r

Preispitivanje koje je ostalo na površini

Film uspijeva da zainteresuje gledaoce na površini, estetski motivi manastira, vizuelno preplitanje paganskog i hrišćanskog ostavlja jak utisak, ali se postavlja pitanje, da li je ta estetika alatka za dublji narativ ili samo iluzija koja prekriva nedostatak tog narativa?

2343 pregleda 2 komentar(a)
"Dobre djevojke", Foto: FFHN
"Dobre djevojke", Foto: FFHN

Preispitivanje seksualnosti, konzervativnog morala i tradicionalnih vrijednosti, u Evropi je prisutno još od studentskih protesta iz 1968, posebno u umjetnosti. Na drugom danu Džada Film Festa u utorak veče, posjetioci su mogli da pogledaju “Dobre djevojke” slovenačke rediteljke Urške Đukić koji se tematski zasniva na tom preispitivanju. Pitanje se nameće - da li se može kazati nešto novo u 2025?

Film kao jedan pravac umjetnosti mora biti transgresivan u svojoj poruci, svi klasici su pomjerali društvene granice shvatanja određene teme i stavljali ključna pitanja u fokus socijalnog diskursa. Na prvu ruku, “Dobre djevojke” idu u tom pravcu. Glavni lik, Lucija, je introvertna šesnaestogodišnja djevojka koja se priključuje ženskom horu svoje katoličke škole. Tu se upoznaje sa Anamarijom, starijom i popularnom učenicom te šklole, i kada hor otputuje u udaljeni seoski manastir zbog seoskih proba, Lucija se u nepoznatom okruženju suočava sa svojom seksualnošću što remeti harmoniju hora.

Premisa je obećavajuća, jer seoski manastir i religiozne teme nude veliki potencijal za istraživanje, a estetska forma srednjovjekovnog ambijenta i duhovno-mistična aura stare Evrope zaista mogu da vizuelno podignu film na viši umjetnički nivo. Nažalost, tu se primjećuje da film kao takav želi da ograniči sebe na prepričavanje iste tematike o kojoj Evropa bruji još od daleke 1968, ali bez nekog važnog ili novog iskoraka.

Uzmimo u konkretnu analizu motiv Bogorodice koji se često pojavljuje u ovom filmu. Bogorodica je estetski i tematski snažan i zanimljiv motiv koji asocira na božansku čistotu, transcedentalno uzvišenje ljudskog na nivo božanskog. Bogorodica kao takva jeste nastala iz hrišćanske teologije, ali zbog opšteg uticaja na Evropu, može se posmatrati i iz sekularnog gledišta, ako ništa makar iz estetskog ugla. Međutim “Dobre djevojke” se opet ograničavaju i koriste Bogorodicu kao simbol seksualne čistote i moralne čednosti naspram Lucijine drugarice Anamarije koja predstavlja, uslovno rečeno, moderni i sekularni pogled na tu temu.

Kao što je pomenuto, ugao analize takve figure ne mora biti nužno religijski posmatran, ali njeno korišćenje u filmu se može doživjeti kao površno. Površno, jer korišćenje takvog arhetipa zahtijeva dublji i daleko širi pristup nego za šta je sam film bio spreman. Naravno, taj element tjelesne čednosti je bitan, ali kao što ime kaže, svaki diskurs o Bogorodici mora zahtijevati njeno predstavljanje u cjelosti njenog “daseina”, da se poslužimo terminologijom njemačkog filozofa Martina Hajdegera. Njeno biće je u relaciji sa figurom Boga pa tako svođenje Bogorodice na samo sekularni motiv seksualne nevinosti je površno i već viđen motiv.

Da uđemo u samu srž filma - sam narativ kao takav je upitan. Lucija kao heroina filma prolazi kroz određena iskustva, poput prvog poljupca sa Anamarijom ili posmatranje mladog radnika dok se kupa u rijeci pored manastira. Sve to gradi specifičan narativ koji umjesto krešenda neke samospoznaje se završava tiho bez ikakve vidljive rezolucije. Rezolucija je sigurno bila planirana ali zamišljeni pogledi Lucije ostavljaju gledaoca zamišljenim o tome što je zapravo rečeno. Kao što je prije bilo pomenuto, religijski simboli nisu istraženi u svojoj dubini, već dosta površno služe kao antiteza probuđenoj seksualnosti Lucije.

Film uspijeva da zainteresuje gledaoce na površini, estetski motivi manastira, vizuelno preplitanje paganskog i hrišćanskog ostavlja jak utisak, ali se postavlja pitanje, da li je ta estetika alatka za dublji narativ ili samo iluzija koja prekriva nedostatak tog narativa? Ovaj film ima šta da kaže, međutim to što želi da kaže je već rečeno. Ne postoje loši ili dobri filmovi, ali postoje unikatni filmovi i postoje repeticije određenih narativa u različitim formama.

Tema seksualnosti kao takve je uvijek bila prisutna i diskurs o njoj se vodio mnogo prije ovog filma i vodiće se mnogo poslije ovog filma. To nužno ne znači da je sve već rečeno, čak se može kazati da jedinstveno i autentično preispitivanje već obrađene teme je veliki umjetnički podvig, ali taj podvig ovaj film nije uspio doseći.

Bonus video: