Kada je u pitanju saradnja sa budvanskim festivalom “Ćirilicom”, Mateja Popović je reditelj i pisac, ali se u prošlosti za njega vezivalo da je prije svega glumac mlade generacije koji se povremeno bavi režijom i pisanjem.
Sva ta tri talenta, Popović je u Budvi iskoristio na projektima “Zmaj sa Spasa” i “Kanjoš Macedonović”.
Glumio je u više serija i filmova pa je tako bio Dunđerski, Marko Kraljević, Ludvig Fišer u Aleksandru od Jugoslavije, ali i kapetan svemirskog broda. Glumio je u velikom broju predstava u Beogradskom dramskom pozorištu, pozorištu Čiča Miča i Akademiji 28.
Deveti po redu festival “Ćirilicom” počeće 26. avgusta, a programi festivala odvijaće se do 17. septembra na Trgu između crkava u budvanskom Starom gradu i u Petrovcu. Organizatori festivala su, kao i prethodnih godina, JU Narodna biblioteka “Miroslav Luketić” Budva i Udruženje izdavača i knjižara Crne Gore.
Prva premijera ovogodišnjeg festivala, predstava “Površko”, u režiji Mateje Popovića, priča je o budvanskom gusaru koji je vladao Budvom. Premijerno izvođenje predstave u produkciji “Beoarta” iz Beograda i Narodne biblioteke “Miroslav Luketić” zakazano je za 5. septembar.
Tako i ovog ljeta opet Mateju imamo prilike da vidimo u Budvi, poslije vrlo uspješnih dječijih produkcija baziranih na lokalnom nasljeđu.
Popović, redovan sagovornik “Vijesti” kada je u pitanju njegov angažman u istraživanju budvanske istorije, sada govori o najnovijem iskustvu koje ga veže za Budvu u ovoj godini.
Ovog ljeta po treći put ste na budvanskim scenama sa sopstvenom predstavom. Kakav je osjećaj dolaska u Crnu Goru, sada, može se slobodno reći, u ulozi domaćina na ljetnji festival “Ćirilicom”, sa svojom novom dječijom predstavom?
Svi se osjećamo veoma entuzijastično po pitanju dolaska na festival, iako smo kako kažete na neki način domaćini, ipak, i dalje postoji pozitivna trema jer izvodimo novu predstavu prvi put.
Priča o Površku, gusaru i vladaru Budve je nepoznata priča koju su istražili Katarina Mitrović i Marko Kentera. Oni su je iznijeli na svjetlost dana i predstavili Vama. Šta vas je privuklo da prihvatite rad na ovom projektu?
Dopada mi se rad na temama koje pričaju o tome da neko ko je “samo običan čovek” i još povrh toga i gusar može da se promijeni, da od negativca postane pozitivac, da uspije u onome što je smatrao nedostižnim za prilike u kojima je rođen i u kojima živi. Tako od lošeg primjera postane dobar i ispuni ono što je smatrao neispunjivim. Smatram da su to lekcije i priče koje djeci treba pričati, da ih treba stalno podsjećati na te mogućnosti promjene, kao i da sebi treba da zadaju i da prihvataju izazove koji im djeluju nedostižno, jer njihova svakodnevna okolina to umije da propusti.
Napravili ste dramski tekst o gusaru Površku. O njegovom postojanju svjedoči ploča iznad ulaza u Stvari grad Budva. Sada pripremate dječiju predstavu gdje nema pjevanja, ali do sad je uvijek pjevanje bilo dio vaše pozorišne poetike. To je format koji kod nas u Crnoj Gori, nažalost, nije naročito prisutan. Kao po pravilu vi ste za festival “Ćirilicom” u prošlosti odabirali taj format. Zašto i kako vi sve to tumačite?
U ovoj predstavi za razliku od prethodne dve nemamo pjevanja, htio sam da uradimo za ovogodišnji festival drugačiji format predstave.
Mislim da generalno pozorišni stvaraoci izbjegavaju tu vrstu formata jer zahtijeva drugačiji pristup radu i ako nemaju iskustva u njemu lakše je izbjeći ga, vjerovatno u tome ima i nesigurnosti s obzirom na to da publika na tu vrstu formata umije da gleda sa zazorom.
Koliko Vam je bilo poznato da je gusar vladao Budvom i koliko mislite da je ta inspiracija festivala Budvom važna kako za mještane tako i za turiste?
Nisam znao da je gusar vladao Budvom. Smatram da je ta vrsta inspiracije jako dobra kako za mještane tako i za turiste, i jedni i drugi mogu nešto novo da nauče o Budvi i da je vide drugačijim očima u odnosu na modernu verziju grada.
Za Površka ste spojili glumu, režiju i pisanje. Koliko je zahtjevno i izazovno “spojiti” sva ta tri teška zanata u jednu osobu i pri tom istraživati nove i nepoznate budvanske teme?
Vrlo je izazovno jer bez obzira na sve predstave i sve iskustvo dosad svaki put postoji doza nesigurnosti i sumnje da li ću uspjeti u onome što namjeravam sa novom pričom. Povrh toga, kad se doda da ta priča ima slojevitu i nepoznatu tematiku mora pažljivo da se vodi projekat kako ne bi nešto propustili ili otišli u pogrešnom smjeru sa poentom predstave. Zato biram saradnike u koje imam povjerenja i koji svojim mišljenjem i radom mogu da unaprijede projekat i pomognu mi da izbjegnem greške i stranputice.
Premijeru “Gusar Površko” pripremate za festival “Ćirilicom”. Kakve su reakcije publike u regionu na teme koje ste sa kolegama iz festivala odabrali da promovišete.
U proteklih malo manje od godinu, nažalost, nismo imali prilike da mnogo gostujemo po regionu zbog aktuelne političke situacije. Ali ono što smo do tog trenutka dobili kao reakcije od publike je bilo veoma pozitivno, razumiju poruke predstava i same teme, iako nisu njihove lokalne, nisu ostale neshvaćene jer te teme su u velikoj mjeri univerzalne.
Da li mislite da možemo, sa jedne strane, edukovati a sa druge masovnije zainteresovati modernu publiku za budvansko ćirilično nasljeđe tokom tri sedmice festivala, što ovaj festival čini najvećim tog tipa na čitavom Ex-Yu prostoru?
Smatram da je moguće i da bi takvu vrstu festivala i bavljenja lokalnim temama trebalo da ima svaki veći grad.
Vječito pitanje koje se nekako nameće pred nas u Crnoj Gori je da li je, po vašem mišljenju, moguće vratiti mlade u ustanove kulture i domaćoj kulturnoj sceni i da li Vi smatrate da su dječije predstave iz našeg nasljeđa dobar put?
Kad je u pitanju vraćanje djece pozorištu i u ustanove kulture tu se roditelji moraju zainteresovati da ih dovode, pogotovo ako su u pitanju novi autorski projekti. Treba graditi naviku da se djeca vode u pozorište jer ono kao medij i dalje pruža nešto što ekrani ne mogu.
Kad su mladi ljudi u pitanju ja sam optimističan da će ići u ustanove kulture ukoliko te ustanove kulture žele i daju sve od sebe da što više mladih dovedu.
Predstave koje obrađuju teme u vezi sa kulturnim nasljeđem često će prije privući ljude sa lokala da odvedu djecu da ih pogledaju jer im je tema bliska.
Možemo reći da već imate prilično iskustvo u radu na otvorenim festivalskim scenama. Sa druge strane, često radite u klasičnom pozorištu. Kako sada vidite razliku?
Razlika umije da bude i neznatna, a umije da bude i poprilična, zavisi od ambijenta. Svakako, igranja na otvorenom dokazuju da pozorište nije zgrada, već mjesto susreta izvođača i publike.
I na kraju pitanje na koje odogovor želimo od svih naših sagovornika koji učestvuju na ljetnjim događajima na primorju. Kakvo je Vaše mišljenjem o kulturnim manifestacijama tokom turističke sezone u Budvi? Koliko je to važno za turističku i kulturnu ponudu?
Mislim da obogaćuje turističku kao i kulturnu ponudu, i da je pogotovo ljudima koji dolaze sa djecom uvijek ljepše, zabavnije i praktičnije da idu tamo gdje takva ponuda postoji.
Dopada mi se rad na temama koje pričaju o tome da neko ko je “samo običan čovek” i još povrh toga i gusar može da se promijeni, da od negativca postane pozitivac, da uspije u onome što je smatrao nedostižnim za prilike u kojima je rođen i u kojima živi. Tako od lošeg primjera postane dobar i ispuni ono što je smatrao neispunjivim. Smatram da su to lekcije i priče koje djeci treba pričati, da ih treba stalno podsjećati na te mogućnosti promjene
Bonus video:
