Samostalna izložba slika crnogorskog umjetnika Mirka Dragovića otvorena je u petak veče u Hrvatskoj, u Gradskoj galeriji “Fonticus”, u Grožnjanu. Kustos postavke “Gomilanje vedrine” je Eugen Borkovsky koji primjećuje da su osebujan stil, način oblikovanja, ponuda oblika i boja, karakteristike Dragovićevih radova.
“Promatrač, prema uobičajenom pristupu likovnom djelu, najprije pokušava raspoznati oblike. No, ponuđeni konglomerati kolorisanih razigranih formi bježe prepoznavanju. Autor nam ne nudi prepoznatljivo, već nas zavodi asocijacijama, sugestijama, ponudom za osobni doživljaj. Neki radovi imaju nešto suzdržaniji koloristički raspon, dok većinu odlikuje bogati dijapazon na rubu ekstravagantne intencije. Možemo, promatrajući njegove radove postaviti pitanja: od kuda kreće i kada/gdje se zaustavlja igranjem oblicima”, zapaža kustos.
Obraćajući se prisutnima, Dragović je izrazio zahvalnost predsjednici Zajednice Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Bijština" iz Umaga Ružici Mitrović Maurović, kao i kustosu Borkovskom.
"Dobro veče, dragi prijatelji, i hvala vam što ste večeras ovdje da zajedno podijelimo ovaj trenutak. Vaše prisustvo daje smisao i emocijama i boji, i svakom potezu četkice koji prethodi ovakvim susretima", kazao je on i podsjetio da se bavi i pedagoškim radom.
"Ja sam akademski slikar, ali i profesor likovne kulture i već 20 godina radim sa djecom i osobama sa intelektualnim poteškoćama. Od njih sam naučio najvažnije stvari: iskrenost, čistoću emocije i vrijednost toga da ostanemo svoji, bez obzira na pritiske vremena. Kada govorim o svom slikarstvu, često osjećam da su riječi nedovoljne. Mogu reći samo da se trudim da budem istinit, da slikam iznutra i da ne koketiram sa publikom. Ne slikam da bih se dopao, već da izrazim ono što me oblikuje mir, boje, sjećanja i nemire koji traže da se preliju na platno", objasnio je Dragović.
On je dodao da je u ranim fazama slikao pejzaže, za koje vjeruje da su ostavili traga i na njegovim kasnijim radovima.
"Čak i u apstrakciji postoji neki skriveni pejzaž, neki unutrašnji horizont. Često se pitam kako danas ostati svoj. Kako biti autentičan, a ostati vjeran klasičnoj umjetnosti kada živimo u vremenima digitalnih forma i površnih reakcija. Za mene, klasično znači najjednostavnije i najčistije platno, četkica, boja i duša. Kako prenijeti svoju sreću, tugu, radosti, strahove i padove na platno tako da dotaknu makar jednu osobu? Jer čini mi se da smo svi pomalo otupjeli u trci za egzistencijom i onim što se smatra „neophodnim“. Ponekad poželim da sam ponovo dijete - neustrašivo, zaigrano, znatiželjno. Upravo taj osjećaj djeteta me vodi dok stvaram sliku osjećaj igre, slobode i otkrivanja. A onda se zapitam kako danas iskreno zaplakati, kako se od srca nasmijati, kako probuditi emociju kod svih nas. Nedostaju mi ljudi koji osjećaju. Nedostaju mi oni koji su, uprkos životu, ostali djeca u duši. Nedostaju mi razgovori sa ocem, rođacima i komšijama ljudima koji polako odlaze, a ostaju u nama kao moralni kompasi vremena. Moje slike su potraga za njima, ali i potraga za sobom. Ako makar jedna slika probudi neki zaboravljen osjećaj, ako vas vrati djetetu koje još postoji u vama, onda je moj rad imao smisla", poručio je slikar.
U Dragovićevom stvaralačkom izrazu, poseban dojam budi njegova kombinacija boja... Kolorit je uglavnom snažan, pun jarkih boja, uz kontrastni odnos hrabrih kombinacija. To primjećuje i kustos koji ističe da namjera autora nije da proizvede lijepe slike.
“Ovo su intenzivni radovi s rezultatima snažne energije iskazane intenzitetom poteza i odabirom boja. Karakteristika koja može uslovno odrediti cikluse unutar niza je pitanje da se neki radovi mogu dojmiti kao mikrokosmos, a drugi mogu doživjeti na nešto širi, ‘panoramskiji’ način. Ponegdje kao da nam autor želi približiti umanjen, bliži uvid u oblike, a ponegdje nudi doživljaj šire, udaljenije ‘zbirke’ intervencija”, navodi on i korijene pronalazi u uticaju Mediterana i svakidašnjih zapažanja...
Radovi Mirka Dragovića, ocjenjuje Borkovsky, nude promišljanje blisko spontanosti akcije, te ih obilježava spontan, ali kontrolisan gest, snažan kolorit i često ravnomjerna ispunjenost svih djelova platna.
“Temelje se na spontanom bilježenju podsvjesnog doživljaja, a iskazuju se najčešće skoro kaligrafskim spletovima znakova. Autor dozvoljava proizvoljne oblike, linije, boje, teksture i forme, ne slijedeći prirodu ni realnost. Naizgled ne postoji kontrola, iako je sam proces slikanja pod direktnom nadzorom umjetnika. Dozvoljene su ‘greške’ i slučajno nastale forme koje idu u prilog cjelovitog umjetničkog doživljaja. Njegov način blizak je egzistencijalističkoj kreativnosti, jer se u djelima naznačuje istraživanje identiteta/stanja. Lične, unutrašnje psihološke borbe, vanjska sprega između čovjeka i prirode i traženje duhovne ravnoteže osnovne su ideje umjetnika. Uporno, serijsko stvaranje slika potkrepljuje ovo mišljenje”, bilježi on i dodaje:
“U konačnici, čini se da ovo stvaranje intenzivno želi biti izvan crnila realnosti i da svim elementima iskaza pokušava nama, promatračima, usmjeriti dojam ka vedrini i koncentrisati pažnju na ljepote života, vedrost spontanog dojma. Autor insistira na humanijem svijetu i upozorava da i usred zla, politike konzumerizma i agresivnog profiterstva, ipak možemo živjeti, doživljavati svijet kao vedru igru osobnih datosti, preskačući rigidnost okruženja u koje nas se pokušava ugurati”, zaključuje kustos.
Stilizovana područja prirodnih okruženja
Kustos Borkovsky dodaje i da su razigrane kompozicije Mirka Dragovića ponegdje uslovljene autorovim naslovima.
"Tako uspijevamo izboriti nešto lakšu prohodnost kroz ove konglomerate formi i kolorističkih akcija. Oblike možemo doživjeti kao stilizirana područja prirodnih okruženja, pa čak i kao podmorja. No, uskoro odustajemo od pokušaja prepoznavanja pa dojam, iščitavajući autorove zapise, počinjemo tražiti u svom osobnom doživljajnom svijetu energetskih impresija. Na nekim podlogama su intenzivne intervencije izvedene linijskim potezima, dok ponegdje nalazimo ispunjena polja kao nosioce promišljanja, sklapanja rada. Neke forme su naglašene uokvirivanjem, a negdje ti okviri postaju novi znatan oblik. Rijetko nalazimo kvadratne geometrijske forme. Nepravilna, često zaobljena stanja elemenata radova poručuju o nemirnoj potrebi autora za iznošenjem ponekad i sličnih formi. No, kad se pregleda postavka, postajemo uvjereni u neiscrpnu autorovu želju za vizualizacijama", primjećuje Borkovsky.
Bonus video:
