Drugi dan Festivala pisaca i knjiga “Booka” pokazuje konzistenti kvalitet najavljenih gostujućih pisaca. Ovog ponedjeljka, to je potvrdilo gostovanje srpskog pisca, Nenada Gugla, koji je svojim romanima predstavio široj publici jedan originalan pogled na moderni tempo života.
Gugl je do sada objavio tri romana, “Umro sam u petak”, “Velelepota sekunde” kao i “Živeo sam hiljadu godina”. Centralna tematska nit koja povezuje sve ove romane je istraživanje ljudske pozicije u kontekstu duhovnosti, univerzalnog poretka i morala.
Gugl je kazao kako naslov njegovog prvog romana “Umro sam u petak” pokazuje da smrt može biti transformativni proces.
“Pa zašto ‘Umro sam u petak’? Tu rečenicu ‘umro sam u petak’ ne može da izgovori čovjek koji je zaista mrtav. Znači, to može da izgovori samo živ čovjek, pa je onda ta smrt ili metaforična, ili je možda čovjek prešao sa druge strane, ali se ispostavlja da je živ sa one strane. Svakako, ovdje se radi i o jednom i o drugom na neki način, ali prije svega to je smrt starog čovjeka i rađanje novog čovjeka. Mislim, mi smo obično ubice naših mogućnosti u životu”, kazao je on.
On dodaje kako ljudi koriste vlastitu volju da ubijaju svoje mogućnosti jer teže lagodnosti, ali čovjek mora da koristi svoju volju da vodi ispunjen život.
“Ne možeš samo da radiš ono što ti odgovara, ono što ti prija i tako dalje. Međutim, mi koristimo tu našu silu na pogrešan način ubijajući mogućnosti. A trebalo bi da ubijamo loše navike, tog lošeg sebe. Knjiga ‘Umro sam u petak’ je zapravo to. Znači, čovjek koji živi, jedan savremeni čovjek, profesor matematike, koji živi kroz neki običan savremeni svijet, ali to je vrlo neobično i destruktivno. On jednostavno izdaje svoju porodicu, on izdaje sebe. I on ima priliku da se popravi, ali to ne prepoznaje. I taj čovek jednostavno misli da je bitno živjeti dugo ili kratko. To je pogrešno. Zato što mi možemo živjeti samo plitko ili duboko”, smatra Gugl.
Nakon promocije svog prvog romana, Gugl je kazao “Vijestima” kako smatra da je duh u modernom dobu najzapostavljeniji dio ljudske ličnosti.
“U samoj suštini duh je možda i najzapostavljeniji dio naše ličnosti u savremenom svijetu i u duhu ovoga vremena. Ali bez duha nema čovjeka. Mi imamo četri dijela, od kojih se, da tako kažemo, kao neka slagalica, činimo cjelinu. To su tijelo, srce, um i duh. I ja imam utisak da je nekako duh najzapostavljeniji. To tijelo izašlo u prvi plan, danas, materijalno, ekonomija i tako dalje. S druge strane, um i srce su nekako uvijek tu na dohvatu ruke, što bi se reklo, čovjek se njima služi kao alatima da prolazi kroz život. Međutim taj duh često biva zapostavljen”, kazao je Gugl.
Govoreći o svom romanu “Živio sam hiljadu godina”, on navodi kako je za cilj imao tematsku cjelinu koja se sastoji od vječnosti, budućnosti, prošlosti i sadašnjosti.
“U romanu ‘Živio se hiljadu godina’, pokušao sam da se naprave ta četri narativna toka. Vječnosti, budućnosti, prošlosti i sadašnjosti, i da se obgrle. Međutim mislim da je suština da mi treba da budemo zagledani u vječnosti, jer čovjek jeste čelovejk, a to je biće koje je čelom okrenuto prema vijeku, prema vječnosti”, objašnjava on.
Dodaje kako, pored danskog filozofa Serena Kjerkegora i drugih filozofskih pravaca, najveći uticaj na njega ostavlja pravoslava patristika i učenje crkvenih otaca.
“Eto, Kjerkegor, recimo, ta knjiga ‘Strah i drhtanje’ meni se mnogo dopala. Što se tiče filozofije, ja sam čak htio da studiram filozofiju i veoma su mi interesanti antička Grčka, pa taj njemački idealizam i tako dalje. Međutim, ako to možemo smatrati filozofijom, najveći uticaj na mene su ipak izvršili crkveni oci i ta patristika pravoslavna. I to je neka literatura koja, ako to smatramo filozofskom literaturom, To je na mene izvršilo najveći uticaj, s tim što sam ja vrlo ovako radoznao i otvoren i, naravno, i za druge. Međutim to je neki temelj, što se bar mene tiče”, poručuje on.
Masovna relativizacija ljepote, istine i dobrote
Gugl smatra da uzrok za opadanje estetskih kvaliteta u modernoj umjetnosti leži u masovnoj relativizaciji ljepote, istine i dobrote.
“Što se tiče estetike vi ste nekada imali tu trijadu u antičkoj Grčkoj, lijepo, dobro i istinito. Lijepo je bilo povezivano sa dobrim i sa istinitim. Kad pogledate crtane filmove, kad pogledate priče, nekada su dobri likovi bili lijepi. Šta se dogodilo u 19. vijeku, dolaze francuski simbolisti koji su napravili novu trijadu. Izbacili su lijepo iz trijade, pa su stavili ružno. Sad kad pogledate, imate crtane filmove gdje su glavni likovi ružni, naprimjer Šrek, on je dobar, ali je ružan. I, jednostavno, ta estetika je počela da se mijenja. Naravno, onda savremeni svijet i civilizacija relativizuju, čak i dobrotu, pa je sad pitanje šta je dobro, pa čak i istinu. To je, mislim, taj problem”, kazao je Gugl.
Bonus video:
