r

„Psihijatri, psiholozi i drugi bolesnici”: Komična kritika modernog konzumerizma

Razgovor sa velikim španskim piscem Rodrigom Munjozom Avijom obilježio otvaranje Festivala pisaca i knjiga “Booka”

1676 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Pavle Savović
Foto: Pavle Savović

Svečano otvaranje Festivala pisaca i knjiga “Booka” donijelo je veliku priliku da podgorički ljubitelji književnosti poslušaju razgovor sa čuvenim imenom španske književnosti, Rodrigom Munjozom Avijom koji se proslavio svojim romanom “Psihijatri, psiholozi i drugi bolesnici”.

U podgoričkoj knjižari “Kosmos”, lociranoj u Master kvartu, Avija je razgovarao sa moderatorkom Marijom Vujošević o svom romanu koji je izašao prije tačno dvadeset godina, inspiraciji za roman kao i o poruci koju nosi.

“Psihijatri, psiholozi i drugi bolesnici” je komični roman u kome lik koji se zove Rodrigo odlazi kod psihologa iako je njegovo mentalno zdravlje potpuno u redu, što ironično dovodi do toga da njegovo mentalno zdravlje se samo pogoršava što je više izložen psihološkoj terapiji. To je sve okidač za humorističku deskripciju modernog trenda psihologizacije društva.

Rodrigo Munjoz Avija
foto: Pavle Savović

Avija je iskoristio priliku da klarifikuje kako ova knjiga nije autobiografska i da sa glavnim likom samo dijeli glavno ime, ali to nije spriječilo da španska publika misli kako je on zapravo lik iz romana.

“Kad sam pisao, bilo mi je zanimljivo, kao da biće onako zanimljivo ime. Međutim, kasnije sam se pokajao jer je donijelo dosta komplikacija to ime. Za mene je bilo potpuno okej da to bude jedan lik koji nisam ja, ali obično ljudi nisu razumjeli jer se i on zove Rodrigo. Kada sam imao intervju sa jednim poznatim novinarom u Španiji, postavljao mi je pitanja kao da mi se to lično dešavalo, a ne liku iz romana”, objašnjava on.

Ovaj španski pisac je kazao kako je originalna inspiracija za roman bilo njegovo iskustvo u jednoj školi kreativnog pisanja gdje je napravio modernu adaptaciju priče ‘Moj sat’ američkog pisca Marka Tvena, i uspjeh te adaptacije ga je inspirisao da napiše ovaj roman.

Rodrigo Munjoz Avija
foto: Pavle Savović

“Znači, bitno je da poznajemo to porijeklo ovog samog romana. Kada sam počeo da pišem nisam ništa znao o psihijatrima, o čitavom tom svijetu. To nije bio moj svijet. Čak samo porijeklo romana nastalo je možda u jednoj školi kreativnog pisanja u koju sam išao. Tu su nam tražili da adaptiramo jednu priču od Marka Tvena koja se zvala ‘Moj sat’. To je jedna priča o jednom liku kome sat počinje da se kvari, ide unaprijed pa kasni pa se kvari. Ta adaptacija te priče je imala veliki uspjeh među profesorima i na radionici. Godinama kasnije nakon tog pisanja te kreativne priče, kada sam počeo da pišem svoj prvi roman, odlučio sam da iskoristim baš tu istu ideju i tako je nastao ovaj roman”, kazao je Avija.

On dodaje kako je prošlo 20 godina od objavljivanja ovog romana, i da nakon dvije decenije on se promijenio kao osoba i da neke stvari sada možda ne bi smio da napiše, ali se i dalje slaže sa centralnom porukom romana.

Rodrigo Munjoz Avija
foto: Pavle Savović

“Ima već 20 godina koliko je objavljen ovaj roman, ja sam se promijenio. Mnoge stvari koje sam rekao u romanu sada se ne bih usudio da kažem. Međutim, sa samom suštinom romana i danas se slažem. Postoji jedna psihologizacija naše realnosti, živimo kao u jednom policijskom stanju. Naša svijest je stalno pod lupom, posmatrajući našu svijest, stalno se nešto mjerimo. Roman ne pretenduje da kaže nikakvu naučnu istinu, zapravo predstavlja parodiju stvarnosti kroz humor. Sada kada je čitam poslije 20 godina rekao bih da je prilično jednostavna i neke stvari se danas ne bih usudio da kažem koje sam tada rekao”, smatra on.

Govoreći o poruci romana, Avija smatra da je problem sve veća digitalizacija modernog života što dovodi do toga da danas ljudi se sve više odvajaju od fizičkog svijeta, pretvarajući se u konzumente.

“Prošli smo kroz pandemiju, samoću i sve što je to značilo. Ono što jeste, što ja mislim, da je problem što svakog dana sve više živimo u virtuelnom svijetu. Gotovo da se udaljavamo od nekog fizičkog, materijalnog svijeta. Imamo sve manje kontakta, ja pričam o svom slučaju, svom stilu života. Tako da pritisak koji ima naš mentalni dio ličnosti je jako veliki i djelujemo kao lonac pod pritiskom u svakom trenutku. Naš način zapravo da komuniciramo sa realnim svijetom je posredstvom konzumacije, konzumenti smo. To se vidi u romanu, kako ljudi popunjavaju tu prazninu koju imaju baš iz tog mentalnog djela ličnosti. Baš tako što odlaze u kupovinu”, poručuje Avija.

Bonus video: