Pisanje je za Klaudiju Vučetić uvijek bilo putovanje ka sebi, kaže ona u razgovoru za “Vijesti” i dodaje da je njena prva, nedavno objavljena zbirka priča “Vrtlog duše”, rezultat tog putovanja.
Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika “Nekazano” objavilo je nedavno “Vrtlog duše”, zbirku koja obuhvata oko 45 priča koje su nastajale tokom dužeg vremenskog perioda.
“Neke su zapisane još prije nekoliko godina, a neke su nastale neposredno pred objavljivanje knjige. Svaka priča je posebna za sebe. Govore o ljubavi, gubitku, traženju smisla, tišini, ali i snazi koju nalazimo u sopstvenim lomovima. Pisanje je za mene uvijek bilo putovanje ka sebi, a ova knjiga je rezultat tog putovanja. Iskren, emotivan i ponekad bolan zapis duše koja se traži, lomi i iznova gradi”, kaže Vučetić “Vijestima”.
Iako je ovo njen debitantski korak na književnu scenu, pisanje ju je, kaže, oduvijek privlačilo, pa je tako nastao i “Vrtlog duše”.
“Pisanje me oduvijek privlačilo kao način izražavanja onoga što je teško izgovoriti naglas, unutrašnjih rana, snova i dilema koje nosimo. ‘Vrtlog duše’ nastao je iz potrebe da se ti duboki slojevi pretoče u riječ, da se ono što je lično i često neizrecivo podijeli sa drugima koji možda osjećaju slično, ali ne znaju kako da to izraze”, objašnjava Vučetić.
Knjiga, dodaje ona, ima autobiografskih elemenata, ali, ističe, “nije klasična autobiografska”.
“Ona je više unutrašnje putovanje kroz emocije i misli koje su univerzalne. U tom vrtlogu ima stvarnih doživljaja, ali su oni isprepletani tako da se svaki čitalac može pronaći u nekoj priči. Centralni motiv knjige jeste suočavanje sa sobom, prihvatanje ranjivosti, preispitivanje odnosa, traženje smisla u gubicima i radostima. To je knjiga o unutrašnjem glasu koji često zanemarujemo”, predstavlja Vučetić svoj prvenac i poručuje:
“Budućim čitaocima bih rekla da je ‘Vrtlog duše’ ogledalo, a ako pogledaju dublje, pronaći će dio sebe koji su zaboravili ili tek treba da upoznaju”.
U njenim pričama se osjeća čežnja za nedokučivom ljubavlju, ali i bol za onim koga/čega više nema. Upravo su ti motivi i teme odraz univerzalnih osjećanja koje je željela da prenese, onih vječitih sa kojima se svi nekada suočavaju, ali i najličnija slika.
“Te teme, čežnja, gubitak, nedokučiva ljubav, prožimaju mnogo priča u knjizi ‘Vrtlog duše’, a iako jesu univerzalne, za mene su i duboko lične. Gubitak oca ostavio je prazninu koju je bilo teško izraziti običnim riječima. Pisanje mi je omogućilo da taj bol pretočim u nešto što ne ostaje samo moje, već što može da dodirne i druge koji su prošli kroz slična iskustva. Ove priče govore o nečemu što je svojstveno svima... Svi na neki način tragamo za ljubavlju, svi gubimo, svi imamo nekog koga više nema, a ko nam je zauvijek ostao u duši. Ta emocija, ta rana, postaje mjesto susreta između mene kao autora i čitaoca”, iskreno priča Vučetić.
U pojedinim pričama prikazuje ljubav iz muške perspektive, a “Vijestima” objašnjava i šta nu je podstaklo na to, te koliko je bilo zahtjevno.
“Pisanje iz muške perspektive za mene je bio izazov, ali i potreba da sagledam ljubavne odnose iz drugačijeg ugla. Zanimalo me je kako bi emocija, dileme, unutrašnji svijet muškarca izgledali ako im pristupim sa empatijom, ali i s autentičnošću. Iako nije bilo jednostavno ući u taj način razmišljanja, trudila sam se da likovima pristupim bez predrasuda, stvarajući univerzalne emocije koje prevazilaze pol. Jeste da manje govore o osjećanjima za razliku od nas žena, ali mislim da u sebi imaju poseban dio za osjećanja pa ih tamo možda i slažu”, smatra Vučetić.
Ljubav, čežnja strast, strah, polet, bol, teme su koje su, kaže prisutne u društvu, ali ipak i zanemarene.
“Danas, u vremenu brzine i površnih kontakata, ove teme su možda prisutnije nego ikad, ali često ostaju potisnute ili nedovoljno izražene. Ljubav, strast, tjeskoba i čežnja su i dalje tu, samo što ih ljudi rjeđe dijele otvoreno. Vjerujem da književnost ima moć da ih vrati u fokus, da nas podstakne da ponovo oslušnemo sebe i druge. U mom pisanju te emocije nijesu slabost već snaga, dokaz da smo živi, da osjećamo, da nam je stalo”, ističe autorka koja je pola prihoda od prodaje knjige donirala.
“Da, dio prihoda od prodaje “Vrtloga duše” doniran je školskoj biblioteci u ustanovi u kojoj radim i to mi je bilo izuzetno važno. Željela sam da knjiga na neki način doprinese prostoru gdje se znanje, kreativnost i ljubav prema čitanju svakodnevno njeguju. Biblioteka je mjesto susreta mladih i vjerujem da svaka nova knjiga na polici ima moć da pokrene misao, promjenu ili jednostavno pruži utjehu i inspiraciju. Ova donacija je moj skromni doprinos učenicima i kolegama, ali i podsjećanje da umjetnost živi i raste kada se dijeli”, poručuje Vučetić.
Svoje priče već je predstavila barskoj publici, gdje Vučetić radi kao vaspitačica u osnovnim školama “Jugoslavija” i “Kekec”. Vijestima najavljuje da planira i promocije u drugim gradovima, s obzirom na dobar prijem.
“Planiram promocije i u drugim gradovima, jer želim da knjiga dođe do što više ljudi, ne samo kao proizvod, već kao poziv na dijalog. Knjiga je trenutno dostupna u knjižarama “Olovka” i “Luča” u Baru. Dosadašnji utisci su jako dirljivi. Čitaoci se pronalaze u pričama, javljaju se sa emocijama i refleksijama. Pojedini se naježe i izgovore ono “uf” na kraju. Kao autorki to mi je najdragocjenije - da je ono što sam napisala stiglo do nečijeg srca”, ističe.
Vučetić naglašava i da ne bi mogla da završi knjigu bez podrške porodice.
“Porodica je bila uz mene u svakom trenutku. Njihova tiha prisutnost, razumijevanje i ljubav bili su snaga koja me je vodila kroz svaki red, svaku priču. Veliko hvala dugujem i društvu “Nekazano”, čiji sam član postala nedavno. Posebnu zahvalnost izražavam i kolegi Miću Baltiću koji je bio recenzent i lektor ove knjige. Negova vjera u moju priču bila mi je vjetar u leđa da uplivam u autorske vode. Takođe, hvala i Predragu Šaltiću... Bez njih ova knjiga ne bi bila ono što jeste, ni u sadržaju, ni u duhu. Ovo je zajednički put i svako ko je bio dio njega nosi dio zasluga za svaku emociju koju čitalac pronađe među koricama”, kaže Vučetić i izražava nadu da će sve to prepoznati i čitaoci.
“Kao autorki mi je važno i da čitaoci pronađu djelić sebe u mojim pričama, bilo da se prepoznaju, suprostave ili zapitaju”, navodi autorka.
Inspiracija je u trenucima koji ne daju mira dok se ne zapišu
Klaudija Vučetić počela je da piše tokom srednje škole, što je dalje teklo posve prirodno, kaže.
“Bilo je to davno, kada sam počela da pišem, prije desetak godina, još kada sam išla u srednju školu i kada je tema jednog pismenog zadatka bila “Moja zvijezda vodilja”. Ta priča je sada dio “Vrtloga duše”. Aktivno sam počela da pišem prije otprilike četiri godine. Moj proces pisanja je spontan, vođen trenutnim emocijama i inspiracijom. Pisanje nikada nijesam forsirala, a inspiraciju najčešće pronalazim u svakodnevnim situacijama: razgovorima, knjigama, muzici, prirodi, pa čak i tišini. Nekad je to samo jedan stih, prizor ili osjećaj koji pokrene čitav tok misli. Prosto se nekada desi da osjećanja koja imam u datom trenutku ne mogu dovoljno opisati riječima, jednostavno nema tih slova u abecedi. Valjda nešto mora da ostane samo za mene”, priča ona, sigurna da je ovo tek početak.
“Književnost za mene predstavlja prostor slobode, razumijevanja i unutrašnjeg dijaloga. Pisanje je moj način da svijet, ljude i sopstvena osjećanja sagledam dublje i jasnije. To je potreba, ne samo stvaralačka, već i emotivna. Da, nastavljam sa pisanjem, nove ideje su već tu, a inspiracija dolazi iz svakodnevnice, kao što rekoh, iz tišine, iz susreta i misli koje ne daju mira dok ih ne pretočim u riječi”.
Djevojka sa "mrč" očima
Recenzent knjige, Mićo Baltić, primijetio je da se u pričama Klaudije Vučetić osjeća čežnja za nedokučivom ljubavlju i bol za onim koga više nema.
“Kroz svaku priču provijava želja za srodnom dušom - nekom koja je tu, nadomak, skoro na dohvat ruke, a opet daleka, jer uvijek fali taj jedan korak do ostvarenja sna. U pojedinim pričama Klaudija zanimljivo prikazuje ljubav iz muške perspektive. Vjerujem da time pokušava da razumije mušku dušu, onu koja je preko puta, želeći da se približi muškom pogledu na ljubav i životne izazove”, piše Baltić i otkriva šta ga je posebno zaintrigiralo.
“Na mene je poseban utisak ostavio način na koji koristi riječi da opiše emocije. Primjer za to je priča pod naslovom ‘Mrč’. Čitajući priču o djevojci sa ‘mrč’ očima, shvatio sam da samo neko ko ima više osjećajnosti od drugih može da opiše oči na takav način. Te ‘mrč’ oči sam nakon čitanja počeo da tražim u sebi dragim osobama, kako bih upotpunio doživljaj”, navodi recenzent i dodaje:
“Na kraju ove knjige krije se zapravo Klaudijin početak - nekojiko priča posvećenih onome koga fizički više nema, ali koji je uvijek tu negdje, budno i s ljubavlju prateći svaki, čak i najmanji, njen korak”, piše u recenziji.
Bonus video:
