U duhu svog nagrađenog romana "NGDL", istovremeno duhovitog, tragičnog i lucidnog putovanja kroz apsurde balkanske stvarnosti, Marinko Arsić Ivkov osvojio je publiku u Tivtu pričom o čovjeku koji, tražeći goluba, zapravo traga za smislom, mirom i sopstvenim razumijevanjem svijeta.
Dobitnik prestižne NIN-ove nagrade za 2024. godinu, promovisao je sinoć u Tivtu svoj nagrađeni roman "NGDL" (Ne daj golubu da leti). Gostovanje srpskog pisca i njegovo književno veče priredila je JU Gradska biblioteka Tivat, u okviru manifestacije "Novembarski dani 2025".
Prisutne je pozdravila profesorica Vesna Barbić, direktorica Gradske biblioteke, koja je istakla da je "NGDL" roman putovanja i lutanja - pikarska proza bez srećnog razrješenja i umirujuće pouke.
Vedri humor koji u ovom romanu preovlađuje čini da, iako se bavi tamnim temama rata i nacionalizma u bivšoj Jugoslaviji, proza ne ostavlja težak utisak. Njena moć je u šali i poruzi, smijehu i čuđenju koje izaziva sposobnost da se sve izvrne i dovede u pitanje.
O Arsić Ivkovljevom romanu nadahnuto je govorio profesor Aleksandar Jerkov, koji je bio i predsjednik žirija za dodjelu NIN-ove nagrade.
"Opšta karakteristika hrišćanske civilizacije je da ne umije da se smije. Nemate smijeh, a imate tugu, žaljenje, kuknjavu. Cijela istorija je pad, a spasenje ne dolazi u radosti smijeha. Dobro, nije baš sve tako crno - imamo renesansu. Vama u Boki ja neću pričati šta su to karnevali. Književnost se razvila u oba izraza - tragičnom i komičnom. U antičkoj i folklornoj književnosti oni su ravnopravni. Naša civilizacija to ne zna. A ovaj roman dolazi kao odgovor tim tendencijama. Šta se piše o devedesetim? Sve sama tragedija. A i jeste bila, da ne potcjenjujemo. Ali nećemo valjda do kraja vijeka samo tako pričati i pisati. I otuda jaki razlozi da se ovaj roman izdvoji - jedna satirična humoreska u kojoj neki klipan traži goluba", istakao je Jerkov.
Govoreći o fabuli romana "NGDL", Jerkov je objasnio da glavnom junaku - strastvenom vojvođanskom golubaru - pobjegne njegov najljepši i najbolji golub, zbog čega on kreće na neizvjesno putovanje u potrazi za dragocjenom pticom po ratom zahvaćenim prostorima raspadajuće SFRJ - Hrvatskoj i Bosni - doživljavajući niz tragikomičnih avantura.
Ova priča, kazao je, nosi brojne simboličke poruke o mentalitetu ljudi s ovih prostora, njihovoj iracionalnoj nacionalnoj i vjerskoj ostrašćenosti, te o neuhvatljivom golubu kao simbolu nedostižnog ideala mira i spokoja.
"Klipanu je pobjegao golub. I on bi da ga nađe, da se svemir sruši. Ovi ratuju, ovi prave akademije, ne zna se ko kome, a ovaj traži svog goluba. Zanos svoje vrste. Ali golub je velika simbolika, i sve je to Marinko izučio gotovo od praistorije. Golub nije bezazlena ptica. Takav simbolički potencijal ovdje je iskorišćen. Ovo nije golub pismonoša, nego golub koji lijepo leti. Čemu to služi? Ničemu. Ali lijepo leti - i bliži je Gospodu nego mi. A ovaj ga traži", kazao je Jerkov.
Dodao je da "Marinko nije naivan".
"Ima kritičku oštricu, ima raznih zaključaka. Njegov svijet nije crno-bijeli, mi i oni. Da dobro odmeriš, da se bolje orijentišeš i da se narugaš. Kad se na traumu nasmiješ, ti si je prevazišao. To je smijeh kad se opruga duha opušta. Nije grohotan smijeh, nego onaj tihi, unutrašnji. Lijepo naslagano, dinamično, vođena priča do kraja. Kako da mu ne daš nagradu? A još se u romanu i kaže da će dobiti NIN-ovu nagradu - naslutio je", zaključio je Jerkov.
Marinko Arsić Ivkov je kazao da je u romanu zaista prognozirao dobijanje NIN-ove nagrade, što se kasnije i obistinilo.
"Prognozirao sam da ću dobiti nagradu Udruženja golubara, i dobio sam je, na simboličan način. Trebalo je da pomenem još neku, možda bih je i dobio. Neko je pomenuo Nobelovu nagradu. Na ovim prostorima ratovao je svako sa svakim, krv je lila potocima. Ja sam sačekao da prođe neko vrijeme, da se prašina slegne, pa sam pokušao da pronađem iskru, uzročnik ratova. A uzrok je glupost, ljudska glupost. Rat je krvav, svi su u pravu. Ali treba se malo odmaći i vidjeti sve to iz pravog ugla. Treba tražiti svog goluba", istakao je autor.
Marinko Arsić Ivkov diplomirao je Opštu književnost s teorijom književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Autor je romana "Čemu nova kritika", "Čaruga", "Bački Don Kihot", zbirki pripovijedaka "Smrt u Akademiji nauka" i "Načitana gospoda", televizijske drame "Šta se dogodilo sa Filipom Preradovićem" (režija Slobodan Šijan), kao i brojnih ogleda o srpskoj književnosti. Objavio je i traktat o gastronomiji.
Osnivač je "časopisa za preispitivanje prošlosti", Hereticus, prvi priređivač odabranih djela Dragiše Vasića, a dobitnik je i nagrade "Miloš Crnjanski".
Bonus video:
