Festival knjiga i pisaca “Booka” nastavlja da snažnim tempom predstavlja značajne regionalne pisce domaćoj publici, što se moglo primijetiti promocijom romana “Toni” makedonske autorke Rumene Bužarovske.
Promocija je održana u subotu u podgoričkom Master kvartu, gdje je Bužarovska brojnoj publici govorila o svom prvom iskustvu pisanja romana, poteškoća koje su vezane za to kao i o psihologiji samog glavnog lika Tonia.
Bužarovska je kazala da je na početku imala averziju prema pisanju romana jer smatra da kratke priče nisu shvaćene dovoljno ozbiljno u poređenju sa romanima.
“Pa uvijek je bilo prvo pitanje ‘kada ćeš napisati prvi roman’ kao da su kratke priče nešto negativno. Međutim, ja još uvijek volim kratke priče i nastaviću da pišem kratke priče. Nisam ni htjela da napišem roman zbog toga jer sam osjećala kao da ponižavaju taj format kratih priča ili kao da nisam dovoljno dobra pa možda kada napišem roman ću onda biti konačno odrasla osoba ili ozbiljna osoba”, kazala je ona.
Makedonska autorka je objasnila da kada je pisala neke kratke priče primijetila je tematsku povezanost i da se sve odnose na jedan specifični lik, shvativši da priča diktira žanr, a ne ideja.
“Međutim, fakat je da se tako gledaju kratke priče u književnosti, kao i poezija, kao sve što nije u toj tradicionalnoj formi. Znači mnogo je bitna ta dužina, ali su romani malo i muški žanr. U smislu da je uvijek ako napišeš roman pa da bude istorijski roman, onda je to to. Tako da nisam htjela da se bavim time i onda sam krenula opet da pišem kratke priče. Tada sam shvatila da su nekako kao o istom čovjeku i kao da je to jedan isti narativ. Tada sam rekla ‘okej, treba ovo da povežem’. Tu sam shvatila da priča diktira žanr, a ne ideja da moram da napišem roman”, objašnjava ona.
Govoreći o samom procesu pisanja, Bužarovska dodaje kako je primijetila da joj pisanje romana isto leži ali i dalje najviše uživa u kratkim pričama.
“Tada sam shvatila da mi i pisanje romana isto leži, ali nisam sigurna, kada se ne dešava previše stvari onda je priča, ako je mnogo duga epizoda onda bude novela ali ako baš dugo traje onda je roman. Moj odnos prema toj formi je da volim da čitam romane ali stvarno volim čitati kratke priče, najviše još u tome uživam”, dodaje ona.
Bužarovska je kazala kako nije bilo teško da piše o glavnom muškom liku jer žene znaju tačno kako muškarci razmišljaju dok, prema njenom mišljenju, muški autori nisu najbolji u pisanju ženskih likova.
“Književni kanon jeste muški, oni naravno dozvoljavaju sebi da pišu o ženama u kanonu, ali često nemaju pojma kako žene razmišljaju zato što je za njih žena uvijek misterija. Zato što mi nismo prisutni u književnosti, nismo prisutni u istoriji, nismo prisutni u nauci i tako dalje. Međutim, mi tačno znamo kako razmišljaju muškarci, jer je to književni kanon i zato što konstantno čitamo o njima”, smatra Bužarovska.
Ona dodaje kako pisati o glavnom liku koji nije sposoban da se transformiše nije uvijek bilo prijatno, ali je kazala kako je željela da pokaže opasnost takvih osoba po druge ali i po sebe.
“Nekad je neprijatno, naravno, zato što je puno takvih ljudi. Mislim, oni stvarno uništavaju živote drugih ljudi, ali i sami sebi uništavaju život. Htjela sam da pokažem koliko je to isto opasno što mi tolerišemo i čak u nekim trenucima govorimo da je kul. To je odgajanje, to je vrsta odgajanja gdje otac prenosi sinu i tako dalje. Pa onda to majka toleriše pa isto pomaže da se sin isto tako odgaja. Tako da je bilo to neprijatno. Sada se bavite tim pitanjima zašto on uopšte ne može da se transformiše. Međutim, mi svi znamo da jako malo ljudi imaju mogućnosti da se transformišu, da imaju kapacitet da prihvate nešto”, kazala je ona.
Bonus video:
