Sa početkom nove nedjelje došao je i novi dan Festivala knjiga i pisaca “Booka” gdje je mnogobrojna publika, okupljena u knjižari “Kosmos” u podgoričkom Master kvartu, imala priliku da posluša interdisciplinarnog umjetnika Mata Uljarevića.
Uljarević koji se u svojoj mladoj umjetničkoj karijeri već uspješno ostvario kao pjesnik, likovni umjetnik i reditelj, govorio je o svojoj poeziji i umjetničkom iskustvu. Publika je takođe imala prilike da posluša Uljarevića kako recituje svoje pjesme.
Ovaj poeta je objasnio kako njegovu zbirku pjesama otvaraju stihovi pjesme “Naši dani” Vladislava Petkovića Disa jer oni predstavljaju ključ i na pravi način zaokružuju čitavu zbirku.
“Možemo ga shvatiti kao svojevrstan ključ posebeno zato što sam ga nekako pronašao na samom kraju pisanja čitave knjige. To se na samom kraju i iskristalisalo kao naziv knjige jer je prvobitno trebalo da nosi naziv ‘Gušterov rep’. To je jedan od motiva koji se jako često i ponavlja u zbirci ali na kraju je nekako taj naziv ‘Suteren’ bio logičniji i čini mi se da on na pravi način zaokružuje čitavu knjigu”, objašnjava Uljarević.
Govoreći više o samom smislu naziva zbirke, on je kazao kako naziv ukazuje na izvrnuti poredak u društvu, i sličnost situacije u Disovim vremenima.
“U suštini ideja naziva ‘Suteren’ jeste da ukaže na taj izvrnuti poredak koji je svuda oko nas i to je simptom naših dana, ali i u tom smislu da je simptom Disovih dan. To je simptom svakih dana i to je već odavno opšte stanje i da su te neke niske vrijednosti koje društvo stavlja na pijedestal. Osim tog nekog društvenog nivoa na koji taj suteren referiše, on ima i neku vrstu ontološke forme pa se taj suteren ne postavlja samo kao prostor koji sadrži te mračne elemente nego je istovremeno i biće. Tako da on ima neku vrstu personifikacije”, kazao je on.
Uljarević dodaje kako poenta zbirke leži u evidentiranju realnosti, bez pretenzija kvalitativnog ocjenjivanja ili pozivanja na djelovanje.
“Čini mi se da je nekako baš to bila ideja zbirke, da to nije nikakva vrsta kvalitativne ocjene, ili nekog poziva na akciju ili nekog protivljenja, nego je više nekako evidentiranje realnosti, zapisivanje onoga što se doživljava oko nas i bez namjere da se direktno sugeriše bilo kakva akcija ili da se vjeruje u mogućnosti i nemogućnosti promjene tog postojećeg stanja stvari”, objašnjava Uljarević.
Govoreći o svojoj drugoj zbirci pjesama “Prsti”, Uljarević smatra da je najveća razlika u odnosu na prvu zbirku u eksperimentalnom formatu novih pjesama.
“U drugoj knjizi su se pojavile te neke pjesme koje su između pjesme i priče. One su mnogo narativnije od pjesama u prvoj zbirci, ima i dužih pjesama i pjesama koje mogu da služe kao i kratke priče. Tu se možda postavlja i pitanje zašto to nije priča, nego je zapisana u formi pjesme. Rekao bih da je to bio možda najveći iskorak, mada ne znam da li je to loše ili dobro kod ove druge zbirke. Možda je najveća razlika raznovrsnost tema u smislu da postoje neke istorijske teme kojih se zbirka dotiče”, smatra Uljarević.
Uljarević je kazao kako u zbirci “Prsti”, centralni motiv je koncept hodnika koji predstavlja metaforu za nefunkcionalno i besmisleno čekanje na poredak koji ne vrši svoju funkciju.
“U knjizi hodnik je upravo mjesto na kojem se zadržavamo, mjesto gdje čekamo, i hodnik je vrlo važan motiv. Tu je prisutna prostorna metafora koja funkcioniše u ‘Suterenu’, na sličan način sam pokušao da napravim to i sa hodnikom. Hodnik je isto bio jedna verzija naziva sa drugu zbirku, a ideja je da treća zbirka bude ‘Terasa’. Ako je suteren taj podzemni svijet koji navire i izliva se u našu svakodnevicu, hodnik je to mjesto besmislenog uzaludnog čekanja. Mjesto vezano za grad, za infrastrukturu, za bolnice, za policijsku stanicu. To su neke institucije koje su tu da postave neki red, da donesu neko spasenje koje u suštini ne rade svoj posao”, smatra on.
Bonus video:
