Ovog utorka, u podgoričkoj knjižari u Master kvartu, crnogorska publika je imala prilike da posjeti promociju romana "Ja već letim" Irene Sare Manović.
Ovaj događaj, organizovan kao treći dan Festivala pisaca i knjiga "Booka", daje uvid u jedan vid egzistencionalne književnosti koja slavi trenutak svakodnevice, spor ritam onog uobičajnog, ali često i ignorisanog.
Manović je kazala da ova knjiga nije bila planirana kao knjiga, ali da joj je drago da ljudi imaju lijep odaziv na knjigu.
"Ovo je jedna knjiga koja nije trebalo da bude knjiga, ali tako je ispalo. I vidim da ljudi imaju poprilično lijep odziv na nju, zato što je ona jedna duboka introspekcija", kazala je ona.
Govoreći o smislu knjige, ona smatra da je glavna tematska nit učiti sebe da kroz životne ožiljke običnog života mi vidimo suštinu života, upoređujući to sa japanskom tehnikom kincugi.
"To su bili neki moji zapisi. Međutim, ono što je u stvari ta glavna nit je da, na primjer, u Japanu postoji jedna umjetnost ili jedna tehnika, kada polomimo omiljeni vrč, čašu, vazu, oni je ne lijepe na način da se to ne vidi, onako da zamaskiraju, da bude kao novo. Oni te pukotine zasipaju zlatom i to je taj kincugi, to je ta ljepota loma, ljepota transformacije i ljepota ožiljaka. Ovo je knjiga, u stvari, gdje sam ja učila sebe da kroz ožiljke vidimo ordenje preživljenog, transformisanog, nadigranog, nekad u blato, nekad u oblacima, ali onog običnog suštinskog života", smatra Manović.
Ona dodaje kako što više živi sve više primjećuje ljepotu ali i strahotu planete Zemlje, što je bila inspiracija za ovu knjigu.
"Živeći na ovoj planeti, što sam starija, ja sve više uočavam i njenu ljepotu i njenu strahotu. U tom nekom saplitanju od pertle i od krila, nastajale su ove priče", objašnjava ona.
Ova autorka je kazala kako možda se danas najviše koristi riječ empatija, ali po njenom mišljenju ona nedostaje, što dovodi do potrebe da naučimo da zavolimo sebe onakve kakvi jesmo.
"Danas je možda najčešće korišćena riječ baš ta empatija, ali nema je. I mislim da je vrijeme negdje i sami sebe da zagrlimo i da zavolimo baš takve nesavršene kakvi jesmo. Mislim da onda svijet postaje bolje mjesto, a mi onda nalazimo tu neku marginu u kojoj možemo i da letimo umjesto da puzimo slobodno", kazala je Manović.
Manović je objasnila kako je suština ove knjige pohvala običnom ritmu života jer u traganju za smislom mi smo sve više zaboravili da živimo u trenutku.
"Pohvala običnosti, pohvala nama koji svakodnevno ustajemo, trudimo se, radimo. Imamo neke naše želje ostvarene, neke ne. Imamo naše zablude, imamo te poderotine, imamo te ožiljke, ali to je u stvari ta ljepota trenutka u kome se nalazimo. Mi često prebacujemo sebi, drugima. Nemamo tog nekog razumijevanja. Svi se nešto pecaju na to neko traganje za smislom, traganje za svrhom. U stvari smo zaboravili da živimo u jednom običnom trenutku i da se prihvatimo takvi kakvi jesamo", objašnjava ona.
Ovom prilikom, o knjizi "Ja već letim", govorio je pjesnik, književni kritičar i esejista Gojko Božović, koji je kazao da nas ova knjiga poziva da govorimo iskreno, proživljeno i o stvarima koje smo proživjeli.
"Ova knjiga nas zapravo poziva da govorimo iskreno, da govorimo proživljeno, da govorimo o stvarima koje znamo, da govorimo o stvarima koje smo proživjeli, da govorimo neposredno", kazao je Božović.
On dodaje kako ova knjiga opovrgava tabue i govori o stvarima o kojima se obično ćuti, ali isto tako nedvosmisleno se govori o dubokim istinama jednog ličnog uvida.
"Ova knjiga opovrgava svaku vrstu tabua. To je knjiga koja govori o tim stvarima kojima se najčešće, najradije o običnim stvarima ćuti. To je dakle knjiga u kojoj se vrlo nedvosmisleno izgovaraju duboke istine jednog ličnog uvida, duboke istine jednog proživljenog iskustva, duboke istine jednog suočenja sa sobom i suočavanja sa stvarnošću. Na drugoj strani, to je knjiga koja je potpuno neravnodušna. Ništa o čemu govori ova autorka u ovoj knjizi ne ostavlja ljude ravnodušnim, i mislim da neće ostaviti ni njene čitaoce", smatra on.
Bonus video:
