Crna Gora ima izuzetne vokalne talente, a sopranistkinja Milica Lalošević jedna je od onih koje posebno plijene izražajnošću, tehničkom preciznošću i predanošću umjetnosti. Rođena u Kotoru, svoje muzičko obrazovanje započela je u Muzičkoj školi “Vida Matjan”, gdje je pohađala teoretski odsjek i solo pjevanje. Usavršavanje je nastavila u Beogradu, u klasi prof. Radmile Smiljanić, a potom na konzervatorijumu Santa Cecilia u Rimu.
Tokom školovanja i kasnije tokom profesionalne karijere nastupala je na brojnim festivalima i takmičenjima u zemlji i inostranstvu, a imala je priliku da sarađuje sa istaknutim dirigentima poput Egona Mihajlovića, Pjerluiđija Gelminija, Simona Krečića, Jona Svinghmara i Dragane Jovanović. Izdvajaju se njeni nastupi u Berlinskom Konzerthausu, na Ljubljanskom festivalu, festivalima Operosa, KotorArt, kao i u Narodnom pozorištu u Beogradu, gdje je bila član Operskog studija.
Crna Gora, nažalost, još nije pogodno tlo za razvoj operske karijere jer je infrastruktura ograničena, prilike rijetke, a institucionalna podrška skromna, no stvari se i na ovom polju polako mijenjaju. Jedan od pionirskih projekata svakako je i opera “Don Đovani” čija je premijera zakazana za 4. jun u Muzičkom centru Crne Gore, a u ovom komadu Milici je povjerena uloga Done Ane.
“Apsolutno da mi je čast što sam dobila priliku da učestvujem u ovom projektu. Jako sam zadovoljna i srećna. Tumačim ulogu Dona Ane, što je jedan od glavnih likova. Zapravo, svih sedam učesnika su glavni likovi. To je ljepota ove opere”, kazala je na početku razgovora za Vijesti Lalošević.
Iako svi akteri priče “Don Đovani” prema Miličinim riječima donose neku svoju priču i svoju unutrašnju borbu, njen lik Dona Ana je simbol pravde i dužnosti.
“Ona u ovoj operi traži osvetu za svog izgubljenog oca. Stavlja dužnost ispred svojih emocija. Dakle, ledena žena”, opisuje Lalošević svoj lik. Ona priznaje da nije bilo lako donijeti sve te emocije ne samo kroz glas, već i glumu na sceni.
“Pošto radimo sa sjajnim rediteljem, Aleksandrom Nikolićem, koji je izuzetan u radu u tom procesu kad nas približava ulozi, meni nije bilo teško pronaći zajedničke poveznice sa Don Anom. Prvo, to je uloga koju sam odavno spremala. Ono što se kaže ‘uloga snova’ i zaista je potrebno i srce, tehničko i muzičko znanje, pa čak i glumačko iskustvo da bi se ova rola iznijela kako treba. Nije mi bilo teško da pronađem nešto što je zajedničko i meni i njoj i to zahvaljujući naravno Aleksandru i zahvaljujući mom prethodnom životnom iskustvu”, priznaje Lalošević.
Arije iz ove opere spadaju među najizvođenije, a i prije ove uloge Milica je imala priliku da se susretne sa njima.
“Dok sam bila u opernom studiju u Beogradu, izvodili smo segmente opere, tako da sam djelimice već bila i spremna. Konkretno, baš arija Dona Ane je brza, snažna, dinamična... Čak se i u orkestru čuje taj nemir u gudačima koji su predstavljeni kroz nagle skokove u melodiji, ritmičkim figurama, a kroz sve to donosi se ta njena napetost. Njena arija je emotivna eksplozija koja svoju ličnu bol pretvara u odlučnost i bijes. Dakle, u toj ariji ona je odlučila da želi osvetu”, objašnjava Lalošević.
Upravo je ta sposobnost da se emocija prenese glasom, a ne samo pokretom ili riječju, ono što operu čini najzahtjevnijim, ali i najposebnijim oblikom scenske umjetnosti, a Milica ne krije da su joj prethodna iskustva kad su nastupi u pitanju puno pomogli.
“Svako iskustvo na sceni je dragocjeno. Pogotovo za pjevača kad već ima spremnu tu ulogu muzički, onda je lakše na tu osnovu staviti još i glumu i reakcije koje reditelj zahtijeva. lakše je raditi sa već prethodnim znanjem, nego kad se prvi put susrećemo sa ulogom”, iskrena je Lalošević koja je posebno ponosna na ovaj projekat i saradnju sa Muzičkim centrom Crne Gore.
“Mislim da je rad na ovoj operi veliki dobitak za sve nas u Crnoj Gori. Jer svjesni smo koliko se malo ovakvih projekata radi. A onda bih htjela da istaknem i taj značaj svih muzičkih festivala koji njeguju operu, a svakako je među njima najznačajnija Operosa. Do korone Operosa je imala svoj orkestar, koji je sarađivao sjajno sa pjevačima. Međutim, svi znamo šta se desilo posle pandemije, sponzori su posustali. Ali svakako ovako velikih projekata nije bilo do sada sa ovakvim kostimom, timom iza nas i orkestrom na čelu sa maestrom Markom Korovićem. Vjerujem da ovaj projekat predstavlja prekretnicu i iskreno se nadam da će otvoriti vrata za nova, jednako ambiciozna ostvarenja”, nada se Lalošević, a upravo ovakva produkcija prilika je da opera konačno postane dostupnija i bliža široj publici, bez etikete elitizma.
“Upravo, ova režija i ovaj komad će, nadam se, pokazati da je opera stvarno za sve. Stvarno bih ovim putem pozvala sve ljude koji nisu imali priliku da odu u operu, da dođu i da vide kako sve to izgleda. Opera je jedna predivna zabava, koja apsolutno nema tu elitističku konotaciju. Zapravo ne morate da budete veliki poznavalac klasične muzike za početak da biste shvatili istu. Probajte da malo proširite, da razbijete svoje predrasude, da dođete i da vidite predivne kostime, predivnu režiju i predivnu priču koja oslikava taj period, a priča je veoma aktuelna i danas”, savjetuje Lalošević koju nakon repriznih igranja 6. i 7. juna na istom mjestu očekuju još neke Mocartove arije. Naime, na ovogodišnjoj Operosi izvodiće jednu ulogu iz Mocartove opere, tačnije Paminu iz “Čarobne frule”.
Bonus video:
