Beskonačna linija pulsa crteža, umjetnosti i života dinamično i ritmično odzvanja Dvorcem Petrovića u Podgorici. Čuje se huk njenog toka, osjeća energija, pripovijeda priča i svjedočanstvo o stvaralačkom porivu, potrebi i duhu vrsnog umjetnika, crtača, pedagoga i stvaraoca Ilije Branka Burića iz Nikšića.
Sa prvim otkucajima i najavom izložbe “Crteži” u galerijskom prostoru Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore (MSUCG), još prije nego što je zvanično otvorena u utorak veče, rasla je misao o susretu sa linijom života autorovog stvaralaštva. Dok su se u parku na Kruševcu okupljali ljubitelji i poštovaoci likovne umjetnosti, njegova linija povezivala je sve elemente u savršenu kružnicu čiji je centar bio sam umjetnik.
Svečana ceremonija otvaranja podsjećala je na mnoge slične događaje, ali je pravi spektakl nastupio tek ulaskom posjetilaca. Sa njihovim prvim koracima u galerijskim prostorijama, radovi su uzvratili eho umjetnosti, pretvarajući prostor u živući organizam.
Na samom ulazu, goste dočekuju Burićeve riječi: “Crtanje se ne uči, crtanje se crta”, kao i stihovi Miroslava Jovanovića Timotijeva posvećeni umjetniku. Koračajući iz prostorije u prostoriju, izložba poprima personifikovani karakter: niz crteža budi poštovanje, emocije i eruptivnu moć umjetnosti koja obuzima posmatrača.
Radovi malih formata, izvedeni olovkom i ugljem, uokvireni ili ostavljeni “goli”, ispunjavaju prostor Dvorca Petrovića, u kome crtež dobija tijelo, dah i težinu. Pod jednostavnim, ali gotovo proročkim nazivom “Crteži”, izložba nije retrospektiva ni katalog, već puls i DNK stvaralaštva, demonstracija snage i važnosti linije, sredstva koje zahtijeva da se posjetilac nađe u njenom ritmu i beskonačnosti.
Stotine listova, vezanih u nizove ili rasutih u prostor, ne opterećuju galeriju niti služe kao puka manifestacija kvantiteta. Naprotiv, postavka kustoskinje Marine Čelebić otvara prostor da se osjeti vrijednost višedecenijskog rada. Crtež postaje akcija, energija, sloboda, prostor i vrijeme.
U jednoj prostoriji crteži leže u hrpi na podu, dok u drugoj gomila iscijepanih papira podsjeća na arheološki nalaz - destrukciju koja prethodi novom stvaranju. To uništenje nosi hrabrost, samokritičnost i koncept, ali i podsjeća da umjetnost često nastaje iz procesa greške i odbacivanja.
Izložba otkriva i video-zapis Burića iz 2000. godine, prvi put sada prikazan javnosti, kao i 70 odsto radova koji nikada ranije nijesu bili izloženi. U trajanju od pola sata, snimak otkriva ritam i strast crtanja, energiju pokreta i pomjeranja ka dimenziji umjetnosti.
Poseban eksponat čini gomila potrošenih olovaka, naoštrenih do posljednjeg centimetra. Izložene u jednoj od soba, one prestaju biti alatke i postaju relikvije procesa, fragmenti identiteta umjetnika.
Izložba “Crteži” nije samo pregled stvaralaštva, već cjelovito iskustvo, svjedočanstvo rijetkog dara i posvećenosti. Linija i trag, jednostavni a snažni, ispunjavaju prostor i vrijeme, nadahnjuju posmatrača i podsjećaju da umjetnost nikada ne staje: nestaje, iznova nastaje, izvire i neumorno pulsira.
Bonus video:
