Dok svakodnevno obavljamo svakojake obaveze, uobičajene radnje, okupirani sopstvenim mislima, ambicijama ili izazovima, hrlimo ka ostvarenju trenutnih ili dugoročnih ciljeva, prolazimo pored njih - “ljudi s margine”, onih koje možemo nazvati “sjenkama” koje često i ne primjećujemo. Praktično naviknuti na njihovo stanje i postojanje tek onakvo kakvim ga perifernim vidom konstatujemo, ignorišući zapravo čovjeka i njegove potrebe, pritom i ne razmišljajući nekada da “živoz na margini” i “stanje socijalne/finansijske/emotivne potrebe” nije ničiji izbor.
O tim ljudima, i jednima i drugima, priča reditelj i scenarista Mladen Vujačić u svom kratkometražnom igranom filmu “Pragovi” čije je snimanje počelo u nedjelju, na lokacijama u Podgorici, Nikšiću i Cetinju.
“To je priča o dva čovjeka koji su na margini društva, koji se bore za svaki dan i za svaki dah. Sama ta atmosfera oko njih je ruinirana, marginalizovana, baš kako su i oni i njihovi životi marginalizovani. Zato je i proces pretprodukcije trajao nekih godinu i po dana. Iako je snimanje bilo planirano za prošlu godinu, od toga smo odustali zbog produkcijskih uslova. Sve je trebalo i zahtijevalo neki malo ekstremniji pristup, što vizuelno, što u glumi, kostimima, lokaciji, pa i u vremenu takođe - ljeto i vrućina. Čekali smo ovaj trenutak i čini mi se da je ovo sada zaista idealan tajming za film, jer se sve nekako sklopilo”, sumira Vujačić u razgovoru za “Vijesti”.
U sinopsisu se navodi da film prati priču o Jovanu, usamljeniku u ranim tridesetim, koji živi na rubu društva i na pijanke troši zaradu od povremenih poslova.
“Nakon što posljednju paru potroši u kafani, u istom kraju, uz prugu, ‘pokupi’ ga kamionom Zoki Sampras. Pridružuje im se, kasnije, i Miško, propali beskućnik i alkoholičar. Zajedno rade za Samprasa, sakupljajući stare željezničke pragove duž zapuštene pruge. U svijetu tranzicije i izgubljenosti, dva alkoholičara su uhvaćena u vrtlogu svakodnevnog teškog posla i zavisnosti od alkohola. No, Jovan polako počinje da shvata da se njihova ‘poslovna’ odiseja bliži kraju, Miško je nepovratno zarobljen u svojoj zavisnosti, a on otkriva da ima izbor: može izabrati drugačiji životni put i preći nepoznate životne pragove koji su pred njim”, piše u opisu Filmskog centra Crne Gore.
Uslovi snimanja su malo teži, zbog odabranih lokacija, objašnjava reditelj, ali ne krije da je zadovoljan, prvenstveno kompletnom ekipom, pa onda i slikom, kadrovima, atmosferom...
“To su zaista beskompromisni profesionalci”, ističe on i nabraja članove “posade”: producent Nemanja Popović, u produkciji kompanije FAR Produkcija, direktor fotografije Aleksandar Jakonić, scenograf Ognjen Smolović, kostimografkinja Nena Todorović, snimatelj zvuka Bojan Radojević, šminker Petar Raičević.
Dodaje i da su tu vrhunski crnogorski glumci: Momčilo Otašević, Srđan Grahovac, Aleksandar Radulović, Lazar Dragojević, glumica Nada Vukčević i drugi.
Iako kratki film, tema je velika, opširna, ozbiljna, neiscrpna. Govoreći o motivima, inspiraciji i ciljevima kada je film u pitanju, Vujačić naglašava da bi volio da skrene pažnju na živote i ljude koji su često zanemareni usljed nametnutih kriterijuma i vrijednosti na društvenoj ljestvici, te da na taj način doprinese boljem društvu ili makar pojedincu.
“Nama često u životu finansije i neki ekonomski status diktiraju poziciju u društvu. Kad je to ugroženo, onda čovjek u svakom smislu propada. Znači, to nije samo fizičko, već i psihičko i materijalno propadanje. Takvih ljudi, nažalost, ima mnogo oko nas i oni se svakog dana bore za svoj dan, za svoje parče hljeba, za vazduh i za posao. U tome imaju puno pragova, mnoštvo prepreka stoji ispred njih. To su one životne prepreke koje vode do razočaranosti usljed koje ti ljudi nerijetko bivaju u alkoholisanom stanju iz dana u dan... I to je upravo jedan od motiva. Ja vidim te ljude oko sebe”, ističe Vujačić.
On dodaje da on, kao reditelj, pa tako i njegove kolege, posmatra svijet pažljivije..
“Puno je tih ljudi, razočaranih, slomljenih, ignorisanih, neprimijetnih, a koje bi trebalo da vidimo, jer su i oni dio našeg društva, iako ih svi zaboravljaju”, poručuje on.
S obzirom na to da takvo stanje nikada nije stvar slobodnog izbora, već rezultat nečega, reditelj dalje mapira šta je to što čovjeka najčešće gurne “preko ivice”, uvuče ga u krug zavisnosti, a nekada odvede i do beskućništva.
“To je, nažalost, najčešće ekonomska situacija koja generiše sve ostale, i emotivne lomove i taj mračni put ka alkoholu, narkoticima, a tu je i neizvjesnost zbog gubitka posla ili nemanja posla, nemogućnosti zaposlenja... Sve to, znači, najčešće generiše ta ekonomska situacija koja, kad se pogorša, pojedincu opadaju kriterijumi, ambicije, snaga, opadne pogled na život, borbenost, volja, dolazi do raznih emotivnih kriza, emotivnih naboja, lomova, razočaranja, posrnuća i tako se onda desi da sklizne, kako ste rekli ‘preko ivice’”, empatično priča...
Vujačić dalje komentariše i ulogu države i sistema, pa dalje i socijalnih, zdravstvenih i svih drugih službi, ali i svakog pojedinca koji može doprinijeti promjeni.
“Svi mi kao društvo moramo imati mnogo više empatije jedni prema drugima, ali i prema socijalno ugroženim kategorijama. Moramo da ih uočimo, vidimo, prepoznamo, treba da im pomognemo i doprinesemo koliko možemo. Potrebno je samo da ih vidimo i da osjetimo njihove potrebe i da pokušamo da pomognemo, kako najbližima, tako i ostalima”, apeluje Vujačić ističući da čovjek nikada ne može znati gdje sam može stići ili šta koga može zadesiti, zbog čega su humanost i empatija neophodni i treba ih njegovati i praktikovati.
Tu je i najveća vrijednost ove slojevite filmske priče koju je reditelj odlučio da ispriča kratko.
“U kratkom filmu vi uvijek imate jedan suspens, morate da budete sažeti koliko god možete, pa tako i ova priča mora da bude koncizna, sažeta, ali i dovoljno jaka. Nekad je dovoljna jedna slika da stvori hiljadu misli i riječi, a ja upravo tako posmatram ovaj film. Želim da scene budu eksplicitno jake, smatram da imam najbolje glumce i vrhunsku ekipu i na sve njih sam veoma ponosan i zahvalan im što učestvuju u ovom filmu i na taj način daju svoj doprinos mojoj ideji”, kaže Vujačić.
Ranije je komisija u obrazloženju rezultata konkursa Filmskog centra istakla da scenario filma “Pragovi” prikazuje sirovu stvarnost života protagonista, Jovana i Miška, kroz njihovu svakodnevicu rada na željeznici, odnos sa šefom Zokijem, te borbu za preživljavanje.
“Autor Mladen Vujačić istražuje teme kao što su prijateljstvo, moralne dileme i očaj, postavljajući ih u kontekst teškog života na marginama društva. Priča postavlja pitanja o moralu i granicama, prikazujući okrutnost rada, fizičke napore i emocionalno iscrpljivanje likova. Lokacije i scenografija igraju ključnu ulogu u prenošenju surove stvarnosti, a reditelj ima jasnu viziju kako to prenijeti na ekran. Produkcijski plan je precizan i detaljan, obećavajući autentičan film s potencijalom za uspješan internacionalni festivalski život”, primijetili su oni.
Projekat je podržan na konkursima Filmskog centra Crne Gore, Sekretarijata za kulturu Glavnog grada Podgorica, Sekretarijata za kulturu Prijestonice Cetinje, a finansijski i logistički je podržan i od brojnih partnera i prijatelja: Turistička organizacija Prijestonice Cetinje, Montekargo, Tehnopolis, Cerovo, Martex.
Bonus video:
