Predstava “M kao Morinj”, koja se bavi jednim od najmračnijih događaja savremene crnogorske istorije - nezakonitim zarobljavanjem boraca i civila u logoru Morinj, pred sami početak ratova devedesetih, biće premijerno izvedena u subotu, 6. decembra na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta (CNP).
Na predstavu, prema riječima dramaturškinje Dragane Tripković, neće doći oni koji su odgovorni za zločine u Morinju, oni koji su pozvani da odgovore - izostaće, ekipu neće kritikovati oni iz pozorišta, već će kritika doći sa drugih strana, sa onih adresa i krugova koji se i dalje plaše istine, a kritika i cenzura dolaze od onih koji u sebi nose težinu nedovršenih odgovora i krivice, dok je na ekipi predstave da umjetnički, moralno i ljudski, kaže ono što jeste, bez manevrisanja i bez straha.
Po konceptu i u režiji Filipa Grinvalda, predstava “M kao Morinj” predstavlja savremeni pozorišni odgovor na pitanje suočavanja sa prošlošću u Crnoj Gori. Dramsku poemu “Dobro Selo”, koja čini poetsku osnovu predstave, potpisuje upravo književnica i dramaturškinja Tripković, a u predstavi igraju crnogorske glumice: Jelena Nenezić, Jelena Đukić, kao i performeri i glumci Azra Mehonjić i Vuk Peković. Producent je Edin Jašarović, a koproducent Jovan Bojović.
Poseban segment predstave čini primjena metoda psiholoških konstelacija, koje vodi psihološkinja Tijana Vuković, čime se otvara prostor za novo promišljanje trauma, kolektivnih obrazaca i nasljeđa tišine. Predstava se realizuje u okviru projekta “Suočavanje s prošlošću kroz umjetnost, obrazovanje i društveni dijalog”, koji sprovode “Juventas” i “Atak”. Projekat se sprovodi uz podršku regionalne inicijative “Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu”, koju finansira Evropska unija, a realizuje Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).
Producenti su na jučerašnjoj konferenciji za medije istakli da podršku, u vidu prostora za premijerno ili pak naknadno igranje, nijesu pružili centri za kulturu opština Tivat i Kotor, te da nijesu imali sluha ili hrabrosti za to. Izrazili su zahvalnost CNP-u gdje će biti premijerno izvedena predstava i Kulturno-informativnom centru “Budo Tomović” koji je ustupio prostor za probe. Najavljeno je i da će “M kao Morinj” biti izvedena 16. decembra u Bijelom Polju, u Centru za kulturu “Vojislav Bulatović Strunjo”.
Tripković je istakla da je u februaru ove godine krenulo intenzivno istraživanje dokumentacije, sudskih spisa, literature, ali i razgovori sa aktivistima, istoričarima, svjedocima i onima koji su lično pogođeni onim što se u Morinju dogodilo.
“Iz tog složenog i potresnog materijala izdvojila se građa predstave. Koncept, kao osnova dokumentarističkog pozorišnog jezika koji je osmislio reditelj, moja dramska poema, kao način da se istina izgovori umjetnički, pozorišno, bez patetike..., i konstelacije kao psihološki alat za direktno suočavanje sa onim što se godinama izbjegavalo... Bila sam svjedok kreativnih prodora, teških emocija, unutrašnjih lomova, ali i rijetke solidarnosti među ljudima koji su odlučili da stanu pred ovu temu bez kalkulacije. Pred vama su glumci i performeri koji su svojom snagom, hrabrošću i zajedničkim dahom omogućili da ova predstava nastane, da priča o logoru Morinj dobije punu pozorišnu dimenziju i onu najdublju, ljudsku - dimenziju onoga što znači biti čovjek u trenutku kad se istina više ne može gurati po tepih”, poručila je Tripković juče.
Vuković je podsjetila da su sistemske konstelacije možda najdjelotvorniji pristup tretiranju kolektivne i transgeneracijske traume, što se ne praktikuje često u teatru.
“M kao Morinj” je predstava o kolektivnoj traumi, odgovornosti i pamćenju, navode iz Juventasa, o društvu kakvo jeste i kakvo želi da postane, a sami projekat otvara prostor koji ne dopušta kompromis sa zaboravom.
Reditelj Grinvald je kazao da je bilo veliko pitanje kako odgovoriti pozorištem na samu tematiku, pa su tako koncipirali tri segmenta...
“Dragana i ja smo došli do ideje da prvi dio predstave bude neka kakofonija svih tih glasova i kontradiktornosti, laži, nedoumica, novih činjenica koje se prosto samo roje i stvaraju totalnu zbrku. Shvatili smo da to nije dovoljno i da nema razrješenja, kao što ga nema ni u realnosti, pa sam se dosjetio da pozovem u pomoć jednu terapijsku metodu koja se zove konstelacije, a to je drugi dio predstave koji sam povjerio Tijani Vuković. Paralelno, dok je meni to padalo na pamet, Dragana je pisala dramsku poemu koja je, po mom mišljenju pravi odgovor - jer je u poeziji rješenje”, otkrio je Grinvald.
On je dodao da je proces (bio) neizmjerno bolan, ali i da vjeruje da će na kraju biti oslobađajući, izlečujući. I Tripković je potvrdila da je uložen “emotivni, psihološki i profesionalni napor” kako bi se došlo do rezultata.
Glumica Jelena Nenezić takođe je potvrdila da je proces bio bolan, ali i ljekovit.
“Bolan, jer smo se susretali s traumom koja se prelama kroz čitave generacije. Ljekovit, možda, jer nas je podsjetio da se istina ne može raditi bez empatije, razboritosti i međusobnog povjerenja... U ovoj predstavi istražujemo složenu dinamiku odnosa počinitelja, žrtava i svjedoka, ne da bismo presuđivali, već da bismo pokazali koliko su te uloge promjenjive, međusobno uslovljene i duboko ljudske. Naš cilj nije da ponudimo jednostavan odgovor, nego da otvorimo prostor da se o tim ulogama konačno progovori. Predstava ‘M kao Morinj’ ne traži od publike da se svrstava. Ne pozivamo nikoga da bira stranu, niti da prihvati unaprijed ponuđeno tumačenje. Svako ko tokom gledanja osjeti da se nešto lično odnosi na njega, to čini isključivo na sopstvenu odgovornost”, poručila je ona.
Mehonjić je istakla da pitanje nije kako je moguće da su se sva zla desila, već da je mnogo korisnije pitati (se) koji je politički i pravni sistem doveo do toga da nijedan čin prema određenoj grupi ljudi više ne izgleda kao zločin.
“Mislim da je mnogo bitno da shvatimo da su “Morinj”, “Lora”, Luka u Brčkom i svi ostali logori u toku ratova devedesetih, bili dio jednog sistema koji nije samo naš, već da se ista stvar dešavala tada i u Ruandi, a da se sada dešava u Palestini, u Sudanu, u Kongu, i da mi nismo ništa posebni jer smo sve to preživjeli, da i dalje živimo u tim sistemima, i da jedino kroz suočavanje možemo imati neku svijetlu budućnost na globalnom planu”, poručila je Mehonjić ističući da “naše suočavanje sa prošlošću mora biti dio globalnog suočavanja sa prošlošću”
Jašarović je istakao da predstava nije “umjetnost versus politika”, niti označavanje progonjenog i progonitelja, već priča o umjetnosti i moralu, o tome kako se zločin sprovodi, ko ga omogućava i kakav je to sistem koji ga ponovo bez ikakvog problema omogućava...
Bonus video:
