Slikarstvo ima tu moć da nas vodi u neke nepoznate svjetove i da otkrivamo neke potpuno nove puteve, kaže akademski slikar Goran Ćetković u razgovoru za “Vijesti”, što dokazuje i ličnim primjerom. Njegov najnoviji ciklus radova ovoga novembra predstavljen je i pred različitom svjetskom publikom u centru umjetnosti, mode, sporta, u Milanu.
Ćetkovićeva izložba novih djela, objedinjenih nazivom “Drvo života”, izazvala je posebnu pažnju javnosti u milanskoj galeriji “Miart” čiji je vlasnik Antonio Minijaći (Miniaci) prije svih ostao impresioniran crnogorskim umjetnikom. To nije krio ni na otvaranju izložbe, ističući da sarađuje sa raznim umjetnicima iz čitavog svijeta, ali da ga je baš Goran Ćetković svojim stvaralaštvom ostavio bez daha.
“Goran dolazi iz jedne predivne zemlje, Crne Gore. Slučajno smo se upoznali, a kada sam vidio njegova djela i sve što radi, pomislio sam samo ‘Majko mila!’... Shvatio sam i poruku kulture u njegovom radu i zaključio da je odličan umjetnik”, rekao je vlasnik galerije u umjetničkom kvartu Brera.
On je i na samom otvaranju, prilikom obraćanja prisutnima, rekao: “Mamma mia, che pittore”, iliti “Majko mila, kakav slikar”...
Ćetković je pred brojnom publikom predstavio novi ciklus radova u kojima se pomovo bavi pitanjem čovjeka, ali u kojem je centralni motiv žena - kao simbol rađanja, plodnosti, ljepote - duhovne i fizičke, ali i unutrašnje ljudske drame i tragike...
U razgovoru za “Vijesti” Ćetković evocira utiske sa izložbe u Milanu, podsjeća da je predstavljen i u časopisu “Mondo Arte”, i to na dvadesetak strana, kroz tekstove o njegovom stvaralaštvu, reprodukcije radova, intervju... Otkriva po čemu je novi ciklus specifičan i već najavljuje novu samostalnu izložbu - u Slovačkoj.
Izložbom “Drvo života”, premijerno ste se predstavili u Milanu, gradu koji je kolijevka renesanse, ali i umjetnosti, mode, pa i sporta... Kakvo je iskustvo za Vama i kakve su impresije?
U pitanju je moja 47. samostalna izložba. Ciklus “Drvo života” je premijerno predstavljen pred italijanskom publikom 14. novembra, kada je i otvorena izložba. U pitanju je jedno nezaboravno iskustvo. Na samom otvaranju je bio prisutan veliki broj ljudi koji dolaze sa svih strana svijeta, a posebno me je obradovalo i to što se na izložbi pojavilo i desetak ljudi iz Podgorice. Kad je u pitanju moje stvaralaštvo, ova izložba je veliki iskorak naprijed.
Kako je došlo do saradnje s galerijom “Miart” i njenim vlasnikom? Da li je njihov kontekst uticao na Vas, na izbor radova ili pristup izložbi?
Sa vlasnikom galerije sam se upoznao ljetos, kada sam turistički obilazio Milano. Kada je Miniači napravio uvid u moje stvaralaštvo, nije mogao sakriti oduševljenje. Odmah me je upoznao sa svojim projektom koji se odnosi na časopis “Mondoarte”. To je časopis koji promoviše svjetsku likovnu scenu. Posle određenog vremena došlo je i do potpisivanja ugovora između mene i galerije. Taj ugovor je precizirao moju promociju u prestižnom časopisu i samostalnu izložbu u galeriji “Miart”. Što se tiče same izložbe ona je nastala na osnovu moje ideje i lične želje da se u sklopu ovog projekta predstavim ciklusom “Drvo života”. Na otvaranju izložbe je premijerno promovisan i časopis “Mondoarte” u kojem je moje stvaralaštvo predstavljeno na velikom broju stranica. Ta promocija se sastojala od intervjua koji je redakcija napravila sa mnom, velikog broja reprodukcija mojih slika kao i tekstova likovnih kritičara i teoretičara likovne umjetnosti.
Kakva je interakcija s milanskom publikom i lokalnim umjetničkim nasljeđem? Da li ih je nešto posebno zainteresovalo?
Već sam rekao da je izložbu posjetio i obišao veliki broj ljubitelja likovne umjetnosti. Ono što ih je posebno dotaklo jeste činjenica da moje slikarstvo ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Naročito im se dopala ta igra boja i poteza, svjetlosti i sjenke, koja daje svakom posmatraču mogućnost da sam otkriva određene poruke i značenja. Ta dinamična slikarska forma bukvalno tjera svakog posmatrača da je analizira, proučava i da uvijek otkriva nešto novo i drugačije. E to je neprocjenjivo i od ogromnog je značaja za moje slikarstvo, ali i za samu publiku.
Izložbu ste posvetili Petru II Petroviću Njegošu. Kako se Njegoševa misao konkretno ugrađuje u motive i narativ ovog ciklusa?
Mi slikari smo na neki način i filozofi. Neke Njegoševe misli se mogu prepoznati i u mom radu. Naša poznata likovna kritičarka Ljiljana Zeković je napisala opširan ogled o mojoj umjetnosti. Analizirajući moje slikarstvo ona je taj isti tekst oslovila Njegoševim mislima: “Tajna čojku, čovjek je najviša.” Kroz tu misao se može zaključiti da je moje traganje u slikarstvu posvećeno prvenstveno čovjeku, i da se kroz tu vječnu temu bavim egzistencijalnim pitanjima, pitanjima života i smrti kao i opstankom čovjeka kao duhovnog bića.
Ipak, tu su neki od Vaših izraženih i poznatih motiva. Koliko je žena za Vas simbol i inspiracija, a koliko individualna priča u ovim slikama?
Centralni motiv u ciklusu slika “Drvo života” je žena. Žena je uvijek bila vječna tema i inspiracija umjetnicima, kako sada, tako i kroz čitavu istoriju umjetnosti. Ona je na mojim slikama predstavljena u svoj svojoj fizičkoj i duhovnoj ljepoti.
Trudnice se ponavljaju kao motiv. Šta one simbolizuju u ovoj Vašoj ediciji? Da li pokušavate i kako da balansirate između klasičnog prikaza akta i savremenog čitanja ženskog iskustva?
Uvijek sam volio klasičnu ljepotu. Naročito na početku likovne akademije. Međutim, kasnije je moj izraz postao moderniji i zahvaljujući tome sam stekao originalnost u slikarstvu. Na slikama iz ciklusa “Drvo života” žena je predstavljena kao Venera - boginja plodnosti. Ona je simbol rađanja i stvaranja života.
Na Vašim platnima i ovoga puta često se susreću svjetlost i tama. Koliko Vam je važan taj dijalog u slikarskom jeziku?
Taj likovni element je od velikog značaja za moje slikarstvo. Tonsko nijansiranje likova i figura je od krucijalnog značaja za stvaranje forme kao i dramskih odnosa na slici. Zahvaljujući tom kontrastu slika dobija na ekspresivnosti i dinamici. Svjetlost i tama su simboli određenih kategorija iz života, dobra i zla, života i smrti...
Postoji li posebno djelo u ciklusu koje smatrate ključnim za razumijevanje cijele serije, da li biste neko posebno izdvojili i zbog čega?
Iz ciklusa “Drvo života” bih mogao selektovati više radova, ali ako bih morao da izdvojim jedno platno onda bi to bila slika “Venera”. “Venera” je reprezentativan primjer ovog ciklusa i oličenje je ženske ljepote. Žena na toj slici je predstavljena u svoj svojoj ljepoti, kako fizičkoj tako i duhovnoj.
Šta želite da posjetilac osjeti i koji misao da ponese sa sobom nakon izlaska iz galerije i koliko Vam je stalo do publike ovoga puta, a u odnosu na dosadašnje izložbe?
Moje slike nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Tako je bilo i na otvaranju izložbe “Drvo života” u Milanu. Ono što me posebno obradovalo je da je na otvaranju bio veliki broj ljudi. Pored žitelja Milana, izložbu je posjetio i veliki broj ljudi iz svih krajeva svijeta, kao i iz Crne Gore. Publika nije krila svoje oduševljenje slikama, a iz Milana sam se vratio sa prelijepim utiscima i punog srca.
Jesu li organizovani i neki prateći programi tokom izložbe?
Uz samo otvaranje izložbe slika bila je i premijera, odnosno promocija časopisa “Mondoarte”. Na izložbi je bila kompletna redakcija ovog prestižnog časopisa. Dovoljno je samo reći da su pojedini članovi tog tima poslom vezani za Pinakoteku u Breri - Milanu. Izložbu “Drvo života” je otvorio Antonio Miniači, koji je istovremeno i direktor časopisa “Mondoarte” i vlasnik galerije Miart.
Da li i na koji način “Drvo života” korespondira sa Vašim pređašnjim ciklusima? U središtu je ponovo čovjek, ali šta se promijenilo?
Ciklus “Drvo života” u potpunosti korespondira sa prethodnim ciklusima. Međutim, ono što je novo u ovoj seriji slika, jeste to, da je prvi put žena centralni motiv. Ona dominira na svakom platnu, njena bujna figura koja je oda ljubavi i životu, rađanju i stvaranju, ali neke od ovih slika takođe upućuju i na tragiku. To je univerzalna priča o životu i smrti, a to je i ono što karakteriše moje stvaralaštvo još od akademskih dana.
Nakon Milana, kakvi su Vaši naredni planovi, bilo za dalju promociju ovog ciklusa, u inostranstvu ili kod nas, pa i za slikanje uopšte?
Poslije izložbe u Milanu slijede pripreme za 48. samostalnu izložbu u Slovačkoj. Ta izložba je u planu odavno i već je sve konkretizovano za realizaciju tog projekta. U pitanju je jedna ozbiljna priča gdje ću se predstaviti sa radovima iz više ciklusa. Što se tiče slikanja, kontinuitet je nešto što je od posebnog značaja za svakog ozbiljnog autora tako da je u pripremi nov materijal. Kroz rad se otvaraju mnoge mogućnosti, kako u ateljeu tako i na svim drugim poljima. Slikarstvo ima tu moć da nas vodi u neke nepoznate svjetove i da otkrivamo neke potpuno nove puteve.
Bonus video:
