Fenomen ljubavi koji se pretapa u simboliku smrtne ljubavi ili stradanja zbog ljubavi, pa tako gubi svoju čistotu i, takoreći, postaje proizvod koji se može kupiti i prodati, u fokusu je izložbe “Cor Cordium” Nađe Stamenović, kazala je na otvaranju kustoskinja postavke Aleksandra Butorović.
Upravo to vizuelno trojstvo ljubavi, stradanja, tj. žrtve i konzumiranja, dominira u izloženim radovima koji su prezentovani u namjerno kičastoj i baroknoj formi koja je pod jakim uticajem katoličke crkvene ikonografije.
Izložba je otvorena u utorak veče u galeriji “Art” JU Muzeja i galerija Podgorice, a publika je može posjetiti do 17. jula. Talentovana umjetnica Nađa Stamenović svojim transgresivnim radom istražuje ljubav, žrtvu i modernu patnju.
Pored namjernih kontradiktornosti ljubavi, nevinosti i čistote kroz simboliku zeca i konzumerizma, žrtvovanja i sakralnosti, moramo primijetiti jedan drugačiji paradoks.
“U svijetu elitizma, generalizacije i materijalizma, naziremo suštinsku nit umjetničkog razmišljanja Nađe Stamenović”, istakla je Butorović.
U tim riječima primjećujemo kontradiktornost između onoga što ova izložba želi i što zapravo jeste. Prezentovane kompozicije su nesumnjivo estetski lijepe i upečatiljive, posebno jer se baziraju na viševjekovnoj umjetničkoj tradiciji Zapadne Evrope. Međutim, pokušaji da se ovim kompozicijama doda semantički kompleksno značenje, samo može ispasti elitistički i sakriti vizuelni kvalitet od širih narodnih masa. Zbog toga, u ovom svijetu elitizma, ponekad postoji opasnost da i sami u kritici elitizma ispadnemo elitistički nastrojeni.
Ova izložba, naravno da ima svoje poruke i značenja, kao što to otkriva Stamenović “Vijestima”. Ona je kazala da je motiv zeca prisutan i u njenim prethodnim radovima.
“Ja sam se opredijelila za zeca, jer sam ga koristila i ranije u nekim serijama, ali sam sad sve druge elemente eliminisala, i ostavila samo njega, da bude neka vrsta ličnog alterega, da on nekako priča priču i da on prolazi kroz sve te neke faze patnje”, kazala je Stamenović.
Umjetnica je objasnila da se bavila motivima konzumerizma u prethodnom serijalu u širem kontekstu i da u samom aktu konzumerizma, tj. žrtve se može naći estetska ljepota, možda čitaocima najpoznatija u primjerima japanskog umjetnika Jukia Mišime.
“Zapravo i cijela ova moja estetizacija, jer kad vidite ovo sve s jedne strane, to su nekakve boje pastelne i sve nekako suptilno da ste vi na prvi pogled zapravo zbunjeni. Ova tematika koja je dosta teška i brutalna ima kontrast sa vizuelnom estetikom. Ja volim te kontraste da koristim i da izazivam, jer se tako pravi takava paralela jednog i drugog. To zapravo i jeste sinteza jednog i drugog”, objašnjava Stamenović.
Vizuelno, ove kompozicije su pod jakim uticajem baroka i ikonografije srednjovjekovne katoličke estetike, a Stamenović kaže da se tu može naći više kiča.
“Mnogi imaju to pitanje, ali nema tu sad nekog određenog odgovora u smislu da sam se ja sad opredjeljivala... Prosto, estetski mi se uklapao, jer, iskreno da kažem, u toj katoličkoj ikonografiji ima malo više kiča. Iskreno, ja sam se poigravala i sa pop kulturom, i sa tim nekim kičastim elementima. Ono što je meni bilo zanimljivo je motiv srca koji vrlo asocira na tetovaže, pa sam negdje i ja imala ideju tog patosa i te patnje koju svijet planetarno prepoznaje i koristi”, rekla je.
Stamenović je dodala da je inspiracija za motiv srca nastala iz latino-katoličke ikonografije, kao i da je cilj bio koketiranje sa kulturološkim tabuom.
“Sve kulture imaju tu nešto, a zapravo, ta srca, upravo i te tetovaže, negdje su ta latino-katolička ikonografija, i onda se to prosto uklopilo. Uvijek mi je bilo zanimljivo, ja volim tako da koketiram sa tim temama koje izazivaju tabu”, konstatovala je Stamenović.
Bonus video:
