom života, stalnim pritiscima i izloženosti na društvenim mrežama, lako može da se prepozna i u tim ozbiljnijim, tamnijim stranama priče koju “Don Đovani” donosi.
“Zaista je ova priča aktuelna i danas, posebno onaj segment koji se tiče korupcije. A mi na Balkanu to jako dobro znamo koliko su nam države, to jeste vlade korumpirane. Tako da ovo je ta baš hjerarhija. Gledajući ovaj komad publika lako može da dobije pojam o tome kako je hjerarhija funkcionisala tada i da vidi da se do danas nije puno toga promijenilo. Ljudi će se sigurno prepoznati u mnogim situacijama koje će te tri večeri vidjeti na sceni”, siguran je Trajkovski.
Iako je napisana u 18. vijeku, ova opera i danas ostaje izuzetno savremena, a upravo ta činjenica, da se i dalje suočavamo s istim pitanjima i borbama, može duboko da dotakne svakog umjetnika.
“To je život jednostavno. Dobro je što imamo takva djela, da učimo iz njih, da se uvijek podsjećamo na to šta je bilo nekada i šta je sada, šta sve može da se desi. Skloni smo da zaboravljamo istoriju i šta se sve dogodilo, te da je interpretiramo onako kako nam odgovara, a ne kao što je stvarno bilo. Ljudi zaboravljaju, a upravo ovakva djela ne dozvoljavaju da se zaboravi”, smatra Trajkovski.
Za predstavu “Don Đovani” i rad Muzičkog centra saznao je zahvaljujući koleginici Eni Topčibašić, a u Podgoricu je došao s jasnim ciljem da dobije ulogu Don Đovanija.
“Ena je moja jako dobra prijateljica i poslala mi je informaciju za audiciju, pa sam odmah odlučio da se prijavim. Došao sam sa željom da u ovom komadu igram Don Đovanija jer sam smatrao da mi taj fah pjevanja bolje leži. Međutim, moram priznati da sam i ulogu Leporela brzo zavolio i zaista se osjećam prelijepo u toj istoj. Mislim da ću zahvaljujući ovoj roli puno novih stvari naučiti u tehnici pjevanja i interpretaciji uopšte, te da ću spoznati i ko sam ja na sceni”, siguran je Trajkovski kome opera u Muzičkom centru neće biti jedina gdje će se pojaviti kao Don Đovanijev sluga.
“Istu rolu pjevaću i u Beču i to u septembru. Tako da je ovo iskustvo koje sam stekao u Podgorici veoma značajno i korisno”, siguran je on i dodaje da je posebno ponosan na saradnju sa rediteljem Aleksandrom Nikolićem.
“Zaista je fantastična saradnja i on je fantastičan. Htio sam da radim sa njim i zaista se kompletna ekipa odlično uklopila. Možda je premalo vremena, ali zaista je spoj ovih umjetnika koji igraju u ovom komadu odličan. Mocart je ta nit koja nas povezuje. Zahvaljujući njemu, toliko se sjajnih umjetnika okuplja i stvara zajedno”, zaključuje Trajkovski.
I u Operi pjevaju “partijski ljudi”
Marko Trajkovski je bariton iz Bitolja, školovan na Univerzitetu za muziku i scensku umjetnost u Beču, gdje je tokom studija ostvario niz značajnih uloga. Profesionalnu karijeru započeo je 2022. godine, debitujući u Theater an der Wien, a zatim nastupao i u Wiener Staatsoper, kao i na brojnim festivalima i koncertnim scenama širom Austrije. Trajkovski je umjetnik posvećen klasičnoj muzici, sa željom da kroz umjetnost spoji savremeni izraz sa sopstvenim kulturnim nasljeđem.
No, iako dolazi iz zemlje u kojoj, za razliku od Crne Gore, postoji nacionalna opera, zbog većih profesionalnih mogućnosti odlučio je da ostane i gradi karijeru u Beču.
“Mi imamo Muzičku akademiju, Operu, ali jako je teško doći do posla kod nas na Balkanu. Ovo je poražavajuće za umjetnost, ali kod nas je mnogo pjevača koji su dobili posao u Operi ‘partijski ljudi’. Zato je posebno teško za nas mlađe, jer bez te knjižice teško možemo doći do neke uloge. Oni već imaju svoju postavu i prilično je to zatvoren krug”, objašnjava Trajkovski i dodaje da ne misli da je i u drugim balkanskim zemljama puno drugačije.
“Volio bih da se to promijeni, jer zaista treba dati šansu mladim ljudima. No, upravo zbog takvog tretmana morali smo da idemo iz naših zemalja. Studirao sam u Beču i znao da ću tamo dobiti, to sam želio i zato sam ostao”, naglašava Trajkovski.
Bonus video:
