U savremenoj kinematografiji Jugoistočne Evrope, često zarobljenoj između sirovog hiperrealizma i banalne politizacije prošlosti, film Nikole Vukčevića "Obraz" (The Tower of Strength) izdvaja se kao stilizovan, gotovo snolik krik ljudskosti. Zasnovan na motivima proze Zuvdije Hodžića, ovaj film nije samo istorijska drama, već intimna i snažna priča koja ispituje koliko čovjek može izdržati kada se suoči sa apsolutnim zlom.
Radnja je svedena na surovih 36 sati tokom kojih Nuredin Doka (Edon Rizvanoli) donosi odluku koja prkosi logici opstanka. On u svoju kuću prima hrišćanskog dječaka kojeg progone fašističke paravojne formacije, ljudi koji su mu prethodno ubili roditelje. U tom trenutku film prestaje biti hronika rata i postaje priča o tome šta znači održati datu riječ kada je cijena previsoka.
U "Obrazu", besa nije samo običaj niti folklorni motiv. Ona je istovremeno teret i jedini prostor u kojem Nur može ostati slobodan. Držati se date riječi znači odreći se sigurnosti, zajednice, pa čak i sopstvenog nagona za preživljavanjem. Upravo u tom raskoraku između instinkta i principa je srce filma.
Vukčević izbjegava zamku didaktičnosti. On ne nudi lekcije o suživotu niti pojednostavljene poruke o toleranciji. Umjesto toga, prikazuje čovjeka koji, slijedeći sopstveni moralni zakon, postaje stranac u sopstvenom selu, u sopstvenoj porodici, pa čak i u sebi. Film tako ne govori o kolektivima, već o izolaciji pojedinca koji odlučuje da ostane dosljedan sebi.
Reditelj jednako vješto izbjegava i patetiku. Tema je takva da lako može skliznuti u sentimentalnost, ali Vukčević bira suzdržanost. Emocija dolazi iz tišine, iz pogleda, iz napetosti između onoga što je ispravno i onoga što je opasno.
Vizuelno, besa je u filmu materijalizovana kroz kulu Nur Doka. Ta kula nije samo odbrambeni objekat; ona je odraz njegove unutrašnje snage. Unutar njenih zidina vlada red, tišina i zaštita. Izvan njih vlada haos rata, izdaja i smrt. Taj jasni kontrast između unutrašnjeg i spoljnog svijeta daje filmu snažnu simboličku dimenziju, ali bez prenaglašene teatralnosti.
Pejzaž kao tamnica i svjedok
Jedan od najjačih aduta filma je rad direktora fotografije Đorđa Stojiljkovića. Kritičari sa festivala u Kotbusu i Kairu s pravom su istakli da film nosi estetiku "visokog vesterna". Planinski masivi tromeđe nisu samo scenografija; oni djeluju kao nijemi svjedoci tragedije. Kroz igru svjetla i sjenke u skučenom enterijeru kule, kamera gradi klaustrofobičnu atmosferu u kojoj tišina pada teže od pucnja. Spoljašnji pejzaž djeluje prostrano, ali je prijeteći; unutrašnji prostor je skučen, ali je moralno čist. Taj vizuelni kontrast pojačava osnovni sukob filma.
Vukčevićev rediteljski rukopis ovdje djeluje zrelije nego u njegovim ranijim ostvarenjima. Simboli: hljeb, prag, puška, dječji pogled…nisu korišćeni kao prazni znakovi, već kao elementi drame koja se oslanja na univerzalna iskustva straha, odgovornosti i žrtve.
Snaga ćutanja
Edon Rizvanoli donosi izuzetno suzdržanu i snažnu ulogu. Njegov Nuredin je čovjek od malo riječi, ali svaka tišina i minimalni pokret na njegovom licu govori o unutrašnjoj borbi. Njegove dileme nisu izgovorene, već vidljive u sitnim promjenama izraza, u pogledu koji se zadržava sekund duže nego što bi trebalo.
Nikola Ristanovski i Aleksandar Radulović unose neophodan antagonistički naboj, predstavljajući zaslijepljenost različitim ideologijama - Kanonom i fašizmom - koja se sudara sa Nurovim ličnim zakonom. Posebnu težinu nosi lik Nurovog oca, čije prisustvo na ekranu podsjeća da tradicija može biti i breme i oslonac.
Ako film ima slabiju tačku, onda je to povremena uzvišenost dijaloga. U pojedinim scenama govor djeluje teatralnije nego što to savremeni filmski senzibilitet očekuje. Ipak, kako je struktura filma bliža antičkoj tragediji nego realističnoj ratnoj drami, ta uzvišenost može se tumačiti kao svjestan stilski izbor.
"Obraz" uspijeva u onome što je najteže: da od lokalnog, crnogorskog i balkanskog iskustva napravi univerzalnu priču. Film ne zahtijeva od gledaoca da poznaje istorijske detalje Balkana, već da prepozna sebe u moralnoj dilemi koja mu se stavlja pred oči.
To je priča o kuli snage koja se ne gradi od kamena, već od odluke da se ostane čovjek onda kada je najlakše postati zvijer. U vremenu globalnih sukoba i podjela, film djeluje bolno savremeno, podsjećajući da je obraz možda najskuplja valuta koju čovjek posjeduje.
Besa, zakon koji se ne dovodi u pitanje
Dok savremeno društvo počiva na pisanim zakonima i ugovorima koji se mogu tumačiti i mijenjati, besa u filmu "Obraz" djeluje kao apsolutna moralna obaveza. Za Nuredina Doku, trenutak kada pravoslavni dječak pređe njegov prag nije samo čin gostoprimstva, već tačka bez povratka. Od tog časa on više nije samo domaćin, već čuvar date riječi.
Vukčević besu ne romantizuje. Od samog početka prikazuje je kao težak teret. Ona ne traži samo hrabrost, već spremnost da se izgubi gotovo sve: sigurnost, pripadnost, pa čak i život. Ključni sukob filma nastaje upravo tu: između nagona za samoodržanjem i obaveze da se zaštiti onaj koji je pod tvojim krovom.
Film postavlja besu nasuprot ideologijama Drugog svjetskog rata. Ideologija traži kolektivnu mržnju prema "drugom" na osnovu pripadnosti. Besa nalaže da se taj drugi zaštiti, jer je postao gost. U tom sudaru kolektivnog i ličnog, besa postaje čin otpora. Progonitelji vide "vlaško dijete", neprijatelja. Nur vidi samo dijete u nevolji. Ta razlika u pogledu otkriva suštinu filma.
Onog trenutka kada odluči da ga ne preda, njegova kuća prestaje da bude dom i postaje tvrđava. Ta odluka ga izoluje i pretvara u tragičnog junaka koji je najusamljeniji onda kada je najmoralniji.
Iako je besa specifičan albanski kulturološki fenomen, film je povezuje sa širim konceptom čojstva - čuvanja drugoga od sebe. Time "Obraz" prevazilazi etničke i istorijske granice i postaje priča o sukobu između onoga što moramo da bismo preživjeli i onoga što biramo da budemo.
Besa je ovdje prava "kula snage" iz engleskog naslova filma. Kada država, vojska i zajednica zakažu, ostaje samo odluka pojedinca.
Nur Doka ne bira besu zato što slijepo slijedi tradiciju, već zato što zna da bi gubitak obraza za njega značio smrt koju nadilazi ona koju donose meci.
NE PROPUSTITE
Bonus video:
