Poeziju objedinjenu u knjizi “Vježbe disanja” autorka Teodora Kovač opisuje kao sopstveni “način da udahne vazduh svakodnevici koja nas truje različitim nepoželjnim sadržajima”, kaže ona u razgovoru za “Vijesti”.
Kovač je u subotu veče predstavila svoje pjesničko stvaralaštvo na nikšićkom festivalu knjiga “Auto(r) na korzou”, na Trgu slobode. “Vijestima” kaže da nije prvi put da svoju poeziju govori pod otvorenim nebom, te otkriva kako doživljava takvu vrstu neposrednog kontakta s publikom u autentičnom ambijentu.
“Ako mogu da biram, uvijek bih se opredijelila za poetske večeri pod otvorenim nebom. Poezija je za mene stvar prirodnog toka misli i osjećanja, stoga joj takvo okruženje najviše pristaje. Prethodne dvije promocije u Herceg Novom takođe su bile na otvorenom, i to u bašti Kuće nobelovca ‘Iva Andrića’ i u bašti Gradskog muzeja ‘Mirko Komnenović’. Ova dva prostora idealna su za poetske večeri kakve volim da dijelim sa svojom publikom, a to podrazumijeva poeziju sjedinjenu sa muzikom, u ambijentu koji doprinosi formi svojevrsnog poetskog teatra. Voljela bih da dobijem priliku da nešto slično priredim i za publiku u drugim gradovima”, kaže ona i dodaje:
“Kada se nalazimo u okvirima teatarske poezije, onda ne postoji prostor između scene i publike, jer svi zajedno dišemo i osjećamo jednim duhom. Takve večeri za mene su svetkovine umjetnosti. Svaki čovjek donosi nešto svoje, a nerijetko nakon večeri razgovaramo o poeziji i životnim temama, što me posebno inspiriše”, poručuje Kovač.
Dijeleći utiske iz Nikšića, istakla je da joj se dopao koncept večeri na osnovu kojeg su Milica Bakrač i ona, pored ostalog, razgovarale i o poeziji i stvaralaštvu mladih u Crnoj Gori danas.
“Naravno, posebno me raduje što sam imala priliku da po drugi put nikšićkoj publici predstavim svoje pjesme, ovoga puta u okviru književnog festivala ‘Auto(r) na korzou’”, ističe.
U pitanju je festival koji se u Nikšiću održava već sedmu godinu zaredom, u organizaciji Udruženja izdavača i knjižara Crne Gore, a čiji je glavni urednik programa književnik Radomir Uljarević i medijatorka Milica Bakrač. Pored zbirke “Vježbe disanja”, Kovač je govorila i o svojoj prvoj knjizi - “Herbarijum duše”, objavljenoj još 2016. godine u Beogradu.
“’Herbarijum duše’ je moja prva zbirka sastavljena od pjesama koje su nastajale od 2008. do 2016. godine. U njoj su i stihovi koje sam pisala kao djevojčica, zbog čega mi je posebno draga”, rekla je “Vijestima”.
Kada su u pitanju “Vježbe disanja”, autorka kaže:
“’Vježbe disanja’ su moj način da udahnem vazduh svakodnevici koja nas truje različitim nepoželjnim sadržajima. Naziv knjige ocrtava ono što poezija za mene jeste, a detaljnija tumačenja bih prepustila čitaocima, jer književnost je tu da se čitaoci u njoj prepoznaju”, smatra Kovač.
Književnica Višnja Kosović u pogovoru zbirke “Vježbe disanja” ističe da je pjesnički jezik Teodore Kovač velikog polifonijskog tonaliteta...
“Od razdragano-ditirambskog, do sjetno-elegičnog... To ukazuje da su na ovu talentovanu pjesnikinju uticale različite velike poetike. Međutim, simfonija pjesničkog jezika pokazuje da je ova mlada pjesnikinja već uveliko ocrtala i ocrtava svoju poetiku”.
Pored toga, obje zbirke svojim naslovima šapte tišinu, prirodnost, krhkost, ali i borbu i snagu, uz snažan emotivni naboj, ali i disciplinu jezika, kroz neku vrstu unutrašnje poetike smirenja, samospoznaje... Kovač “Vijestima” kaže da ništa od toga ne dolazi svjesno i objašnjava proces nastanka njene poezije.
“Pjesme se u svim segmentima svoga nastajanja javljaju kao jedinstvo svjesnog i podsvjesnog. Volim spontanost i iskrenost u izrazu, zbog čega pjesme ne pišem planski, nego sačekam da one odaberu svoje vrijeme. Smatram da planski pisanoj poeziji nedostaje ‘krvi i mesa’, te da može biti lijepa, ali i da ne doseže do istinitosti... Ja pišem iz stvarnog iskustva koje ne mora uvijek biti lično. Važno mi je da ono o čemu pišem doživim i osjetim kako bih uspjela da prenesem emociju i poruku bez usiljenosti. Moja poezija jeste uobličena slika svakodnevice u svim njenim nijansama. Um, duša i tijelo su neraskidivo povezani, stoga je i ono napisano proisteklo iz iskustvenog doživljaja svijeta”, priča pjesnikinja.
Na pitanje šta je najviše zanima ili intrigira kao pjesnikinju, bilo da su u pitanju motivi, stil, emocije, potreba..., te šta međusobno pružaju poezija i autorka jedna drugoj, odgovara:
“Kao što sam već rekla, pjesme nastaju spontano i nagonski, tako da ne sakupljam planski informacije koje ću kasnije upotrijebiti u rukopisu. Meni je poezija način da duhovno preživim, posestrima molitve i ogledalo u kome se sve jasnije vidi. Da li ja njoj istinski nešto dajem i šta bi to bilo, istinitije mogu reći moji čitaoci”...
Kovač najavljuje i nove knjige.
“U pripremi su dva-tri rukopisa, od kojih je jedan nastajao istovremeno kada i ‘Vježbe disanja’, ali zbog obimnosti nije objavljeno u istoj knjizi. Moj odnos prema pjesmama se s vremenom mijenja, tako da je potrebno vrijeme kako bih napravila konačan izbor za novu knjigu, a tu su i tehnički problemi na koje ne mogu puno da utičem, a sa kojima se većina autora susreće. Ipak, nadam se da neću ponovo čekati čitavu deceniju do objavljivanja nove knjige”, otkriva ona.
Svugdje sam tuđa i sve mi je blisko
Teodora (Košarac) Kovač rođena je 1994. godine u Palama. Diplomirala je Opštu književnost i teatrologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Svoja djela je predstavljala na samostalnim i grupnim pjesničkim večerima u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Srbiji. Danas živi i stvara u Herceg Novom, a za “Vijesti” govori i koliko ju je geografski prostor odredio kao pjesnikinju...
“Život sam većinski provela u Bratuncu i Srebrenici gdje je moja porodica izbjegla iz Sarajeva. Kao izbjegličko dijete, ne vezujem se za prostor, svugdje sam tuđa i sve mi je blisko. Inspiracija su mi različiti ljudi i događaji kojima uvijek prilazim sa unutrašnjom pažnjom otvorenog srca. Sve oko nas može biti književna tema”, ističe ona.
Nagrađivana je za poeziju koju piše od djetinjstva. Njena najnovija priznanja su: “Radoslavnica - za najboljeg mladog pjesnika” na Međunarodnom festivalu poezije za djecu i mlade Istočno Sarajevo, “Luka Milovanov Georgijević”, na istoimenoj manifestaciji, te “Slavko Jungić Jesej”. Pored dvije zbirke poezije, pjesme su joj objavljene i u zbornicima, časopisima za književnost i kulturu, monografijama, časopisima za djecu i internet magazinima.
Meni je poezija način da duhovno preživim, posestrima molitve i ogledalo u kome se sve jasnije vidi. Da li ja njoj istinski nešto dajem i šta bi to bilo, istinitije mogu reći moji čitaoci”, kaže Kovač
Ako mogu da biram, uvijek bih se opredijelila za poetske večeri pod otvorenim nebom. Poezija je za mene stvar prirodnog toka misli i osjećanja, stoga joj takvo okruženje najviše pristaje, ističe pjesnikinja
Bonus video:
