Na primjeru Janisa Varufakisa doznajemo čemu služi AI dipfejk dvojnik: da izlažira govor na aktuelnu temu i podmetne ih predvodećim političkim aktivistima, ekonomistima izvan establišmenta, svjetski poznatim intelektualcima i filozofima koji su prepoznati kao podrivači, subverzivni glas što nastoji ‘defamilijarizovati’ mlade u smislu u kojem ih treba uspjeti odučiti od standardizovanog mišljenja.
Već sad smo u vremenu kad će demantij biti besmislen, javnost će biti arbitar koji će presuđivati zavisno od toga da li je ličnost podobna medijskim oligarsima ili ne.
Tramp je jednom pao u nemilost Fejsbuka, sada, obzirom da je šef te platforme bio prisutan na inauguraciji, mogao bi da postuje šta želi, nevažno kako bi to sročio: na vulgarno sočan, ili mačistički seksističan način. Uglavnom: ne bi bio isključen, naprotiv, dobio bi milione lažnih profila kao dio podrške njegovoj agresivnoj republikanskoj kampanji. (Sâm način na koji se oglušuje oko pitanja vezanih za Grenland, bacaju na njega svjetlo da je u pitanju ozbiljno “prekoračenje ličnosti”, upotreba sile umjesto dijaloga ne samo da ne vodi rješnjenju, nego garantovano produbljuje iovako već duboke krize sve više polirazovanog svijeta.)
Pretpostavimo dokle će ići prljavosti predizbornih kampanja koje su itekako niske i nedostoje ičega ozbiljnog. Međutim, odsada se otvaraju opcije destruisanja nečije kredibilnost i to će biti razrađena taktika do maksimuma. Time se ulazi u eru indiferentnosti spram ontološkog statusa istine. Svi ćemo birati ono u šta vjerujemo, bez obzira da li je to činjenica ili simulacija, laž ili istina, itd. Teorije zavjere prožeće strukturu svakodnevnice, dakle: sve će biti u vladavini kontigencije. Apsolutna relativizacija stvari, koju će pratiti otcjepljenosti, potpuna poroznost zajednice, aktivna alijenacija.
Međutim, što se tiče dipfejk AI dvojnika, njihovi generatori vrlo su lukavi, jer, rade tako pa je samom sebi Varufakis katkad djelovao vrlo ubedljivo, katkad, pak, potpuno suludo, dok zapaljivo propovijeda nešto što, inače, nikada ne bi izgovorio. Radi se o suptilnoj, iznijansiranoj mješavini vrlo analitičkih dijagnoza i krajnih nebuloza, što je nastojanje da se neka poznata ličnost iz oblasti intelektualnog svijeta prikaže kao rascijepljeni subjekt, raspukli racio, šizoidni narator koji se kreće unutar krajnosti. Na primjer, u nekom insceniranom intervjuu kažemo: potpuno sam za to da Tramp zagazduje Venecuelom i oduzme im njihovu naftu, no, nisam za način kako se Tramp odnosi prema migrantima i hispanoamerikancima u Americi. Poenta je sljedeća: prikazati angažovanog kritičara kako nesnađeno govori o koječemu, nepovezano i krajnje konfuzno, sa obaveznom radikalizacijom u stavu na vrlo osjetljive teme, tipa: Grenland treba da bude prostor vojnih baza, gdje će se vršiti razni eksperimenti i eksploatacije, jer je to način da se protiv neprijatelja pokrene bio-rat i eko-rat, ne samo nuklearni i onaj koji smo imali prilike vidjeti u Gazi koja je zgažena i etički očišćena, što se događa i na Zapadnoj obali.
Dok je za neku rusku televiziju davao poduži intervjuu, Putinu su, zakratko, pustili da vidi kako ga oponaša njegov AI dvojnik, prva reakcija bila je instinktivno trzanje kao znak nevjerice i zaprepaštenja. Za razliku, pak, od ruskog doživotnog lidera koji nema opoziciju, Tramp je imao prilike da vidi kako ga holivudski glumci imitiraju, posebno se isticao Alek Boldvin, međutim, situacija je sada posve drukčija, tako da ta vrsta televizijske zabave nije zabranjena, ali su mnogi procijenili kako je ipak neisplativa (pošto je osvojio drugi mandat, Eva Longorija je spakovala kofere i sa porodicom napustila Ameriku, makar je tada takva bila njena zvanična izjava na platformi X, osim ukoliko se, u međuvremenu, nije predomislila, poput Šona Pena koji je sa početkom rata u Ukrajini bio mišljenja uzeti pušku i odmah otići na ukrajinski front, no, brzo se predomislio i odustao, odložio nepostojeću pušku nalazeći da je korisnije da djeluje kao umjetnik).
Zloupotreba vještačke inteligencije kao podmetnute režije služi da jednu ličnost, bio to Varufakis ili sjutra Žižek, Tarik Ali, kao i mnogi drugi, budu prikazani u svjetlu poblesavelog fundamentaliste koji izlazi sa dosad mu nesvojstvenim stavovima po pitanju aktuelnih tema; problem je nemogućnost odbrane jer takvi video zapisi postaju viralni, i neprijatelji ih koriste tako što ih brzo plasiraju i šire mrežom kao propagandni materijal: sada, svaki ekstremni njemački desničar može da opravda progon grčkog ekonomiste jer se žustro suprostavio genocidu u Gazi, što je, opet, pozdravio kancelar njemačke Fridrih Merc prepoznajući kako neko mora odraditi taj “praljavi posao” u ime civilizacije.
Varufakis je nedvojbeno u pravu: u tehnofeudalizmu, neoliberalni individualac je mrtav, sada mu artificijelne alatke sve mogu propagandno prišiti, uz nemogućnost ikakve odbrane jer, naprosto, ukoliko postanete žrtva ovakve opasne posvajačke igre, kome se, dakle, obratiti, i zar niste u poziciji Jozefa K-a ali sada u jednoj digitalizovanoj birotakratiji i kapitalizmu u oblaku?
Virtuelno će izazvati vanredno globalno stanje, ne zato što će doći do njene havarije i haosa (Bodrijar je tu omanuo: katastrofa neće izbiti u virtuelnom svijetu, suprotno, samo virtuelno će srušiti svijet kako bi ono opastalo), naprotiv, kad se u potpunosti uspostavi realnost virtuelnog, u realnost niko više neće vjerovati (inače, u konvencionalnu realnost prebivamo još jedino fizički, mentalno smo u dijaspori mreže).
Pisao sam o fotografiji na kojoj su lideri EU prikazani u hodniku Bijele kuće poput kakvih brucoša koji čekaju da budu prozvani na ispit kod mentora Donalda Trampa, ne znajući da je to kreacija AI alatke, kojoj sve više uspjeva da bude stvarnija od stvarnosti, nova stvarnost nakon koje se ona dovršava. Utoliko prije sve može postati stvarnost, u bliskoj nam budućnost možda ćemo imati - simulaciju svjetskog rata, ili epidemiju nečeg nepoznatog u dalekoj Kini, egzodus miliona migranata, što sve nedvosmisleno znači da je istina, doslovno podvrgnuta programiranju, realizaciji softverske stvarnosti. Dakle: inženjering istine protiv istine u svrhu kontrole same kontrole.
Napredak tehnologije uvijek već se zloupotrebljava, tako dronovi koji su trebali služiti za distribuciju lijekova i hrane starim i nemoćnim (takav narativ je pratio njihov nastanak), sada su ‘kamikaze’, glavno oružje za generisanje masovne smrti, ubica stambenih blokova i civila. Tim prije, kad čujemo kako će Neuralink i implant u mozgu služiti za oporavak lica koja su pretrpjela teži oblik moždanog udara, da li će doista tako biti, ili je to najava kraja jezika, govora, tijela, čovjeka koji nestaje u granicama biotehnologije i tehnopokalipse?
Pošto se društveni život odvija na tzv. socijalnim mrežama, profili su psihološki p(r)opisani, kako niko više nije vlasnik svog vizuelnog identiteta (posljedica sveopšte proizvodnje na mrežama i platformama), već zbog toga niko više neće biti pošteđen posvajanja i pretvaranja u kompromitovanu koreografiju: ministarka za noćnim šankom ili svešteno lice u seksi vešu, samo su neke od scena koje će postajati viralne, zapraćene od miliona onih koji neprestano na netu nešto šeruju tako čineći da kapital u oblaku naraste izlivajući se tehnofeudu koji profitira od naše besposlenosti.
Bonus video:
