Kamo sreće da ova knjiga nikada nije trebalo biti napisana, ne daj Bože da je ostala nenapisana... Tim riječima predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti Ferid Muhić sumira novu knjigu crnogorskog autora Miraša Martinovića, zbirku poezije “Smrt u Gazi”.
Nedavno objavljen rukopis, sa posvetom djeci Gaze, predstavlja snažan umjetnički, poetski, društveni, ali i ljudski odgovor na dešavanja u Pojasu Gaze.
Pisac i kolumnista Balša Brković istakao je da ovom knjigom Martinović postaje palestinski pjesnik.
“Dok u svojoj Crnoj Gori ispisuje stihove, dok razgovara sa Celanom, Miraš Martinović danas je palestinski pjesnik. Knjiga ‘Smrt u Gazi’ presudna je slika svijeta i našeg doba”, istakao je Brković.
Muhić je primijetio da Martinović koristi poeziju kao sredstvo moralnog otpora i saosjećanja, evocirajući slike stradanja i patnje kroz snažne riječi poput “gospod”, “dijete” i “smrt”, a koje dominiraju njegovim stihovima kojima, ne samo da dokumentuje tragediju, već i poziva na buđenje savjesti i empatije u vremenu kada je humanost zanemarena.
“Riječi njegovih pjesama donose nam pred oči hiljade neizbrisivih slika oplakivanja kakve ne mogu naslikati ni najveće slikari. Odjekuje kroz njih vanvremenska osuda gluhog i nemilog ljudskog roda ogrezlog u oholu ravnodušnost pred velikim zlom počinjenog uz podršku lidera vodećih svjetskih država. Knjiga Miraša Martinovića ‘Smrt u Gazi’ predstavlja vrhunsko književno djelo, moralni čin najvišeg ranga, koja potresnom snagom istovremeno opominje na ugrožene univerzalne humanističke ideale i afirmiše najviše etičke vrijednosti ukorijenjene u tradicionalnom moralu svih naroda svijeta”, istakao je Muhić u svom osvrtu na knjigu i podsjeća na riječi Esada Kočana, urednika knjige: “Ta mrtva djeca, biće besmrtne pjesme”...
“Ne drhte stabla, već vrhovi grana, sve ljudsko iz boli je nastalo. Nisam pjesnik, ni tumač poezije. Samo, dok čitam Mirašove stihove dušom znam: to je bljesnula istina, viđena okom srca. Propjevala bol. Božanski znak da još nismo pustoš. I znam. I svjedočim: Ubijena djeca Gaze, biće besmrtne pjesme”, zabilježio je Kočan.
Autor ističe da je ova zbirka poezije prirodni nastavak njegovih prethodnih djela koja se bave temama rata i stradanja, poput onih o Troji, naglašavajući univerzalnost ljudske patnje i besmisao ratova.
Bonus video:
