Poseban program, održan povodom 90 godina rođenja Danila Kiša, u okviru Festivala knjiga i pisaca "Booka", u srijedu je dao priliku zainteresovanoj publici da sazna više o ovom velikom piscu i njegovoj epohalnoj književnosti.
Tom prilikom, u podgoričkoj knjižari "Kosmos" u Master kvartu, govorio je nagrađivani pjesnik, esejista i književni kritičar, Gojko Božović koji je kao veliki poznavalac Kišovog djela izveo veoma zanimljivo predavanje o originalnoj poetici njegove književnosti.
Božović je kazao da je kod velikog broja pisaca povezivanje života i književnosti puka poza, dok kod Kiša to predstavlja samu suštinu njegove literature, smatrajući da tri faze njegovog života predstavljaju tri faze njegove književnosti.
"Kod mnogih pisaca to povezivanje života i literature je poetički hir ili samo jedna poza. Kod Danila Kiša taj odnos je činjenica i sama suština njegove literature. Kiš je opisao svoj vijek, predstavljajući u svojim knjigama osnovne sadržaje i tragičke raspone tog vijeka. Na osnovu 'gorkog taloga iskustva', plaćenog najskupljom životnom cijenom, a prožetog rijetko poetičkom samosviješću i dubokim intelektualnim razumijevanjem, nastajala je Kišova književnost u sve tri njene faze", smatra on.
On dodaje kako u prvoj fazi kratkih romana poput 'Mansarde" i 'Psalma 44' čitalac može primijetiti ispitivanje stvarnosti i umjetnosti, dok u drugoj fazi iz Drugog svjetskog rata on iz vlastitog iskustva opisuje horore Holokausta.
"Najprije u fazi kratkih romana, 'Mansarda' i 'Psalam 44', u kojima se ispituju i stvarnost i umjetnost, i kako pisati i o čemu pisati. Potom u fazi "porodičnog ciklusa" sačinjenog od knjiga 'Rani jadi', 'Bašta, pepeo' i 'Peščanik'. Polazeći od ličnog iskustva i 'ranih jada' vlastitog djetinjstva, Kiš je opisao nacističke logore i pogrome Drugog isvjetskog rata", kazao je Božović.
Govoreći o trećoj i finalnoj fazi Kišovog stvaralaštva, Božović ističe knjige poput "Grobnica za Borisa Davidoviča", "Enciklopedija mrtvih" i "Lauta i ožiljci", gdje se istražuje drugi tip totalitarnog društva, staljinistički komunizam.
"U trećoj fazi, koju čine tri knjige novela: 'Grobnica za Borisa Davidoviča', 'Enciklopedija mrtvih' i 'Lauta i ožiljci', Kiš pripovijeda o drugom totalitarizmu 20. vijeka - o staljinističkim montiranim procesima, progonima i logorima. Suočavajući priču i istoriju, činjenice i imaginaciju, Kišova književnost kritički razmatra epohu logora i montiranih procesa, nastojeći da književnost učini vjerodostojnom, uvjerljivom i provjerljivom. Otuda je, nasuprot svakoj vrsti maštarija, Kišu bila važna poetika dokumentarnosti koja ga i danas čini uticajnim i prisutnim piscem u kontekstu savremene evropske književnosti", ističe ovaj poeta.
Božović je kazao kako je suština Kiševe književnosti vrsta otpora prema izmišljanju svake vrste koja predstavlja insistiranje na istini.
"U suštini, Kišova književnost je jedna vrsta otpora prema pustim knjižurinama i otpora prema izmišljotinama. Mi vidimo da Kiševa književnost jeste zapravo u svom autopoetičnom izdanju ono, kako bi se reklo, pripovjedna književna realizacija toga. Tako da mi vidimo da Kiševa književnost jeste otpor prema izmišljanju svake vrste i jeste jedna vrsta neprestanog insistiranja na činjenicama koje su nepovratne, koje su provjerljive i koje u svakom trenutku mogu da budu dokazane u jednoj vrsti interpretacije književnog teksta", kazao je on.
Božović zaključuje sa tim da je autopoetika Kišove književnosti u samim temeljima njegovog stvaralaštva što predstavlja unikatnost među modernim piscima.
"Sačinjena na takav način, Kišova autopoetika je u temeljima njegove književnosti i moglo bi se reći da je vrlo malo pisaca u kontekstu moderne književnosti koji su sa toliko pažnje izrađivali svoju poetiku, koji nisu naknado domišljali svoju poetiku na osnovu napisanih knjiga, nego zapravo čije knjige, priče, novele, romani i drame proističu zapravo iz jedne vrlo čvrsto formirane poetike", zaključuje on.
Bonus video:
