Privilegija je imati festival dokumentarnog filma poput Underhilla, u samom srcu glavnog grada, uz mogućnost gledanja najrelevantnijih filmova kako na regionalnom, pa tako i svjetskom nivou, a sve uz luksuz pristupačne karte, bez čekanja u redovima, poručila je hrvatska rediteljka Tiha K. Gudac koja je članica žirija regionalne i inostrane selekcije 16. Međunarnog festivala dokumentarnog filma UnderhillFest koji traje do četvrtka veče.
“U našim gradovima, u zemljama koje nemaju nijedan svjetski relevantan festival, i još u našem dijelu svijeta koji nije centralan, mi zaista imamo privilegiju da nam svjetski značajni dokumentarni filmovi budu dostupni. Ovogodišnja selekcija Underhilla je takva da imamo filmove koji su trenutno kao divovi na međunarodnoj dokumentarnoj sceni, odnosno one koji su najrelevantniji. Zato, koristim ovu priliku da, i kao članica žirija, autorka, ali i gledateljka, pozovem ljude da dođu i pogledaju odabrana ostvarenja, jer se zaista puno, ako ne i najviše, o svijetu može naučiti kroz dokumentarni film”, istakla je ona i dodala:
“Nema jačeg medija od crne kutije koja obuzima sve čula. Tako uranjate u svijet autora i u svijet realnosti o kojima progovara dokumentaristika, na onaj način na koji ne može nijedna druga filmska ili umjetnička forma”, naglasila je Gudac na jučerašnjoj konferenciji za medije.
U tom smislu, dodala je ona, težak je zadatak pred žirijem takmičarskog programa u navedene dvije selekcije, što su potvrdile i njene kolege, reditelj iz Srbije Luka Papić i njegov crnogorski kolega Sead Šabotić.
Šabotić je takođe konstatovao da je zadatak žirija za ovu godinu izuzetno težak, a pohvalio je i crnogorska ostvarenja koja su našla svoje mjesto u programu.
“Dosta je razvrstnih filmova, različitih pristupa, a interesantno je i da čak o sličnim temama imamo potpuno drugačije filmove. Prošle godine su na Underhillu bila dva filma crnogorskih autora, a ove godine ih je četiri, što na neki način govori i da se stvari pomjeraju na tom polju, da se neki ljudi interesuju ili počinju da se interesuju za tu vrstu filmova koja, u Crnoj Gori nije bila toliko popularna.Ja sam pogledao sve crnogorske filmove, pa bih rekao nešto o njima, ne u kontekstu da dijelim hvalospjeve ili kritike, već prosto da istaknem da je važno što uopšte postoje. Primjera radi, imamo film Mateje Raičković koji je dosta hrabar u samom postupku, gdje je autorka sebe toliko ogoljela, a s druge strane imamo i filmove koji su nastali u produkciji Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju što pokazuje da studentski rad, kakav god bio, može proći i ozbiljne selekcije i uopšte ima svoju publiku. Istakao bih da je to dobra osnova, jer zapravo ti mladi ljudi ne bi ni dobili priliku da rade dokumentarne filmove da nije tog predmeta, i to zahvaljujući profesoru Vladu Peroviću koji je tome entuzijastično pristupao godinama i išao ka tom cilju stvarajući ozbiljnu grupu ljudi zainteresovanih da se bave dokumentarnim filmom. Pored ostalih, i sam tu pripadam”, istakao je Šabotić.
Papić je rekao da je i ranijih godina, kao učesnik festivala, primijetio da je selekcija prilično jaka, ali i eklektična.
“Uvidio sam da je to pažljivo sklopljeno, tako da svake večeri postoje filmovi koji su interesantni, pristupačni, koji su tu da zadrže publiku i privuku ih dodatno, što predstavlja dobar mehanizam koji omogućava da festival raste. Sve to, sa druge strane, čini da nama kao žiriju bude stvarno teško, jer je program sačinjen od različitih i jako snažnih filmova. S obzirom na to da se u sklopu programa festivala ne traži neka ekskluzivnost premijere, već selektori biraju filmove po drugim, potpuno slobodnim kriterijima, definitivno da je naš zadatak i teži”, konstatovao je Papić.
Gudac je dodala da raspravljaju “polagano i sistematično”, koliko je to moguće.
“Žiriranje je uvijek pomalo subjektivna stvar, pogotovo jer je svaki film bitan i relevantan na svoj i brojne druge načine. I, evo, u tom smislu mi imamo puno posla, ali mi je jako drago kad sam u toj poziciji da mogu biti bombardovana na način na koji ne mogu kad sam samo gledateljka ili kad se nađem na nekom festivalu gdje ne mogu doći do karte, što ovdje srećom nije slučaj kada je publika u pitanju. Ovo je poseban festival i za nas kao reditelje, jer iako smo u žiriju, mi smo zapravo autori, pa nam je posebno drago i značajno što imamo priliku da se susretnemo i sa drugim autorima i provedemo neko kvalitetno opušteno vrijeme jedni s drugima, što u velikim gužvama nije moguće. Sve u svemu, ovo je jedan kreativan proces koji nas uvodi u razmišljanje i osvještavanje slike svijeta u kojem sada živimo”, istakla je Gudac.
Šabotić je poručio da očekuje da će žiri “donijeti ispravne odluke, shodno tome da kvalitet, najbolja ideja i film pobijede”.
Svoje impresije sa Underhilla podijelili su i reditelj Dejan Petrović koji na festivalu gostuje u svojstvu pedagoga-profesora, u okviru škole za srednjoškolce “Teen Docs”, reditelj filma “Funk Yu” Franko Dujmić čija je crnogorska premijera bila u subotu veče, kao i reditelj Silvestar Kolbas čije ostvarenje “Naša djeca” je prikazano u nedjelju veče, dok je Tanja Markuš najavila program “U fokusu”, a Tamara Pavićević premijeru svog kratkog filma “Ovo nije Kika”.
Počeo program “U fokusu”, večeras u Kinoteci “Četiri ćerke”
Na jučerašnjoj konferenciji za medije najavljen je i program “U fokusu” koji ove godine obilježava jubilej - 10. izdanje. Umjetnica i koordinatorka programa za kulturu u Centru za ženska prava Tanja Markuš, najavila je repertoar u Crnogorskoj kinoteci u sali “Gojko Kastratović” u 18 časova.
“Ono što je cilj ovog programa jeste da kroz filmske projekcije i prateće razgovore pokrene diskusije o položaju žena, pravima žena, ali i o ženskom stvaralaštvu”, rekla je Markuš.
U pitanju je zajednički projekat Centra za ženska prava i UnderhillFesta, a otvoren je juče filmom “Hakovanje mržnje”.
“Na današnjem programu je ‘Četiri ćerke’ koji je jedna zanimljiva kolažirana priča o porodici i odnosima, o tome kako se patrijarhat, moć, kontrola i nasilje na kojem se on zasniva, zapravo prenose sa generacije na generaciju”, najavila je Markuš.
“Četiri ćerke” dolazi od autorke nominovane za Oskara, Kauter Ben Hanije, i dobitnice nagrade za najbolji dokumentarni film u Kanu, a opisuje se kao “snažno istraživanje pobune, sjećanja i sestrinstva”.
Nakon projekcije filma biće organizovana panel diksusija u kojoj će učestvovati psihoterapeutkinja i koordinatorka Servisa podrške za žene žrtve nasilja CŽP Ana Jaredić i socijalna radnica Zorica Konatar, a moderiraće Nina Bracanović, projektna menadžerka Centra za ženska prava. Film se prikazuje u okviru međunarodne selekcije.
Sjutra je na programu film o Lajzi Mineli, a u pitanju je slojevita priča koja otkriva njen stvarni lik, nagovijestila je Markuš. Nakon projekcije tog filma, izvršna direktorica Centra za ženska prava Maja Ravičević razgovaraće sa crnogorskim glumicama Milicom Šćepanović i Julijom Milačić Petrović Njegoš.
Bonus video:
