Američki glumac Robert Duval, koji je osvojio Oskara za film "Nježno milosrđe", a bio nominovan za uloge u filmovima "Kum", "Apokalipsa sada" i "Veliki Santini", preminuo je u 96. godini, prenosi magazin Varajeti.
Vijesti o smrti Roberta Duvala objavljena je na Fejsbuku, putem izjave njegove supruge Lusijane Duval.
Varajeti piše da je Duvalov grubi naturalizam postao obilježje glumačkog stila jedne generacije, u kojoj su bili i Robert De Niro, Dastin Hofman i Džin Hekman, u filmovima kao što su "Mreža" i "Apostol", koji je Duval i režirao.
Taj magazin navodi da iako možda nikada nije bio toliko velika zvijezda kao De Niro, Duvalova nenametljiva sposobnost da u potpunosti prigrli likove koje je tumačio, donijela mu je poštovanje i među kolegama i kod kritičara.
Njegova prva velika filmska uloga, i jedna od najupamćenijih, bila je zastrašujući Bu Redli u filmu "Ubiti pticu rugalicu" iz 1962. godine. Iako je Duvalovoj karijeri trebalo vremena da se u potpunosti razvije uprkos snažnom početku, do ranih i srednjih sedamdesetih godina pronašao je svoj puni izraz, spajajući sposobnost besprekorne karakterne glume sa povremenim snažnim iskoracima u veće, istaknutije uloge, piše Varajeti.
Godine 1969. sarađivao je sa mladim rediteljem Frensisom Fordom Kopolom na intimnoj drami "Kišni ljudi", a naredne godine dobio je ulogu Frenka Bernsa u filmu "Meš" koji je režirao Robert Altman. Glumio je i u eksperimentalnom filmu Džordža Lukasa "THX 1138", a Varajeti piše i da je radio zanimljive stvari na pozorišnoj sceni.
Ali film koji je sve preokrenuo bio je "Kum" iz 1972. godine, u kojem je igrao strpljivog i lukavog konsiljerea Toma Hejgana, ulogu koja mu je donijela prvu nominaciju za Oskara. Hejgana je ponovo tumačio u filmu "Kum 2" 1974. godine. Pojavio se i u Kopolinom filmu "Razgovor", kao i u ulozi doktora Votsona u filmu Herberta Rosa "Sedam odsto rješenja".
Godine 1976. imao je zapaženu ulogu kao nemilosrdni televizijski rukovodilac u filmu "Mreža", a tri godine kasnije, kao pukovnik Kilgor, izgovorio je čuvenu rečenicu "Volim miris napalma ujutru" u Kopolinom filmu "Apokalipsa sada", osvojivši svoju drugu nominaciju za Oskara.
Godine 1977. on i Ulu Grosbard udružili su se da na Brodvej postave komad Dejvida Mameta "Američki bafalo", uz podijeljene reakcije kritike. Iste godine snimio je seoski dokumentarac pod nazivom "Nismo džet-set", a početkom osamdesetih režirao je mali, ali zapažen film "Anđelo, moja ljubav".
Ipak, tek u filmu "Veliki Santini", u kojem je igrao naslovnu ulogu - razmetljivog, militaristički nastrojenog oca - učvrstio je status glavnog glumca na filmu, dobivši 1980. godine prvu nominaciju za Oskara u kategoriji najboljeg glumca. Naredne godine dobio je pohvale na Filmskom festivalu u Veneciji, igrajući uz Roberta De Nira u filmu "Istinite ispovijesti".
Zatim mu je 1984. godine njegova tiha, detaljna interpretacija u filmu "Nježno milosrđe", po scenariju Hortona Futa, a u režiji Brusa Beresforda, donijela Oskara za najboljeg glumca.
Duval je privukao veliku pažnju filmom "Apostol" iz 1997, koji je režirao i u kojem je imao glavnu ulogu. Za tumačenje ženskaroša, teksaškog propovjednika koji mora da počne iznova nakon što počini čin nasilja, bio je nominovan za Oskara za najboljeg glumca. Na dodjeli nagrada "Independent Spirit", "Apostol" je osvojio priznanje za najbolji film, kao i dvije nominacije za Duvala – za glumu i režiju.
Naredne godine Duval je dobio nominaciju za Oskara za sporednu mušku ulogu, za tumačenje briljantnog, ali ekscentričnog advokata u sudskoj drami "Građanska parnica".
Bonus video:
