Da raj nije ni nagrada, niti destinacija, već trenutak u kojem ga spoznamo, a istovremeno i iluzija, pokazuje dugometražno dokumentarno ostvarenje “Mogućnost raja” Mladena Kovačevića. Zato, traganje za sobom, za srećom, smislom, spokojem, ali i sudbinom, djeluje, ako ne više, onda jednako važno kao i sama mogućnost raja. To je, ipak, najviše što život može da ponudi...
Film je prikazan u utorak veče na 16. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma UnderhillFest. Radnja se odvija u, reklo bi se, samom rajskom vrtu, među palmama, talasima, zvukovima prirode, u njenom zagrljaju, tišini i dinamici svakodnevice, u saglasju u kojem se bude i pojavljuju ljudi. Upravo usred jednog takvog ostrva, Kovačević smješta film koji se bavi pejzažima ljudske unutrašnjosti...
Prikazan na košarkaškom terenu “Dragan Ivanović” u Njegoševom parku, pod vedrim podgoričkim nebom u vjetrovitoj i toploj noći, “Mogućnost raja” Mladena Kovačevića činila se gotovo simboličnom slučajnošću ili predodređenošću.
Iako zvanično snimljen na ostrvu u Indoneziji, okružen tropskom florom i morskim horizontima, lokacija i prostor gube na značaju pred kadrovima koje vrijedi osjetiti i iskusiti... No, u toj egzotici krije se i pojedinac, a onda i zajednica, izranja društvo i svijet kakav jeste, nametnuta ili željena ambicija, unutrašnje tenzije i tihe čežnje koje titraju ispod površine.
“Djeca koja žive na vrhu ostrva čekaju da kiša prestane. Bivša izvršna direktorka reklamne agencije sklapa ugovor o kupovini zemljišta za svoju novu vilu. Preduzetnik se bori sa prirodom dok gradi odmaralište u džungli. Veterinar čisti dvorišta stranaca od zmija. Influenserka, razočarana u ljubav, oporavlja se od gubitka svega, preko noći. Otac i sin se spremaju da zauvijek odu, ne znajući gdje. Plesačica uzima novi identitet, distancirajući se od svega što je ikada poznavala. Ronioci odlaze u neistražene vode, rizikujući živote zbog potrebe za osvajanjem. Tenzije između životnih mogućnosti, vrte se oko pitanja kakav život bi trebalo živjeti, dok nas svaka odluka vodi ka drugačijoj verziji nas samih. I dok zemaljski raj nije ništa više od ideala mašte, neumorna potraga čovječanstva za srećom ne prestaje”, kratka je priča filma, sinopsis i čitav niz života...
Iako se film kreće kroz prostore koji djeluju nadrealnim, ljudske priče unutar njih su istinski univerzalne. Priče o ljudima koji, svako na svoj način, traže sreću, smisao, i mogućnost boljeg života, nerijetko je ista... Ali, taj bolji život nije luksuz, bijeg, nagrada ili promjena, već, gotovo neprimjetno i očekivano pravo da se odlučuje, sanja, da se samo bude... Tako film istražuje pitanje koje svakog pojedinca tiho prati: kakav život bi trebalo živjeti? Jer, svaka odluka vodi ka nekoj narednoj, drugoj ili novoj situaciji, odluci, pa i verziji nas samih.
Raj više nije nagrada, niti ideološka slika spasenja. On postaje metafora onoga što stalno izmiče, projekcija unutrašnjih čežnji koje se nikada ne završavaju, potreba za bijegom i otklonom, a u eri u kojoj živimo, definitivno djeluje nepostojeće i nedostižno... U tome je film savremen, jer sve više ljudi preživljava, a sve manje ih istinski živi, bilo da je to uslovljeno kapitalom, ideologijom, sistemom ili sobom...
Bez hiperbolizacije, film problematizuje to da pitanje današnjice nije kako da nađemo raj, već da li uopšte umijemo da ga prepoznamo ako se i kad on pojavi...
Na kraju projekcije reditelj je u razgovoru sa portparolom festivala Miroslavom Mirom Minićem otkrio da mu je inspiracija za film bila Danteova ”Božanstvena komedija”, prvenstveno “Čistilište”, što su, pored ostalog prepoznali i Italijani, pa je film premijerno prikazan na 81. Filmskom festivalu u Veneciji. Otkrio je i da su mu upravo selektori sugerisali da ne mijenja naziv filma koji je tada bio tek radna verzija, ali i da je ta korelacija između “Mogućnosti raja” i “Božanstvene komedije” bila u fokusu interesovanja publike i struke u Veneciji.
Tokom filma postoji mnogo analogija sa “Božanstvenom komedijom”, a reditelj je otkrio tek neke.
“To nije nešto što ja očekujem da neko prepozna u filmu, već je samo meni bila inicijalna inspiracija. Postoji ta suptilna veza sa Danteovom ‘Božanstvenom komedijom’ koja je za mene uvijek predstavljala neku priču o životnoj krizi i putu ka samoostvarenju. Dante je smjestio Čistilište na ostrvo koje se nalazi na drugoj strani svijeta, usred okeana, a ovaj film se događa takođe na drugoj strani svijeta, usred okeana. Danteovo Čistilište ima sedam krugova, sedam nivoa, ovaj film ima sedam priča i taj prolog. Kod Dantea pored tih sedam nivoa postoji i taj vrh Čistilišta koji predstavlja zemaljski raj, a ovaj prolog počinje nečim što je zapravo analogija tom zemaljskom raju gdje ove djevojčice žive jedan sasvim običan, svakodnevni život i bez obzira na to što su okružene svim tim elementima tropske vegetacije, one ne vide ideju raja u tome, barem ne na način na koji mi to vidimo... Film se završava scenom u kojoj ronioci zaranjaju u taj mračan i uzburkan okean, a Čistilište počinje tako što Dante i Vergilije, bježeći iz pakla, dolaze kroz taj mračan i uzburkan okean u Čistilište”, rekao je Kovačević ističući da “nije stvar okruženja, već načina na koji mi posmatramo to okruženje”.
Njegova ideja bila je da kroz fragmente života nekoliko likova, a koji žive u zajedničkom okruženju i prostoru tog rajskog ostrva, kao autor preispita ideju neumorne potrebe i potrage za srećom i samoostvarenjem.
“Čak i u takvom okruženju rajskog ostrva, ostaje pitanje da li je baš ovaj život onaj koji bi trebalo da živimo”, konstatuje Kovačević...
Bonus video:
