U podgoričkoj knjižari “Kosmos” u ponedjeljak okupio se veliki broj posjetioca koji su poslušali veoma zanimljivu promociju zbirke pjesama “Drvo” pjesnika, izdavača i književnika Karlosa Roberta Gomeza Baresa.
Bares je došao u Crnu Goru iz Portorika i publici govorio o izazovima kao izdavača koji se više decenija bavi tim poslom, svojim književnim počecima i kako je uopšte nastala ova zbirka poezije.
Bares je kazao da je prvi put u Crnoj Gori, ali da je ona ostavila jak utisak na njega, svojom ljepotom kao i tradicijom umjetnosti.
“Zadovoljstvo mi je da sam ovdje. Danas sam upoznao planine Crne Gore. Čini mi se da sam stigao blizu najvišeg vrha, ali nisam mogao do kraja. Predivna zemlja, mnogo pjesnika, mnogo izdavača, i velika tradicija ljepote. Ne samo prirodne ljepote, nego sve ono što mi radimo, i ono što mi proizvodimo, koje se slučajno događa i zove se umjetnost”, kazao je ovaj portorikanski pjesnik.
Govoreći o svojoj ulozi kao osnivača izdavačke kuće “Isla negra”, on smatra da je on u neku ruku njen zarobljenik, jer je za 33 godine u toj ulozi, objavio preko 700 knjiga.
“Prije svega, da objasnim da stalno imam tu borbu u sebi između izdavača, pjesnika i profesora koji me je pitao što sam. Kada me pitaju šta sam ja, ja odgovorim da sam zarobljenik ‘Isla negre’ tako da ne želim razgovarati o ‘Isla negri’, ali moram. Osnovao sam ‘Isla negru’ prije 33 godine. Godinama nisam ni želio da saznam tačan broj knjiga koje smo izdali, ali je jedan student koji radi sa nama konačno to učinio u nekom momentu, i onda je kazao da smo izdali 700 knjiga. Nekad mislim da je 700 baš dosta za 33 godina, nekad mislim da je malo”, smatra on.
On je objasnio da je “Isla negra” nezavisan izdavač koji se fokusira na alternativnu književnost koja uključuje mnogobrojne autore iz raznih zemalja.
“Mi smo nezavisni izdavači. To znači da ne primamo pare i nikakva stredstva, ni od koga. I samim tim kao alternativan izdavač objavljujemo isključivo literaturu. I sve knjige koje se objavljuju, nema veze da li je to poezija, kratke priče ili šta god je, sve je rađeno za univerzitete. Izdajemo uglavnom karipske pisce, ali izdajemo i neke evropske pisce. Irske, mađarske, italijanske, srpske, hrvatske, crnogorske, iz Južne Amerike, i naravno karipske pisce”, navodi on.
Bares je kazao da ne može da poredi Portoriko i Crnu Goru, ali da je pravo čudo da vidi ovoliki broj posjetioca.
“Ne bih se usudio da potežem nekakve paralele između kultura. Samo što mogu reći je da je za mene ovdje, ili u Rusiji, ili u Kini, ili u Sjedinjenim Državama, da imamo ovoliki broj ljudi da nas gleda i sluša je čudo”, kazao je Bares.
Objašnjavajući svoje početke, Bares je kazao da je imao dosta sreće da njegova prva knjiga osvoji nacionalnu nagradu, ali je isto tako objasnio kako je to dovelo da ne napiše ništa u narednih deset godina.
“Prvu knjigu koju sam izdao bila je moja prva knjiga. I to mi je donijelo prvu nacionalnu nagradu. Imao sam sreće. Da dobijete nacionalnu nagradu sa prvom knjigom, to stvarno moraš da imaš sreće. Ma, malo talenta, takođe, ali treba da imaš sreća. Poslije toga sam napisao još tri knjige, ali već sam imao taj pritisak ‘Isla negre’ da izdajem druge knjige. I onda te tri knjige koje sam napisao izdao sam kao jednu, kao kompilaciju. Sve tri stavio sam u jednu knjigu. Sada, sa tačke gledišta pjesnika, mislim da je ta odluka mene kao izdavača bila najgora koju sam mogao da donesem. Zato što je izdavač shvatio i odlučio da te tri knjige mogu da se sažmu u jednu. Ali to je greška. Morale su da budu odvojene. Poslije toga sam stao da pišem, nisam pisao deset godina. Ništa. Ni retka”, objašnjava on.
Međutim, Bares je na kraju počeo opet da piše što ga je navelo da, paralelno sa izdavačkim poslom, uvijek piše nekoliko knjiga.
“Zato kažem da sam zarobljenik ‘Isla Negre’. I onda jednog dana sam počeo da eksperimentišem sa nekim drugim stvarima. Zato izdavaštvo nije bilo dovoljno za mene i počeo sam da tražim pjesnika u samom sebi. Od tog momenta sam počeo da ponovo pišem i izdajem svoje knjige. I od tog momenta uvijek pišem paralelno nekoliko knjiga. Od tada, nikad u svojoj glavi kad krećem da pišem, ne pišem pjesmu, nego pišem knjigu. Pošto su to dvije različite stvari. Samo knjige pišem”, kazao je Bares.
Objašnjavajući nastanak ove kompilacije pjesama, Bares je kazao kako je ovo bio neobičan slučaj jer su pjesme nastale dosta slučajno.
“Pisao sam knjigu koja se zove ‘Izbjeglica’. I onda sam pisao i napisao jednu pjesmu koja uopšte nije pripadala ovoj knjizi. Zbog forme, zbog strukture, zbog tona. I stavio sam tu pjesmu sa strane i nastavio da pišem knjigu. I onda nakon nekoliko nedelja opet druga pjesma koja uopšte tamo ne pripada. Opet ide u ovu knjigu i ostavim tu knjigu i počinjem da pišem ovu. Znači, kao otpaci, ostaci od knjige koju sam u tom trenutku pisao, ova knjiga je nastala. I kad sam završio ovu knjigu, pomisio sam bože ova knjiga je grozna. Jer nisam uopšte planirao tu knjigu da napišem. Nikad nisam imao ovakvu dimenziju knjige u pameti”, kazao je Bares.
Bonus video:
