“Dolazim iz godine 2246. Ostala je tek karta - ljubičasta, blijeda kao masnica što zacjeljuje. Nebo sada pamti više nego zemlja. Ovo mjesto nije nikada bilo samo zemlja, ni so, ni ptice. Ovo mjesto je opstanak - upisan u sam prapočetak života”.
Tim riječima počinje “poruka iz budućnosti” koju će otkriti posjetioci izložbe “Pink”, istaknute umjetnice Maje Smrekar iz Slovenije, prilikom obilaska postavke u Galeriji Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore (MSUCG).
Sa Velikim flamingosom u centru, fokusirana na suživot i diverzitet, izložba u Podgorici je rezultat istraživanja ekosistema Ulcinjske solane, koje je Smrekar sprovela tokom svog rezidencijalnog boravka 2024. Postavka prikazuje spoj prirodnog i postindustrijskog pejzaža, korelaciju sadašnjosti i budućnosti, ali i prostor međusobnog prepoznavanja i brige, promišljajući dalje granice između čovjeka i životinje, instinkta i empatije, prirodnog i društvenog, a sve to kroz prizmu Velikog flamingosa koji nastanjuje napuštenu Ulcinjsku solanu. U kontrastu ružičastog i sivog, umjetnica prepoznaje poetsku metaforu opstanka, ali vidi i mogućnosti zajedništva, čak i u uslovima društvenog i ekološkog raspada.
Otvorena u srijedu veče, kompletna izložba je alegorija i upozorenje. Prikazuje fotografije koje svjedoče autorkinom procesu posmatranja i istraživanja flamingosa na fonu čega dalje vodi do paralele sa ljudskom vrstom, svijetom u kojem živimo i koji kreiramo. Pored svega tri fotografije, tu su i video radovi generisani od niza uhvaćenih trenutaka. Prostor galerije poprima jasne obrise roze, kroz svjetlo, predmete i eksponate, dok je kontrast tome nasip nerafinisane soli iz Ulcinjske solane kao instalacije u prostoru iznad čega lebdi trodimenzionalni prikaz južnog dijela Crne Gore. Svemu tome, posebnu atmosferu i energiju, nalik distopijskoj ili postapokaliptičnoj pruža jasan zvuk koji je sastavni dio postavke - flamingosi u jatu, uz glas umjetnice.
“Pink” zaokružuje upravo poruka iz budućnosti nazvana “Jednonoge budućnosti (Bilješke iz Pokreta ružičastog horizonta)”. Ta poruka iz pera umjetnice, svojevrstan je proglas, poema ili meditacija koja čitavom konceptu daje snažniji kontekst i poručuje: “Ravnoteža nije dar - ona se gradi. Toplota nije vječna - ona se čuva. Boja nije ukras - metabolira se u dokaz opstanka. Filtrirajmo otrov. Podijelimo mlijeko. Stojmo kad drugi posrću. A kad močvare presuše - elegantno marširajmo, uzdignute glave ka novom horizontu”.
U svom obraćanju prisutnima, Smrekar je kazala da je polazna tačka njene izložbe upravo istraživanje flamingosa na rezidenciji.
“Kad sam počela da istražujem flamingose, njihovu taksonomiju, ekologiju, evoluciju, recimo, jedna od zanimljivijih stvari bila mi je to što oni mogu da žive 70 godina i stalno su u istome jatu. U tom jatu je jako važna atmosfera, posebno za njihovu reprodukciju, iako to ne znači da se svi reprodukuju. U svakom jatu flamingosa postoji jedan veliki dio njih koji se nikada ne reprodukuju, koji su samo prijatelji, životni prijatelji, ponekad i istog pola, ali zajedno sa ostalima grade tu zajednicu koja onda jako uspješno proživljava kroz sve te decenije. Da budem pozitivna antropocentristkinja - mislim da ako bi takvu mapu ksenosolidarnosti umjeli da prenesemo na ljudsko društvo, rekla bih da onda možda još postoji nada da će neke buduće generacije živjeti u boljem svijetu nego što mi živimo”, poručila je Smrekar na otvaranju svoje izložbe.
Kustoskinja izložbe Natalija Vujošević podsjetila je da se slovenačka umjetnica Maja Smrekar bavi praksom koja povezuje tehnologiju, biologiju i performans.
“Ono što je važno za ovu izložbu jeste da je Maja upravo za svoju temu odabrala jedan naš lokalni slučaj, a to je zapravo postindustrijski pejzaž Solane u Ulcinju, koji je istraživala prošle godine u rezidenciji i koji je njoj poslužio da napravi jednu spekulativnu fabulu sa fokusom na Velikog flamingosa, ružičastog flamingosa koji je i zaštitni znak Solane. Tako na neki način govori i o mogućim budućnostima zajedništva vrsta, mogućim budućnostima održivosti i onoga što nam ostaje posle ekološke katastrofe u jednom spoju imaginacije, istraživanja i tehnologije koji raste kroz ovu izložbu. Sjajno je da se Maja uhvatila teme Solane koja je i ranije bila interesantna umjetnicima, istraživačima, naučnicima, arhitektama koji su se njome bavili, a ovdje nas poziva da zajedno sa njom zamišljamo kako iz te Solane može nastati neka budućnost koja spaja različite vrste i koja na neki način nas uči kako da razmišljamo o drugome kroz ovu temu”, poručila je Vujošević.
Umjetnica tako gradi priču potencijalne budućnosti, a Veliki ružičasti flamingos koji u Ulcinjskoj solani stvara povoljne uslove za bogati biotop i postaje simbol otpornosti i preobražaja.
“Biće koje filtrira, obnavlja i rađa život iz mulja, postaje polazište za širi okvir razmišljanja o pejzažima koje ne samo da mi nastanjujemo, već i oni nastanjuju nas”, ističe se u opisu izložbe.
Direktor Muzeja savremene umjetnosti Vladislav Šćepanović podsjetio je i na predavanje koje je svojevremeno Smrekar održala u toj instituciji koje smatra i jednim od prvih pokazatelja pravca u kom će MSUCG da se razvija, čemu doprinosi i ova izložba.
“Razvijaće se i dalje, naravno, u pravcu diverziteta i različitih poetika, u pravcu onih poetika koje nekada imaju mejnstrim pogled na život i na stvarnost, a nekada kritički osvrt i neke vrste preispitivanja koje su granični fenomeni, a koje obično stoje na strani jedne ozbiljne kritike kada je u pitanju savremeno društvo i savremeni život. Jedna od takvih umjetnica je Maja Smrekar, neophodna (u) ovom vremenu, umjetnica koja preispituje mejnstrim tendencije kada su u pitanju i tehnologija, i život, i polovi, i bioetika, dakle polja u kojima i ka kojima krećemo, a o kojima znamo vrlo malo. Njen feministički pogled na svijet, u bazičnom smislu vezanost za Donu Haravej i za položaj žene u odnosu na vrijeme u kojem živimo, a svjedoci smo revivalizma onog patrijarhata koji je vrlo često dovodio čitavu planetu u teške okolnosti. Dakle, u tom momentu gdje ona ima hrabrosti i mogućnosti da se suprotstavi toj vrsti misli, ne samo kroz umjetnički segment, već i životni segment u kom ima dosta problema po tom pitanju, ali to govori o njenoj iskrenosti i odluci da se umjetnošću bavi čitavim svojim bićem, dakle da ne kalkuliše u smislu prihvaćenosti, već da postavlja pitanja koja su vrlo problematična kada je savremeno društvo u pitanju”, poručio je Šćepanović.
Smrekar je izrazila zahvalnost i Šćepanoviću i Vujošević i cijelom timu MSUCG koji je radio na izložbi.
Bonus video:
