Kada je prošlog ljeta pokrenut Tivat Music Festival (TMF), njegova osnivačka misija bila je jasna: muzika kao sredstvo povezivanja, zajedništva i umjetničkog dijaloga u specifičnom prostoru Boke. Na čelu ovog poduhvata našla se dirigentkinja i dr um. Dragana Jovanović, umjetnica sa bogatim iskustvom i izraženom sklonošću ka istraživanju novih formi izvođaštva, onih koje prevazilaze okvire tradicionalne koncertne scene i ulaze u prostor pokreta, svjetla, dramaturgije i interdisciplinarnog susreta.
U vremenu brzih promjena i fragmentacije društvenih veza, TMF afirmiše moć umjetnosti da nadilazi granice, povezuje različitosti i produbljuje osjećaj pripadnosti. Kroz promociju vokalne muzike, savremenih izraza i lokalne baštine, Festival ne samo da oplemenjuje kulturnu scenu Tivta i Boke Kotorske, već i aktivno doprinosi jačanju zajednice, otvaranju dijaloga i njegovanju kreativnosti u društvu. Na taj način, Festival nastavlja započetu ideju, ostajući otvoren za promjene.
Dragana Jovanović, u intervjuu za Vijesti, govori više o viziji manifestacije, programu, prostoru, gostima...
TMF je prošle godine pokrenut sa jasnom idejom o muzici kao sredstvu zajedništva. Kako danas, sa ove distance, vidite odjeke prvog izdanja i ostvarenje ove ideje u praksi?
Veoma sam ponosna na kreativni i produkcioni tim TMF-a. U veoma kratkom roku i sa ograničenim sredstvima, ali iskreno i punim srcem, stvorili smo bazu za razvoj jedne inovativne i drugačije umjetničke platforme u Tivtu. Želja nam je bila i ostala da univerzalni jezik muzike promovišemo kao jezik izraza pojedinca i kolektiva. Uostalom, poznato je da se kroz zajedničko stvaranje i slušanje muzike, rađa osjećaj pripadnosti, solidarnosti i razumijevanja. Pošli smo od ideje da umjetnost, a naročito muzika, otvaraju prostor u kom pojedinci postaju dio veće cjeline - zajednice u kojoj emocije slobodno teku i inspirišu na zajedničko djelovanje. U zvucima pjesme lakše prepoznajemo tuđe priče kao svoje. Upravo se zato muzika smatra jednim od najmoćnjih pokretača zajedništva i snage ljudske povezanosti. Čini mi se da je tivatska publika razumjela i prihvatila poruku koju smo poslali, a izazov ovogodišnjeg TMF-a leži upravo u težnji da ovu vezu sa slušaocima još više produbimo.
Da li ste, kao umjetnička direktorica, odlučili da ove godine uvedete određene promjene, bilo suptilne ili radikalne, u duhu razvoja festivalske ideje?
Mislim da se primarna profilacija Festivala ka vokalnoj muzici pokazala kao dobro rješenje. Iako TMF njeguje diverzitet u svakom smislu, pa i u bogatstvu muzičkih žanrova, duboko vjerujem da je resurs glasa neiscrpan izvor inspiracije i da mu može pripasti značajniji prostor na Festivalu. U vremenu ubrzanih tehnologija i površne komunikacije, promovisanje vokalne muzike podsjeća nas na autentičnost i snagu ljudskog glasa kao izraza emocija i identiteta. Vokalna muzika nosi toplinu i neposrednost, povezujući izvođače i publiku na duboko ličnom nivou. Uprkos izazovima savremenog doba - komercijalizaciji umjetnosti, smanjenoj pažnji publike i dominaciji instant sadržaja - vokalna muzika opstaje kao bastion očuvanja ljudskosti kroz umjetnost. Sa druge strane, TMF otvara svoja vrata i elektronici kao sve prisutnijem mediju savremenog čovjeka. U tom smislu, ove godine bismo željeli da TMF bude mjesto susreta publike sa sasvim novim zvukom - zvukom koji tvori harmoniju tradicionalnog i inovativnog, klasičnog i popularnog, lokalnog i globalnog. Nadam se da će uvođenje novih slojeva Festivala - elektronske muzike i inscenacije, biti prepoznato kao specifičan znak TMF-a.
Kako birate ambijente koji nisu klasične pozornice, poput Gornje Lastve i Župe? Na koji način takvi prostori postaju dio festivalskog jezika i utiču na oblikovanje umjetničkog izraza?
Jedna od osnovnih programskih linija Festivala svakako jeste podrška lokalnim stvaraocima i izvođačima, i promocija lokalne kulture. Pred nama su, nadam se, godine istraživanja mnogih aspekata kulture Tivta i Boke. Razumije se, prostor Centra za kulturu Tivat sa svim uslovima i podrškom koje pruža, od presudne nam je važnosti za realizaciju kompleksnih i delikatnih programa. Sa druge strane, područje opštine Tivat nudi sijaset magičnih lokacija kao stvorenih za umjetničko istraživanje. Prošle godine je jedan od najuspješnijih događaja Festivala, koncert srednjovjekovne muzike ansambla Mare nostrum, održan na ostrvu Gospe od milosti. Iako je organizacija događaja u prelijepom, ali produkcijski zahtjevnom prostoru iziskivala veliki napor i entuzijazam cijelog tima, rezultat je, čini mi se, opravdao sve teškoće koje smo ipak prevazišli. To iskustvo ohrabrilo nas je da ove godine odemo i korak dalje. Naručili smo dva potpuno nova muzičko-scenska djela koja se stvaraju u saglasju sa inspirativnim lokacijama Gornje Lastve i Župe. Sklona sam uvjerenju da je uloga arhitekture i istorijskih lokacija u produkciji savremenih muzičko-scenskih djela višeslojna i duboko značajna, kako estetski, tako i simbolički. Jedinstven prostorni i kulturni okvir može i treba da nadiđe ulogu obične scenografije. Takav okvir doprinosi vizuelnoj i akustičkoj dimenziji izvođenja, ali i ukorjenjuje umjetnički izraz u kontekst zajednice, prošlosti i identiteta prostora. Korišćenjem ovakvih ambijenata, umjetnici uspostavljaju dijalog između prošlog i savremenog, otvarajući prostor za nova tumačenja tradicije i istorije kroz muziku i performans. Tako scena postaje više od pozornice. Ona postaje živa veza između umjetnosti, publike i mjesta kojem pripada.
Ove godine TMF donosi dvije svjetske premijere koje se direktno oslanjaju na lokalnu baštinu - Gospa od Škrpjela i Grad priča, more pamti. Šta te projekte čini posebnim i kako se uklapaju u festivalsku poetiku?
Možda i najpoznatija bokeška legenda, priča o Jacinti, prvi put će biti ozvučena u žanru kamernog muzičko-scenskog djela. Iako se ona čuva i najneposrednije povezuje sa ostrvom Gospe od Škrpjela, željeli smo da istaknemo da je motiv žene koja čeka, takoreći stajaći motiv čitave, kako ondašnje tako i sadašnje, Boke Kotorske. Zbog toga smo mislili da tihi prostor Gornje Lastve s pogledom na zaliv u potpunosti odgovara nostalgičnom tembru kojim djelo odiše. Dodatna vrijednost projekta Gospa od Škrpjela, koji potpisuju kompozitorka Irena Popović i libretistkinja Jelena Novak, jeste da je poručen za kamerni ansambl Boka čije je osnivanje prošle godine pokrenuo upravo TMF. Ansamblu se pidružuju i protagonistkinje Jacintinog glasa: Natalija Radić, sopran, Dubravka Drakić, dramska umjetnica i Doris Franović, djevojčica u ulozi mlade Jacinte.
Drugu svjetsku premijeru održaćemo u jednoj od pomalo zaboravljenih zelenih oaza Tivta, u Župi. Riječ je o intrigantnom performansu Grad priča, more pamti koji je osmislio kreativni tim - kompozitorka Nina Perović, fotograf Duško Miljanić i reditelj Aleksandar Jovanović, a koji će kroz muziku, vizuele, narativ i mizanscen ispričati priču o mediteranskom duhu Tivta onako kako ga doživljavaju Tivćani. Zbog toga nam je veoma važna participacija lokalnih snaga pa vjerujem da će publika biti zainteresovana da čuje kako se klape Bellezza i Jadran, baritoni Nikola Latković i Romeo Lukšić, tenor Igor Perović i Bruna Matijević na flauti uklapaju sa zvukom elektronike.
Da li projekti koji proizilaze iz lokalne istorije i pejzaža imaju potencijal da postanu trajna osovina Festivala, ne samo kao tema, već i kroz podsticanje savremenog autorskog stvaranja i učešća lokalne zajednice?
Da, to je upravo ono čemu stremimo. Za mene su naročito interesantni savremeni umjetnički pristupi koji njeguju svojevrstan kontrapunkt različitih, naizgled nespojivih izraza. Rezultat kreativnog sukoba starog i novog, globalnog i lokalnog može biti veoma dobar ukoliko je zasnovan na interdisciplinarnom i interkulturalnom promišljanju. Zato sam ubijeđena da bez osnaživanja domaćih kapaciteta nije moguće ostvariti pravi cilj. Naravno da je za Festival neuporedivo lakše, a neretko i jeftinije, otkupiti tuđe projekte i dovesti ih u Tivat. To je takođe i veoma korisno, jer omogućava domaćoj publici, profesionalnoj i široj, da se upozna sa aktuelnostima u svijetu umjetnosti. Ipak, uvijek bih prednost dala aktivnom učešću u umjetničkom činu umjesto pasivnom primanju već prerađenih informacija. Već dva pomenuta ovogodišnja autorska projekta, kao i kontinuirana podrška Gradskom horu Jadran, koji vodi koleginica Andrea Orlando Tripović, govore ovome u prilog. Vjerujem da će toga biti još više i da će pored kvaliteta programa glavna odlika TMF-a u budućnosti biti snažna veza Festivala sa lokalnom zajednicom - profesionalnom i amaterskom, kao i institucijama koje dijele iste vrijednosti sa nama.
Koliko je za Vas važno pitanje uključivanja lokalne zajednice u festivalski život i da li je moguće umjetnost učiniti dijelom svakodnevice, a da se pritom ne izgubi njena dubina i slojevitost?
Drugi dio Vašeg pitanja uključuje temu o kojoj često razmišljam. Dubina nije stvar ekskluzivnosti, niti umjetnost mora biti hermetična da bi bila vrijedna. Naprotiv, umjetnost koja uspijeva da komunicira sa svakodnevicom, ali zadržava estetsku i misaonu složenost, često ima veći društveni odjek. Mislim da festivali kao simboli elitne umjetnosti, čiji program predstavlja album skupih i s mukom prikupljenih razglednica, pripadaju nekim prošlim vremenima. Zalažem se za ideju da svjetsko znanje i kultura pripadaju ljudima koji ih dalje promišljaju, osjećaju i koriste, nadgrađujući ih u najrazličitijim pravcima. Dakle, TMF osjećam kao zajednički prostor koji čine izvođači, publika, članovi kreativnih i produkcijskih timova, volonteri, scenski radnici, domaćini, partneri... stvarajući svojim djelovanjem jedinstven kulturni, društveni, ekonomski i identitetski habitus. Koliko festival podržava lokalnu zajednicu, toliko će i lokalna zajednica podržavati festival. U toj dvosmjernosti leži dugoročan opstanak festivala. Trudimo se da podstaknemo kreativnost, razumijevanje različitog i novog i njegovanje kulturnih navika, a za to nam je svakako potreban uzvratan emocionalni odgovor javnosti, ali i institucionalna logistička stabilnost.
Festival pokazuje snažan senzibilitet za djecu i mlade. Da li biste rekli da se i taj segment programa gradi kao ozbiljan umjetnički dio, a ne samo kao pedagoški dodatak?
Nadovezujući se na prethodno rečeno, ne mogu dovoljno da naglasim koliko nam je bitna umjetnost mladih i za mlade. Zbog toga smo ovaj segment Festivala još više ojačali uključivanjem najmlađih u program. Kao svojevrsna uvertira Festivala, pred tivatskom publikom odjeknuo je dječji mjuzikl Rastimo uz muziku koji je sa djecom iz Javne predškolske ustanove Bambi realizovala Pina Bubanja sa svojim saradnicima. Očekuju nas i projekti koje su osmislili profesionalci, udruženje Visoko C kroz produkcije opera za djecu i ansambl Tekiart kroz projekat Dječji muzički bioskop. Ukazali smo gostoprimstvo i Festivalskom orkestru Crne Gore koji čine studenti muzike, a koji će nastupiti pod iskusnim dirigentskim vođstvom Mladena Tarbuka. Neposredno uključivanje mladih u festivalske programe je siguran put ka razvoju nove publike i osvajanju povjerenja u neophodnost i potrebu čovjeka da se umjetnički izrazi. Još jednom ukazujem na važnost dijaloga između visoke umjetnosti i svakodnevnog iskustva, gdje takav susret nikako ne znači pojednostavljivanje već otvaranje prostora za interpretaciju i su-kreativnost.
TMF se odvija na više lokacija i uključuje različite programe i izvođače iz zemlje i inostranstva. Kako biste opisali organizacioni tim i saradnju sa partnerima koji omogućavaju realizaciju tako kompleksnog festivala?
U namjeri da TMF održi visok nivo kvaliteta i pruži neophodnu notu ekskluziviteta, ove godine prvi put u Tivat dovodimo operu Karmen Žorža Bizea u izvođenju Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banjaluke, ansambl tradicionalne kineske muzike Ci De Gućin iz Šangaja, čuveni kvartet Janoška sa svevremenim Vivaldijevim Godišnjim dobima, gitaristu Miloša Karadaglića sa gošćom, britanskom trubačicom Alison Balsom, zvuk Slovenije i Austrije u džeziranoj verziji dua Sonoma, novosadskog perkusionistu Darka Karlečika koji će predstaviti svoj instrument - marimbu, i oktet Konstantin iz Niša sa odabranim komadima iz pravoslavne vokalne tradicije. Svi ovi i ranije pomenuti programi dešavaće su u Centru za kulturu Tivat, na Ljetnjoj sceni u Donjoj Lastvi, u tivatskim parkovima, u prostorima Luštice Bay i Porto Montenegra, u Gornjoj Lastvi i u Župi. Sve ovo ne bi bilo moguće bez kontinuiranog i požrtvovanog rada menadžerskog i produkcionog tima TMF-a, pomoći partnera festivala, entuzijazma brojnih volontera, a na prvom mjestu, bez uprave i dijela produkcije našeg pokrovitelja, Centra za kulturu Tivat. Za sada, sve izgleda dobro pripremljeno, ali znamo da ćemo se sigurno susresti i sa novonastalim izazovima. Ipak, vjerujem u tim koji zaista ništa ne prepušta slučaju i veoma sam nestrpljiva da uronim u drugo festivalsko izdanje.
NE PROPUSTITE
Kako zamišljate razvoj i mjesto TMF-a u narednih pet godina, i koje vrijednosti biste voljeli da Festival i dalje njeguje?
Lijepo je biti drugi! To je ono što trenutno osjećam, jer me raduje činjenica da je TMF posle početne euforije našao snage da postoji. Prvi znači biti nov, a drugi znači biti drugačiji. Šesti? Pa, broj 6 u matematici označava savršen broj, jer njegovi djelioci 1, 2 i 3 i sabrani i pomnoženi daju broj 6. Takav broj je simbol harmonije, ljubavi, odgovornosti i ravnoteže. Nadam se da će takav biti TMF 2030. godine: etički, estetski i društveno odgovoran Festival, duboko ukorijenjen u zajednicu koja u najljepšim prostorima okuplja otvorene i kreativne ljude.
Bonus video:
