Introspektivno ispitivanje potrebe da se voli spojeno u poetiku modernog stila je ono što može privući ljubitelje poezije ka pjesnikinji Radmili Petrović i njenoj zbirci pjesma “Nisam znala šta nosim u sebi” koja je predstavljena podgoričkoj publici u srijedu u Galeriji “Art”.
Ova poezija koja baca svjetlo na žensko-žensku ljubav, nekonvencionalne potrebe u konzervativnom društvu kao i poetično spajanje ljubavnih težnji sa društvenom kritikom jasno pokazuje da glavni motivi umjetnosti moraju da ruše uspostavljene granice.
Kroz razgovor sa moderatorkom Barbarom Delać, Petrović je govorila o svojoj poeziji, tematskim osnovama kao i univerzalnim aspektima ljudskog života.
Petrović je kazala da perspektiva pjesničkog izražavanja bila ključna za pisanje njenih pjesama, posebno uzevši unikatnost kvir ljubavi koja je ključni tematski oslonac iako takva tema nije toliko zastupljena.
“Mislim da je samo bitno navesti iz koje perspektive se piše o ljubavi, meni je bilo bitno da prikažem na svoju junakinju iz koje sve potiče, i šta je neka njena pozadina. Htjela sam da opišem neku radikalnu potrebu za ljubavlju. Pisala sam o žensko-ženskoj ljubavi, tu je, nažalost, prazan prostor, pogotovo na srpskoj književnoj sceni. Nije tema koja je zastupljena, tako da je bilo dosta slobodnog prostora, a malo i opreza sa moje strane, obzirom da su ljudski odnosi kompleksni. Ja sam morala da branim žensko-žensku ljubav, znajući da će to vječita jedna većina koja ne podržava takav oblik ljubavi takav oblik ljubavi, tako da sam bila opreznija. Dodatne kompleksnosti međuljudskog, odnosa, ja sam ostavila za neke buduće knjige”, smatra ona.
Objašnjavajući taj motiv radikalne potrebe za ljubavlju, Petrović smatra da je to ljubav koja se dugo čekala.
“To je ljubav koja se dugo čeka. Neki ljudi odmah shvate, ali mislim da se može iz naracije čitati, da je to devojka koja je diplomirala, no još uvijek nije našla ljubav, i koja je nalazi tek nekad kada se zaposli, znači da se ta ljubav čekala oko 25 godina”, kazala je pjesnikinja.
Ona dodaje da ta radikalna ljubav nije samo limitirana na romantičnu ljubav već da se taj motiv može proširiti i na porodičnu ljubav kao i da je traganje za ljubavlju istina života.
“Takođe se priča o nekakvoj porodičnoj pozadini, gdje se vidi takođe da nije bilo previše ljubavi. Pokušavam sve da naglasim da je to radikalna potreba, jedna velika radikalna potreba, pominje se par puta, koliko je dugo trajala ta potraga. Tako da kažemo, mislim da to što radimo, nažalost, mislim da cio život tragamo za ljubavlju. Mislim da je to istina ljudskih života velike većine”, dodaje Petrović.
Petrović je istakla motiv sukoba u svojoj poeziji između sebe i kontrasta svojih ženskih predaka i društvenim okolnostima tog perioda.
“Mislim da pjesma govori više nego što bih ja mogla da objasnim. Pogotovo kad su u pitanju pretkinje, ne volim o tome pretjerano da pričam, s obzirom na to da je ženska istorija moje porodice katastrofalna i nekad imam malo ljutnje prema prosto toj činjenici, ali onda shvatiš ne možeš da se ljutiš ako neko nije imao snagu ili je prosto bio tako rođen. Rođene su, uvedene su u društvo. Nisu prihvatile tu inferiornost, prosto su rođenjem uvedene u nju. Tako da uopšte, nisam imala neku jaku ženu u svojoj porodici, čak i u okruženju na koju bih se mogla ugledati”, kazala je ona.
Bonus video:
