Izložba Yoko Ono u Crnoj Gori predstavlja kulturni događaj od izuzetnog značaja, jer ne samo da omogućava crnogorskoj publici da se upozna sa opusom jedne od najuticajnijih avangardnih umjetnica 20. i 21. vijeka, već otvara prostor za razmatranje umjetnosti kao prostora za dijalog, društvenu kritiku i politički aktivizam.
To u razgovoru za “Vijesti” poručuje Maša Vlaović, kustoskinja izložbe “Unfinished”, velike Yoko Ono koja će biti otvorena 19. juna u Podgorici u izložbenim prostorima Dvorca Petrovića i Perjaničkog doma na Kruševcu, u 20 časova, a u organizaciji Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore (MSUCG).
“Yoko Ono je globalno priznata avangardna umjetnica, pionirka konceptualne umjetnosti i jedna od ključnih figura savremene umjetničke scene. Dovesti takvo ime u Crnu Goru znači ući u svjetsku kulturnu mapu i potvrditi spremnost domaćih institucija da prate savremene tokove”, poručuje teoretičarka i istoričarka umjetnosti Vlaović.
Pored nje, kustosi izložbe su i Gunnar B. Kvaran i Connor Monahan, a postavka će biti otvorena do 15. septembra 2025. godine.
O značaju samog događaja, umjetničkom konceptu, ukazuje na posebno interesantne radove, ali i o samoj Yoko Ono i tome koliko je Džon Lenon nezaobilazan segment njenog života i stvaralaštva, Maša Vlaović govori za Vijesti najavljujući otvaranje izložbe.
Šta izložba donosi u MSUCG i kako biste je najavili na samom početku?
Ovo je rijetka prilika da se sagleda kako eksperimentalna umjetnost može funkcionisati i kao formalna igra percepcije i kao sredstvo transformacije stvarnosti. U kontekstu Crne Gore, ova izložba se pojavljuje u trenutku kada postavljamo pitanje kako savremena umjetnost može komunicirati sa lokalnim kulturnim narativima i na koji način eksperimentalni koncepti mogu uticati na razumijevanje umjetnosti u društvu koje prolazi kroz dinamične socio-kulturne promjene. Izložba “Unfinished” otvara pitanja: Kako da budemo prisutni? Kako da se povežemo? Kako da zamislimo mir - i u sebi, i oko sebe? I na kraju, kako da kroz umjetnost ne samo gledamo, već i djelujemo?
Yoko Ono uporno poziva da “zamislimo mir”. Da li je to moguće danas, kako u Crnoj Gori i regionu, pa tako i u svijetu u jeku brojnih sukoba? Je li dostižna ideja mira, balans utopijskog i realnog i može li umjetnost doprinijeti tome?
Poziv Yoko Ono da “zamislimo mir” nije naivan, iako na prvi pogled može djelovati jednostavno ili utopijski. On je duboko političan, etičan i odgovoran. U vremenu sveprisutnih kriza, zamisliti mir znači usuditi se da vjerujemo u mogućnost drugačijeg svijeta. U Crnoj Gori, gdje osjećaj lične i društvene sigurnosti često izmiče, ideja mira postaje i lična i kolektivna potreba. Yoko Ono ne nudi gotove odgovore, ali nas podsjeća da je mir proces - koji počinje u svakome od nas, kroz svijest, odgovornost i odnos prema drugima. Umjetnost, u tom smislu, ima izuzetnu moć - ne zato što rješava probleme, već zato što stvara prostor za empatiju, dijalog i razmišljanje. Možda mir ne dolazi brzo i ne izgleda onako kako ga zamišljamo, ali Yoko Ono nas poziva da ga barem zamislimo - jer bez tog prvog koraka, nijedan drugi nije moguć.
Po čemu je posebna i na koje sve načine značajna, kako za instituciju, tako i državu, ali i buduće posjetioce?
Izložba “Unfinished” posebna je po svom umjetničkom i simboličkom značaju - Yoko Ono je globalno priznata avangardna umjetnica, pionirka konceptualne umjetnosti i jedna od ključnih figura savremene umjetničke scene. Dovesti takvo ime u Crnu Goru znači ući u svjetsku kulturnu mapu i potvrditi spremnost domaćih institucija da prate savremene tokove. Za instituciju, poput muzeja ovo je prestižno priznanje i važan trenutak u njenoj istoriji. Ovakav projekat jača kredibilitet institucije, otvara vrata međunarodnim saradnjama i pruža mogućnost stručnog i profesionalnog usavršavanja kroz kontakt s međunarodnim standardima izlaganja i produkcije. Ova izložba ima značaj i za našu državu, jer doprinosi jačanju imidža Crne Gore kao zemlje koja ulaže u savremenu umjetnost i podržava inovativne projekte. Tu, naravno, posebu zahvalnost dugujemo Ministarstvu kulture i medija Crne Gore koje prepoznaje značaj ovako velikih projekata. Za buduće posjetioce, ova izložba je dragocjeno iskustvo - prilika da se susretnu s djelima koja nose univerzalne poruke mira, slobode i lične odgovornosti. Umjetnost Yoko Ono često je interaktivna, pa posjetilac nije samo pasivni posmatrač, već aktivni učesnik - što može biti inspirativno, edukativno, pa čak i transformativno iskustvo.
Na koji način je izvršena selekcija, te kako je izgledalo (kustosko) iskustvo ulaska u svijet Yoko Ono? Je li Vas izazivala, podsticala ili pak oslobađala njena otvorenost i “nedovršenost”?
Sama selekcija rađena je pažljivo i u dijalogu s njenim timom, s ciljem da publici predstavimo presjek ključnih momenata njene višedecenijske prakse - od konceptualnih praksi, instrukcijske umjetnosti, interaktivnih instalacija, performansa... Postavku smo koncipirali kao prostorno i emocionalno putovanje kroz njene ideje. Ulazak u svijet Yoko Ono bio je duboko podsticajan - njena otvorenost i nedovršenost nisu ograničavale, već su me oslobađale. Taj prostor slobode koji ostavlja posmatraču tjera vas da razmišljate, osjećate i učestvujete. To je ono što njenu umjetnost čini toliko moćnom i savremenom i danas.
Govoreći o njoj, govorimo o mnoštvu asocijacija, ali i pozivu na djelovanje. Šta biste Vi rekli, ko je Yoko Ono i zašto je važna danas? Da li je moguće sagledati je iz više uglova, te koliko je Džon Lenon nezaobilazan segment njenog života i stvaralaštva?
Govoreći o Yoko Ono, govorimo o snažnom simbolu - ne samo umjetnosti, već i slobode, mira, otpora i poziva na lično djelovanje. Njeno ime nosi brojne asocijacije, ali ono što je suštinski određuje jeste njena sposobnost da poveže umjetnost i društvo - i to ne samo na formalnom, već i na duboko idejnom nivou. Većina njenih radova usmjerena je na psihologiju razotkrivanja, introspekciju i osvajanje lične slobode. Kroz provokativne, često participativne forme, Yoko nas poziva da budemo aktivni učesnici - ne samo u njenoj umjetnosti, već i u sopstvenim životima i društvu u kojem živimo. Njene umjetničke prakse su počele da se oslanjaju na drugu vrstu umjetničkih materijala, kao što su misli, osjećanja, međuljudski odnosi, ideje, politički sadržaji, odgovornost. John Lennon jeste važan dio njenog života i stvaralaštva, ali Yoko Ono je snažna, samostalna umjetnička ličnost mnogo prije i poslije tog odnosa. Njihovo partnerstvo jeste bilo plodno i simbolično, ali je njena umjetnost i bez toga dovoljno kompleksna i višeslojna da može i mora da se sagledava samostalno. Danas je važna jer nas podsjeća da je umjetnost živa i da je sam život, sa svim svojim lomovima i borbama, jedno neprekidno umjetničko djelo.
Yoko Ono i John Lennon zajedno su izveli neke od najznačajnijih performansa: “Bed-In for Peace” (1969) u znak protesta protiv rata u Vijetnamu, kao i “War is Over (If you Want It)” (1969) kao snažan umjetnički izraz koji je bio dio njihove mirovne kampanje. Zajedničke performanse usmjerili su ka promovisanju i širenju poruka mira, tolerancije, nenasilja, ljubavi i društvenih promjena kroz čin umjetnosti.
Šta Vi lično osjećate kao njen poziv i šta nas “Unfinished” pita, ovdje i sada, u Crnoj Gori?
Za mene, “Unfinished” je poziv na odgovornost - prema sebi, drugima i društvu koje gradimo. To je pitanje slobode, empatije i spremnosti da budemo dio procesa, da ne čekamo “završene i gotove forme”, već da djelujemo sada, iako je sve nesavršeno i u toku. U kontekstu Crne Gore, gdje su mnogi procesi - društveni, politički, kulturni - i dalje “u nastajanju”, njena poruka djeluje gotovo lično. Unfinished nas pita: Šta ste vi spremni da uradite? I ne nudi gotove odgovore - već nas poziva da ih zajedno tražimo.
Da li biste izdvojili neki rad kao posebno interesantan, važan ili pak ključan za razumijevanje umjetničke filozofije Yoko Ono?
Jedan od radova koji smatram posebno značajnim je “White Chess Set” iz 1966. godine. Naizgled jednostavan, ali duboko simboličan, ovaj performans koristi šah - igru sukoba i nadmetanja - da bi potpuno izmijenio njenu prirodu. Sve figure su bijele, a igrači se vremenom gube u mehanici borbe, jer više ne mogu razlikovati “strane”. To nas suočava s pitanjem: Kako da igramo kada nema protivnika? Upravo kroz taj gubitak takmičarskog duha, rad nas poziva na izgradnju povjerenja, međusobne sinergije i zajedničkog djelovanja. Postavlja ključna pitanja: Kako zadobiti i sačuvati nečije povjerenje? Koliko vremena je potrebno da se ono izgradi? Kako živjeti slobodno, a da ne ugrožavamo slobodu drugog? Ovo djelo što čini srž umjetničke filozofije umjetnice Yoko Ono - angažovano, konceptualno, ali istovremeno duboko lično. Poziva nas da preispitamo uloge koje igramo u društvu i odnose koje gradimo, oslobađajući nas od ideoloških podjela i vraćajući nas nama samima.
Da li se, kroz ovu izložbu, otvaraju nova pitanja o ulozi žene, tijela i identiteta u našem vremenu i kontekstu? Kako vidite odnos domaće publike prema feminističkim temama koje izložba akcentuje?
Yoko Ono dolazi iz ugledne japanske porodice, a njeno izvanredno obrazovanje u muzici i filozofiji dalo joj je slobodu i širinu da promišlja o važnim društvenim temama na jedinstven i inovativan način. Ta intelektualna osnova omogućila joj je da umjetnost koristi kao prostor za istraživanje ženskog identiteta, tijela i društvenih pitanja, te da kroz svoj rad komunicira univerzalne poruke slobode, otpora i samosvijesti. Poseban značaj na izložbi ima rad “Arising” (2013), interaktivni projekat u kojem žene iz Crne Gore i svijeta dijele svoja iskustva nasilja i diskriminacije. Ovaj rad osnažuje žene da izraze svoja neprijatna iskustva i otvara prostor za važan društveni dijalog o nasilju, što je tema od velikog značaja i za naše društvo. Saradnja sa Centrom za ženska prava dodatno je pojačala ovaj segment izložbe i pokazala da postoji spremnost domaće publike da se angažuje i razmišlja o ovim pitanjima. Izložba ne nudi gotove odgovore, već nas poziva na razmišljanje o tijelu i identitetu, u kontekstu koji je često i dalje osjetljiv i složen za našu zajednicu.
Da li je i na koji način moguće povezati rad Yoko Ono s aktuelnim društveno-političkim, kulturnim, ali i individualnim procesima u Crnoj Gori?
Apsolutno. Rad Yoko Ono, iako nastao u različitim kulturnim i vremenskim kontekstima, izuzetno je relevantan i danas - i kod nas. U svijetu koji obiluje naučnim i tehnološkim dostignućima, a često zapostavlja duhovne i humane vrijednosti, Yoko Ono nas podsjeća da snagu možemo pronaći u sebi, ali i kroz povezivanje s drugima. U Crnoj Gori, gdje se društvo još uvijek suočava s brojnim izazovima - od političkih podjela do potrebe za jačanjem građanske svijesti - njena poruka je više nego aktuelna. Poziv na solidarnost, povjerenje, zajedništvo i duhovnu jasnoću dolazi u pravom trenutku. Yoko Ono nas poziva da se ne pomirimo s padom kriterijuma, već da zajedno stvaramo prostor u kojem humanost, sloboda i umjetnost dobijaju mjesto koje zaslužuju.
Koliko je zen filozofija i japanska tradicija važna za razumijevanje njenog stvaralaštva i kako se ona ogleda u pojedinim djelima predstavljenim na izložbi? Sa druge strane, da li postavka zahtijeva predznanje posjetilaca ili nudi uvid u stvaralaštvo Yoko Ono čak i onima koji se tek sa njom i njime upoznaju?
Zen filozofija i japanska tradicija duboko su prisutne u radu Yoko Ono - ne samo kroz forme i estetiku, već i kroz način razmišljanja. Tišina, praznina, pažnja prema detalju i ideja da se smisao nalazi u jednostavnosti i svakodnevnom - sve su to elementi koji prožimaju njeno stvaralaštvo. Dobar primjer toga je rad “Wish Tree” (1996), interaktivna instalacija u kojoj publika pozvana da napiše i okači svoju želju na drvo. Ova gesta, inspirisana japanskom tradicijom, oslanja se na ideju zajedničkog djelovanja i udruživanja unutrašnjih snaga. Kroz mnoštvo pojedinačnih želja, nastaje jedno zajedničko polje nade, bliskosti i odgovornosti. S druge strane, izložba “Unfinished” ne zahtijeva predznanje da bi bila doživljena i shvaćena. Njena otvorenost je upravo ono što je čini pristupačnom - kako onima koji se prvi put susreću s Yoko Ono, tako i onima koji njeno stvaralaštvo prate godinama. Publika je pozvana da aktivno učestvuje, da osjeća, da razmišlja i da izgradi sopstveni odnos s radovima. U tome i jeste snaga njene umjetnosti - što ne traži da znamo “tačne” odgovore, već da budemo iskreno prisutni.
Definitivno je da Yoko Ono svojim avangardnim pristupom ruši granice između umjetničkih disciplina, ali i između umjetnika i publike, umjetnosti i života. Kako to izgleda kod nas i jesmo li spremni da napustimo pasivnost i uđemo u taj dijalog?
U kontekstu Crne Gore, gdje je publika dugo bila naviknuta na tradicionalniji pristup umjetnosti, ovakav vid učešća predstavlja izazov, ali i osvježenje. Iskustvo s ovom izložbom pokazuje da publika jeste spremna da pređe tu granicu pasivnosti. Bilo da je riječ o pisanju želja, dijeljenju ličnih iskustava, ili učestvovanju u tihim, misaonim radovima - javila se potreba za dubljom povezanošću i dijalogom. Možda još nismo potpuno izašli iz tog pasivnog modela, ali ova izložba je jasan pokazatelj da postoji prostor, želja i potencijal da umjetnost postane zajednički prostor razmjene - između umjetnika i publike, između ličnog i univerzalnog.
Zašto posjetiti izložbu? Postoji li neka ideja iz svijeta Yoko Ono koju biste voljeli da publika ponese sa sobom, ali i da nakon trajanja izložbe ostane sa nama u Crnoj Gori?
Izložbu vrijedi posjetiti jer ona nije “samo” vizuelna postavka - ona je prostor u kojem se svako može prepoznati, preispitati, pa čak i iscijeliti. To je poziv na tišinu, nježnost, ali i hrabrost. Na povezivanje sa sobom, s drugima i s idejom da svijet ipak može biti drugačiji i bolji. Poruka koju bih voljela da publika ponese sa sobom, to bi bila ona koju Yoko Ono često ponavlja:
”Slušaj svoje srce.
Poštuj svoju intuiciju.
Ostvari svoju manifestaciju.
Nema ograničenja.
Imaj hrabrosti...”
Rad živ, univerzalan i aktuelan, moždai više nego kada je nastao
Kako je došlo do realizacije izložbe Yoko Ono u Crnoj Gori i koja je bila Vaša kustoska vizija prilikom koncipiranja postavke, s obzirom na to da ste radili u tročlanom timu? Šta ste željeli da crnogorska publika osjeti ili razumije kroz susret s njenim radovima?
Realizacija izložbe Yoko Ono rezultat je višemjesečne saradnje sa njenim timom i dio je šireg napora MSUCG da se otvori prema međunarodnoj sceni. Ovaj projekat je nastavak strateškog pravca kojim smo već predstavili umjetnike poput Erróa, Kiki Smith, Sam Duranta, Šejle Kamerić - imena koja potvrđuju našu posvećenost savremenoj umjetnosti globalnog značaja. Rad na izložbi bio je i organizaciono i produkcijski zahtjevan, ali i izuzetno inspirativan, jer je kompletna postavka producirana u Crnoj Gori. Uz veliku i značajnu podršku kolega Gunnar B. Kvaran i Connor Monahan, koji blisko sarađuju s Yoko Ono, uspjeli smo da publici predstavimo sveobuhvatan uvid u njen rad - kroz jednu snažnu, angažovanu i otvorenu izložbu koja direktno komunicira s vremenom u kojem živimo. Naša zajednička vizija bila je da publici omogućimo duboko uranjanje u njen rad - kao svojevrsnu retrospektivu, kroz koju se može osjetiti i razumjeti kontinuitet njenih ideja, poruka mira, lične odgovornosti i angažovane umjetnosti. Željeli smo da publika ne samo gleda, već da učestvuje i osjeti koliko je njen rad živ, univerzalan i aktuelan danas, možda i više nego u trenutku kada je nastao.
Bonus video:
