Između intime i kolektiva, unutrašnjeg vriska i spoljašnje ćutnje, rađa se Medeja koju svi možemo prepoznati...
Tako reditelj Dijego de Brea opisuje ideju, proces, ali i samu predstavu “Projekat Medeja” koja je premijerno izvedena u subotu veče u Crnogorskom narodnom pozorištu (CNP) u Podgorici. I zbilja jeste takva - Medeja koju svi možemo prepoznati.
Inspirisana dobro poznatim klasikom antičke književnosti, Euripidovom tragedijom zasnovanom na drevnom mitu Medeje i Jasona, De Brea je u predstavu unio posve svježe i provokativno čitanje i predstavio savremenu priču uokvirenu univerzalnošću klasike i antike, neophodnu nama danas.
Suočavajući publiku s intimnom, gotovo forenzičkom analizom ženskog bola, nasilja i ćutanja, predstava umjesto (možda očekivane) klasične tragične strukture, prikazuje Medeju koja nije daleki mit, pa ni arhetip, već onu koja je naša savremenica, prepoznatljiva i bolno stvarna...
Režiser tako, u svom maniru, donosi posve autentičan i moderan pristup Euripidovoj junakinji, izmještajući radnju iz tog mitskog u naš savremeni, a zapravo svevremeni kontekst. De Brea je kroz proces rada dosljedno raskidao s tradicionalnim okvirima priče, gradeći Medeju kao ženu današnjice: slojevitu, kompleksnu, sposobnu, ali i razorenu iskustvom ljubavi koja prerasta u destrukciju.
Izlazak iz okvira mita, upravo je bio put kojim se De Brea vodio tokom čitavog procesa rada na predstavi, potvrdio je nakon premijere, dok je cilj bio približiti Medeju savremenom čovjeku, po konceptu “Medeja je među nama”, kako bi publika mogla da se identifikuje s njom.
“Medeja kao lik je izuzetno slojevita i uzbudljiva, jer kroz predstavu preigra sve ženske arhetipove. Ta igra nosi snažnu dozu autoironije i to je čini još snažnijom. Kroz sat i četrdeset minuta na sceni se prođe kroz sedam godina pakla u jednom odnosu. Upravo u tom raskolu između intime i kolektiva, između unutrašnjeg vriska i spoljašnje ćutnje, rađa se Medeja koju danas svi možemo prepoznati”, kazao je De Brea.
On je dodao i da mu je, upravo zbog svega toga, od ključne važnosti bila adaptacija teksta i njegovo smještanje u današnji kontekst.
Utiske publike najbolje prikazuju gromoglasan aplauz i višeminutne stojeće ovacije kojima je na Velikoj sceni pozdravljen ansambl predstave, prvenstveno sami reditelj i prvakinja drame CNP-a Nada Vukčević, koja je briljirala u nimalo jednostavnoj ulozi, uvijek izazovnoj, tjeskobnoj i moćnoj Medeji.
Glumica raskošnim sredstvima utjelovljuje svoju junakinju snažno prikazujući i one očigledne i najsuptilnije porive, misli, djela, muku i moć, a sve uz emocionalno snažan i kompleksan portret žene koja preispituje sebe i svijet, pa tako i granice. Vukčević je svojom dominacijom na sceni Medeju prikazala i u ulozi majke, partnerke, žrtve i dželata, ljudski, ženski, uvjerljivo i prirodno... U svemu tome, očitava se i unutrašnji haos sa kojim se Medeja suočava i kroz prolazi da bi se došlo do “Medeje koju svi možemo prepoznati”.
No, sve to bio je izazov i za prvakinju drame CNP-a, rekla je. Sami proces rada bio je specifičan jer je reditelj svaku scenu gradio na drugačiji način, koristeći raznovrsne pristupe i izražajna sredstva, objasnila je Vukčević. Upravo zbog toga, ističe, bilo je neophodno pronaći unutrašnju poveznicu - kopču koja će sve te fragmente spojiti u koherentnu i emocionalno zaokruženu cjelinu.
“Ovu ulogu mogu da svrstam među najzahtjevnije, upravo zbog sve te izdaje kroz koju Medeja prolazi. Ipak, meni je ovo na neki način i najslađa uloga do sada! Možda zvuči čudno, jer je toliko složena i mračna, ali je igram s velikim elanom”, rekla je Vukčević.
I ostatak glumačke postavke pokazao je zavidnu umjetničku snagu, vodeći prisutne kroz gustu mrežu konflikata između ličnog bola i kolektivnih očekivanja, dočaravajući različite borbe i instinkte... Svi zajedno grade priču o ljubavi koja postaje opsesija, o gubitku identiteta, ali i brojnim drugim temama na klackalici između vriska i tišine, a koje duboko rezoniraju sa gledaocima.
Vrijednost komada, ističe Jelena Đukić, ogleda se u prikazu opsesivne ljubavi, “one koja od čovjeka može načiniti i žrtvu i dželata”.
“Nije ovdje riječ samo o tome da svi mi, na ovaj ili onaj način, zbog partnera zanemarimo sebe, zaboravimo ko smo, šta smo, šta osjećamo... Na kraju, upravo tim zapostavljanjem nesvjesno uništavamo i sebe i drugu osobu. To je bila i polazna tačka u radu na ovoj predstavi. Vjerujem da predstava govori i o tome - o gubitku identiteta, o ljubavi koja se pretvori u svoju suprotnost i o trenutku kada ostaje samo osjećaj poništenja”, kazala je Đukić.
Jovan Dabović je istakao da je uživao tokom kompletnog rada sa rediteljem, ali i da se nakon dugog i zahtjevnog procesa, premijera s nestrpljenjem iščekivala.
“Od samog početka krenuli smo intenzivno. Već nakon prvog razgovora s rediteljem bilo nam je jasno šta se od nas očekuje, što je znatno olakšalo dalji proces. Radili smo posvećeno, duboko ulazili u likove i njihove unutrašnje svjetove, a publika je, čini mi se, to prepoznala i osjetila”, rekao je Dabović ističući da su ovacije tokom premijerne noći bile snažna potvrda da je trud prepoznat.
Mladi glumci Luka Stanković i Ivona Raković ovu predstavu i rad na njoj opisuju kao važnu prekretnicu u karijeri.
“Uz Dijega sam došao do zaključka da iz ljudi često izađe mnogo prljavštine kada su slabi. Jasno mi je da će se kod dijela publike, dok nas bude gledala, možda aktivirati neki mehanizam odbrane. Ipak, volio bih da publika dođe bez maski i predrasuda, otvorena da čuje i vidi ono što ova predstava ima da ponudi”, poručio je Stanković.
Raković je ovo prva profesionalna uloga, pa je stoga i zahvalnija što je lik Glauke dobio značajan prostor u predstavi.
“Bilo mi je važno da izgradim Glauku kao cjelovit lik, a ne samo kao sporednu figuru u Medejinoj priči. Upravo taj prostor koji joj je dat na sceni omogućio mi je da dublje istražim njen unutrašnji svijet, nesigurnosti, strahove, ali i motive”, rekla je Raković čiji lik nosi veliku simboliku i važnost...
Predstava je realizovana u koprodukciji CNP-a sa JU Kulturni centar Bar, pa će tako nakon podgoričke, premijera predstave biti realizovana i u okviru 38. Međunarodnog festivala “Barski ljetopis” na Ljetnjoj pozornici Doma kulture “Vladimir Popović Španac” u Baru, i to 16. avgusta u 21.30 časova, uz reprizno izvođenje dan kasnije u istom terminu.
Ansambl predstave upotpunjuju Predrag Pavićević koji je dobio ulogu Kerbera, dramaturškinja je Kata Đarmati, kostimografkinja Lina Leković, asistenti za dramaturgiju i kostimografiju su Sergej Pavlović i Maša Mirković. Obrada zvuka povjerena je Filipu Radeviću, a video i foto- materijal potpisuju Duško Miljanić i Vukša Vujošević. Dubravka Drakić je zadužena za scenski govor, a izvršni producent predstave je Danilo Milatović. Pored režije de Brea potpisuje i idejno rješenje predstave i dizajn svjetla zajedno s Dejanom Kalezićem i Sretenom Miloševićem.
Bonus video:
