U plužinskom Centru za kulturu predstavljene su knjige akademika Jovana Delića: „Milutin Bojić pjesnik moderne i vjesnik avangarde“, „Sažeta poetika sažimanja: ka poetici Danila Kiša III: tendencije i dominante u prozi Danila Kiša“, „Hodočašća uz Uspravnu zemlju“, „Poetski svetovi Vaska Pope: tematski zbornik“ i „Gojko Đogo – crni Argonaut srpskog pjesništva: o poeziji i poetici Gojka Đoga“.
Prema riječima književnika Radomira Uljarevića, u Delićevim interpretacijama ukazuje se literarni reljef, a autor sagledava cjelinu prethodno ispitujući sve „rukavce, registrujući uticaje i lektiru koja je prethodila djelu koje je otvoreno na njegovom radnom stolu“, prelazeći direktno na suštinu i ispitujući književni aspekt djela kojim se bavi.
„Njegov posao je isključivo istraživački, ali on uključuje i druge aspekte književnog djela koji su nužno vezani za samo djelo, za njegov nastanak, za njegovu sudbinu. Ne samo ideološki aspekt, čitav registar različitih uvida mora da ostvari istraživač koji ima namjeru da ucrta magistralne koridore jedne književnosti“, kazao je Uljarević.
Prema njegovim riječima, Delić se takmiči sa samim sobom, i njegov rad je u stalnom procesu samoprevazilaženja.
„Strog prema sebi, strožiji nego prema drugima, on nije zadovoljan svojim knjigama i to nezadovoljstvo je glavni pokretač obnovljenog napora da se u odabiru nove teme svaki naredni put postigne više i približi koliko je moguće postavljenom idealu...Gotovo da se i ne primjećuje kad jezik kritike zamjenjuje jezikom poezije ili proze, kad iz svog kritičarskog ja ulazi u autorsko ja. Mi golim okom gledamo kako teorija postaje onim što je njen predmet, onim čime se bavi – postaje književnim djelom“, naglasio je Uljarević.
Kako je rekao, Delić je kritiku izdigao na ljestvicu gdje ona opstaje ravnopravno sa žanrovima koje tretira i tumači, dok su negove analize i sinteze postale su obrazci i mjera razumijevanja savremene srpske književnosti, dubljeg razumijevanja, dakle prepoznavanja onih slojeva za koje treba iskustvena upućenost.
Prema riječima Uljarevića, knjiga „Gojko Đogo – crni Argonaut srpskog pjesništva“ čita se kao neka vrsta modernog romana koji nije sasvim defabulizovan.
„Istina, prevagu ima taj esejistički sloj – ideološko kulturološka analiza Đogovog pjesništva, sloj koji je u modernoj prozi potpuno ravnopravan. Da se ne podsjećamo samo ’Proljeća Ivana Galeba’, već čitavog niza kasnijih autora i esejističkih knjiga-romana novijih pisaca“.
Tek ovom knjigom, smatra Uljarević, ispunjena je pravda za sve što je pjesnik Gojko Đogo žrtvovao za poeziju, i za pjesnike.
„On je robovao za slobodu poezije, žrtvovao se za čast same poezije – uzvišenija žrtva se ne može zamisliti. Njegovi briljantni eseji u odbranu poezije nisu pisani samo u odbranu njegove poezije iz ’Vunenih vremena’, već u odbranu poezije uopšte. Branio je svoje razumijevanje poezije i osjećanje pjesničke časti, kako kaže Delić“, zaključio je.
Doc. dr Goran Radonjić je podsjetio da je „Sažeta poetika sažimanja“ treća Delićeva knjiga o Danilu Kišu, koja, osim što je nezaobilazna za proučavaoce Kiša, korisna je za proučavaoca bilo kog važnog pisca druge polovine XX i početka XXI vijeka.
„U najnovijoj monografiji Delić najprije tumači različite Kišove tematske tendencije i dominante. Zatim, uzevši te formalističke termine u još jednom specifičnijem značenju, razmatra likove u Kišovoj prozi, od izbora junaka do karakterizacije. Nakon toga izdvaja neke od ključnih Kišovih postupaka: istoričnost, citatnost, dijalog s mitom, ’dokumentaristički postupak’, intermedijalnost, ironični lirizam, ciklizacija, žanrovski hibridi, kontraknjiga, fragmentarnost i enciklopedičnost“, kazao je Radonjić.
Pomenuta knjiga ima i širi teorijski značaj jer osvjetljava neke od teorijskih problema važnih za razumijevanje književnosti uopšte.
Govoreći o monografiji o Vasku Popi, „Hodočašća uz Uspravnu zemlju“, Radonjić je istakao da ta knjiga ima višestruk značaj i može biti privlačna za raznovrsnu publiku, jer se bavi „jednim od naših najboljih i najomiljenijih pjesnika, i nudi analize nekih od njegovih najznačajnijih i najčitanijih pjesama“.
„Uvodni tekstovi monografije o Popi uspostavljaju ličnu vezu između autora, Jovana Delića, sa pjesnikom kojim se bavi i zbirkom ’Uspravna zemlja’. Govoriti o takvoj knjizi za Delića znači govoriti i o uspravljanju čovjeka, uspravljanju u patnji i uzdizanju u čojstvu. To pokazuje ne samo Delićevu posvećenost poeziji, nego i da nam poezija nudi pojmove u kojima razumijemo sebe, svoje nasljeđe – jer tu je važno što se saopštavaju priče iz zavičaja, a i svoj identitet“, rekao je Radonjić.
Zbog toga, prema njegovim riječima, u poeziji, osim estetske, možemo naći i moralističku dimenziju.
„Kao u nekoj vrsti koncentričnih krugova, Delić analizira pojedinačne pjesme, zatim ih posmatra u kontekstu ciklusa kojem pripadaju, pa onda u kontekstu cjeline – ’lirskog spjeva’, kako bi pokazao ’odnos između djelova i cjeline; opšteg, posebnog i pojedinačnog’. Sve to biće povezano sa vrednovanjem, odnosno treba da pokaže i zašto je taj Popin lirski spjev jedan od najboljih koje imamo“.
Budući da se kod Pope mogu uočiti brojne teme, forme i postupci karakteristični za modernu poeziju, Delićeva knjiga, prema riječima Radonjića, može koristiti onima koji čitaju i proučavaju mnoge druge moderne pjesnike
„U najširem smislu, dajući jasno formulisan i dosljedno sproveden pristup, knjiga se može čitati i kao teorijski i praktičan priručnik za vještinu tumačenja, za razumijevanje kako funkcioniše književni tekst i književnost kao cjelina“, zaključio je.
Jovan Delić se zahvalio kako publici, svojim Pivljanima, tako i učesnicima večeri, a zatim je pročitao odlomke iz predstavljenih knjiga.
Voditeljka večeri bila je književnica Milica Bakrač.
Bonus video:
