Na Dan državnosti Crne Gore, na Pjaci ispred katedrale Sv. Tripuna, svečano je otvoren još jedan KotorArt, međunarodni festival koji nije samo umjetnički događaj, već i most koji povezuje domaće i svjetske umjetnike, istoriju i savremenost, različite kulture i tradicije. Na svečanom otvaranju dvadeset četvrtog po redu festivala, koje je nosilo naziv "Mostovi muzike", prezentovani su muzički artefakti kao dio kulturnog identiteta ovog područja, potom nova muzička djela kao komentar tog istog identiteta, te pojave drugih kultura kao paradigme transkulturnih obrazaca. U prikazu tih i takvih mostova muzike učestvovali su Festivalski orkestar Crne Gore (FOCG) pod vođstvom maestra Mladena Tarbuka, Gradska muzika Kotor pod upravom dirigenta Daria Krivokapića, Klapa Štiglići, Ženska pjevačka grupa Đude i guslar Nikola Krivokapić. Oni su izveli djela Johana Štrausa Mlađeg, čija se dvjestogodišnjica rođenja obilježava ove godine, djela princa Mirka Petrovića, Antona Šulca, Špira Ognjenovića, i time su ukazali na značaj muzike u kulutrnom i političkom životu Kotora i Boke u Austroguraskoj.
Vjekovno taloženje kulturnih pojava na području Kotora i Boke Kotorske stvorilo je prepoznatljiv kulturni identitet koji je, u ovom trenutku, komisija Unesko iznova preispitivala. Pozivajući se na njen izveštaj u kojem traži zabranu gradnje, brojne reforme, pod prijetnjom upisa područja na Listu svjetske baštine u opasnosti, generalni direktor KotorArta, pijanista Ratimir Martinović je u svom obraćanju publici dodatno problematizovao nebrigu Ministarstva kulture i medija prema samom KotorArtu, s kojim je tek nakon višemjesečnih pregovora, a samo četiri dana prije svečanog otvaranja – potpisan ugovor o podršci Festivalu. Ovakav svečani ton, obojen ozbiljnošću, emotivnom tenzijom i zapitanošću, donekle je rasteretila muzika svečanog karaktera, princa Mirka Petrovića. Povodom vjenčanja princa Franca Ferdinanda, 1898. godine, Petrović je napisao marš za duvački orkestar koji je tada izvela Gradska muzika Kotora, a njeni današnji nasljednici pred publikom KotorArta.
Ovo nije bio jedini muzički primjer akulturacije iz vremena Austrougarske. Festivalski orkestar Crne Gore, koji okuplja mlade crnogorske muzičare i kojim rukovodi njegov šef-dirigent Mladen Tarbuk, premijeno je nastupio izvodeći koncertnu polku "Crnogorka" Špira Ognjenovića, nekadašnjeg člana Pjevačkog društva "Jedinstvo" u Kotoru, kao takođe važnog markera kulturnog identiteta ovog grada i područja. Pored toga, FOCG je izveo marš "Crnogorski našljednjik" koji je Anton Šulc, češki kapelnik u Austrougarskoj vojsci, napisao povodom krštenja Danila, sina knjaza Nikole, kao i valcer "Srećni sati" koji je, kao gost cetinjskog dvora, za knjaza Nikolu napisao Dominik Ertl.
Festivalski orkestar Crne Gore, ansambl nastao iz prošlogodišnjeg Festivalskog orkestra, pokazao je intonativnu stabilnost i zvučnu izbalansiranost instrumentalnih grupa. Iako marševi pripadaju ceremonijalnoj, a valceri salonskoj muzici, oni su ipak dobar teren da muzičari istaknu specifičnosti različitih muzičkih karaktera.
Dvijestogodišnjicu rođenja Johana Štrausa Mlađeg, KotorArt je obilježio izvođenjem valcera "Ruže s juga" i uvertire za operetu "Slijepi miš". Iako poznata i rado izvođenja na novogodišnjim bečkim koncertima, ova muzika ipak ne pripada onom mejnstrimu kojim je Štraus označen kraljem valcera. Pored toga, FOCG je predstavio i veoma popularno djelo češkog kompozitora Julijusa Fučika, koji je tokom službovanja u Sarajevu napisao marš "Ulazak gladijatora", djelo koje je vremenom postalo neizostavna muzička podloga cirkuskih tačaka. Među izvedenim djelima bio je i "Kapričo-skerco" hrvatskog autora Blagoja Berse.
Dva nova djela nastala kao porudžbina KotorArta donijela su pogled na baštinu Boke Kotoroske i Crne Gore iz perspektive savremenih kompozitora. Milivoje Pićurić napisao je djelo "Slavjo poje", za klapu i simfonijski orkestar koristeći se citatom istoimene narodne pjesme iz Boke. Kroz todjelnu formu autor prelazi iz mirne atmosfere u dio u kojem narodnu pjesmu u izvođenju muške klape maskira savremenom harmonizacijom i bojama simfonijkog orkestra. U završnio dio kompozicije autor postavlja valcer transforišući njegovo značenje kroz različite tehničke postupke, ostavljajući lični komentar na transformaciju jednog žanra, ali i jednog kulturog identiteta. Drugo poručeno djelo napisala je Nina Perović. U kompoziciji "Petlja", za gusle, Žensku pjevačku grupu Đude, simfonijski orkestar, elektorniku i video, autorka istražuje temu kružnosti, ujedno cikličnosti i prolaznosti, baveći se širom interpretacijom folklora kao sveobuhvatnog niza zvukova koji nas okružuju: od zvukova protesta, preko blokova turbo-folka i drugih digitalnih zvukova generisanih pomoću AI-a, zvukova gusala i Đuda, do lirskih epizoda valcera. Tekstualnu osnovu djela čini pjesma "Jednog dana" Vita Nikolića, dok je video-materijal takođe generisanih putem vještačke inteligencije.
Nematerijalna baština Boke, potvrđena na ovom otvaranju, nije samo muzejski eksponat – ona je živa, dinamična i puna upozorenja. U vremenu kada država pokazuje nemar prema kulturnom nasljeđu, ova baština stoji kao opomena i izazov svima: kakav svijet ostavljamo budućim generacijama? Kao referenta kultruna stanica na međunarodnoj muzičkoj sceni, KotorArt nema samo mogućnost, nego i obavezu da ovo pitanje postavi – iznova, i iznova.
Bonus video:
