Jedna od glavnih društvenih uloga književnosti je da informiše društvo o teškoćama pojedinaca, a ovaj princip potvrđuje knjiga “F32” hrvatskog novinara i voditelja Aleksandra Stankovića, koji je govorio o knjizi i njenoj problematici na ovogodišnjem izdanju Festivala knjiga i pisaca “Booka”.
Tom prilikom, sinoć u Podgorici, Stanković je pred velikim brojem okupljenih govorio o svojoj dugogodišnjoj borbi sa depresijom, o čemu je prvo pisao u knjizi “Iz svoje kože”, a nastavak “F32” govori o njegovom daljem iskustvu sa ovim fenomenom.
Sam naslov “F32” predstavlja referencu na dijagnostičku šifru F32 koja označava kliničku depresiju, koja predstavlja globalni problem modernog života koji se i dalje slabo razumije na prostorima Balkana.
Upravo zbog tog razloga, Stanković je odlučio da napiše prvu knjigu, jer kako je kazao, na Balkanu depresija se često koristi kao termin za samo loše raspoloženje.
“Ja sam prije dvije godine izdao prvu knjigu gdje sam na neki način izašao iz ormara i progovorio o svojih 15 godina iskustva borbe sa jednom ozbiljnom bolešću koja se zove depresija i koja za one koji ne znaju u stvari zapravo znači taj naziv, s obzirom da depresiju u našim jezicima koristimo i za loše raspoloženje, međutim, klinička depresija je puno nešto gore od lošeg raspoloženja”, kazao je on.
Stanković upozorava na činjenicu da veliki broj ljudi koji pate od depresije pokuša samoubistvo a jedan dio, tragično to i učini.
“Za ilustraciju treba reći da 60 odsto ljudi koji boluju od depresije pokuša samoubistvo, 30 odsto to i napravi. Tako da, o toj bolesti treba govoriti tim više jer će ona, prema izvoru Svjetske zdravstvene organizacije, skoro biti bolest broj jedan u svijetu, pa tako i u Crnoj Gori i Hrvatskoj ima da pretekne kardiovaskularne bolesti”, upozorava Stanković.
On je kazao kako mu je cilj pisanja obje knjige o ovoj temi bio da kroz ličnu priču pruži nadu da se sa depresijom može živjeti i da uputi na ovu temu one koji još o njoj ne znaju.
“Tako da ćemo mi morati govoriti o toj bolesti. Ja sam kroz vlastiti primjer u prvoj knjizi odlučio progovoriti o toj bolesti iz dva razloga. Prvi je razlog što sam htio ljudima koji imaju sličan problem, da im pokušam dati nekakvu nadu da razmišljaju o tome da je moguće biti funkcionalan s tom bolešću, kao što sam ja, i da je moguće raditi, da je moguće živjeti na kraju krajeva, da postoji lijek i da se ta bolest liječi i da se može vrlo dobro izliječiti, a druga stvar je da ljude koji ne znaju ništa o depresiji, na neki način uputim u to”, objašnjava Stanković.
Govoreći specifično o onome što ga je motivisalo da napiše drugu knjigu, Stanković otkriva da ga je inspirisao veliki broj pozitivnih reakcija koje nije očekivao.
“Drugu knjigu sam odlučio napisati kad sam vidio koliko ima puno reakcija, na prvu, i kada sam vidio da su te reakcije, u stvari, bolje nego što sam očekivao i mnogobrojnije, na neki način da ovu drugu knjigu ostavim kao neko svjedočanstvo u vremenu, gdje sam zapisivao sudbinu ljudi koji su mi imali potrebu povjeriti se”, otkriva on.
Stanković je kazao da je kroz ovu knjigu specifično želio da široj javnosti predstavi reakcije ljudi na njegovu knjigu da bi bolje objasnio ovu bolest, kao i da ispriča iskustva drugih ljudi koji su prošli kroz ovaj ozbiljan medicinski problem.
“Odlučio sam nakon nekog vremena zapisivati te priče koje su mi ispričali, malo sam ih promijenio i promjenio identitete tih ljudi, i malo literatizirao, da bih stavio ovo u knjigu. Cilj knjige je da vidimo sa kakvim se sve sudbinama i problemena ljudi susreću, kada govorimo o ovoj temi. Tako je nastala ova druga knjiga, ‘F32’, koja je u stvari podijeljena na dva dijela. Prvi dio su reakcije, koje su, kao što sam rekao, više manje pozitivne, bilo je negativnih, ali ih sve popisujem. A drugi dio knjige je negdje 30 kratkih priča, koje su u stvari istinite, bazirane su na istinitima događajima”, kazao je Stanković.
Bonus video:
