Svojim glumačkim umijećem i zrelošću, crnogorsku javnost očarao je mladi fudbaler i student ekonomije, harizmatični i talentovani Elez Adžović. On nosi jednu od glavnih uloga u novom dugometražnom igranom filmu Nikole Vukčevića ”Obraz” koji već nedjelju dana puni bioskopske sale širom države, uz čak četiri dnevna termina na repertoaru podgoričkog Sinepleksa.
Inspirisan antologijskom pripovijetkom “Obraz (Legenda o Nuru Doki)” Zuvdije Hodžića, film podsjeća na čast, moral, odgovornost i mogućnost izbora, čak i u najtežim vremenima, onima kada je najizazovnije ostati čovjek. Na samom početku filma istaknuto je da je “motivisan istinitim događajem koji je dalje probudio maštu autora” što otvara dodatnu dimenziju divljenja, ponosa i obaveze...
Dugo očekivan u domaćoj kinematografiji, “Obraz” govori upravo o “obrazu” - terminu posebnog značenja, riječi u kojoj staje mnogo toga. To je istovremeno i priča o najtežim ljudskim dilemama i dualitetima, o miru i ratu, životu i smrti, o ljubavi i raciju, prijatelju i neprijatelju... I mladi Adžović u razgovoru za “Vijesti” ističe da je mnogo slojeva filma, ali da svaka od tema zapravo dotiče svakoga od nas. Od perioda snimanja je prošlo nekoliko godina, pa je tako i on jedva čekao da pogleda ostvarenje, ali zatim i da čuje reakcije publike, kako inostrane, tako i one “kod kuće”. Očekivanja su, uzbuđeno i iskreno kaže, prevaziđena!
“Mogu reći da sam prezadovoljan konačnim proizvodom i onim što nam film daje i poručuje. I meni je prelijepo kad ga gledam, osjećaj je predivan, a pogotovo kad na kraju filma vidim kakve su reakcije publike. Mnogo su me dotakle impresije naše publike na projekcijama u Crnoj Gori, prvo u Podgorici pa dalje, to mi najviše znači. Vidio sam kako film zapravo može univerzalno i snažno da utiče na svakog pojedinca. Upravo je u tome snaga ‘Obraza’, što bez obzira na individualne priče, pozadine i živote koje vodimo, on svojom temom dotiče svakoga od nas”, istakao je Adžović.
Radnja “Obraza” smještena je u jednom zabačenom selu na granici Crne Gore i Albanije i dešava se tokom Drugog svjetskog rata. Jedan dječak, bježeći pred progoniteljima, spas pronalazi u domu potpunog stranca, Albanca Nura Doke, ističe se u opisu.
“Ne povezuju ih ni jezik, ni vjera, ni krv, ali ih nemilosrdne okolnosti rata i sudbina stavljaju jedno uz drugo”, dodaje se u sinopsisu. Fašistička vojska opkoljava kuću čuvenog “Barjaktara” tražeći da preda pridošlo dijete ili će u suprotnom ubiti sve članove njegove porodice i spaliti mu dom.
“Pitanje ostaje: šta će Nur uraditi? Kroz ove dramatične odluke, film istražuje granice ljudskosti, hrabrosti i saosjećanja u najmračnijim vremenima, podsjećajući da su humanost i čast najvažniji u trenucima najveće opasnosti”, piše na sajtu Sinepleksa.
Adžović za “Vijesti” otkriva i šta bi on najviše volio da ostane kod publike nakon odgledanog filma.
“Poruka koju bih htio da izdvojim je ona koju će vjerovatno svi sami i spoznati, ali ono što se nadam jeste da će svi gledoci tokom gledanja ovog filma i sami sebe staviti u neku od uloga i da će nakon odgledanog filma izaći sa pitanjem kako bi oni sami reagovali. Pitanje koje treba da ostane u nama i da se javlja uvijek prije nekog djela, jeste da li zaista nešto vrijedi uraditi, po koju cijenu i da li nas to što radimo čini pravim-dobrim ljudima”, poručuje Adžović.
U ulozi dječaka Mehmeta, sina Nura Doke, Adžović od samog početka privlači pažnju gledalaca vezujući radnju za sebe, iako ne zauzima centralno mjesto u samoj radnji. On “Vijestima” priča i kako je od ranog djetinjstva slušao i učio o stvarima sa kojima se u filmu suočio. Obraz, besa, riječ, čestitost, moral..., samo su neke od njih...
“Tematika filma mi je veoma bliska, zato što sam odrastao u kulturi gdje sam bio upoznat sa svim tim i često se o takvim vrlinama govorilo. Zbog toga mi nije bilo teško da uđem u ulogu koju sam dobio”, ističe on.
Rad na filmu trajao je osam godina, a u vrijeme snimanja, Adžović je bio dijete, tinejdžer. Na pitanje da li mu se i kako promijenila percepcija na “Obraz” u međuvremenu, kaže da jeste, te da je utisak sada mnogo snažniji.
“Drugačije je snimati film koji nosi ovakvu poruku tada, kada sam bio dijete, i gledati ga sada, poslije više godina. Različiti su aspekti, naravno. I onda mi je bilo interesantno sve što se dešava, o svemu tome sam razmišljao i bio sam svjestan da moram biti mnogo zreliji nego što jesam, u tom momentu kad sam sve to snimao da bi ispalo ovako kako je ispalo. Danas, posmatram film mnogo zrelije, jasno prepoznajem sve njegove kvalitete, pouke i vrline na koje nas upućuje”, sumira Adžović.
A upravo jedna od najupečatljivijih replika, iako ih je toliko da ćete poželjeti da svaku zapamtite, jeste: “Dijete je dijete”. Da bi dijete bilo dijete, često ne zavisi samo od njih, već mnogo više od odraslih i od onih okolnosti u kojima se dijete nađe. I radni naziv filma bio je “Djeca”. Dalje, na pitanje da li su upravo djeca i obraz nešto čime se treba u životu voditi, čega se ne treba odreći i za šta se uvijek treba i vrijedi boriti, Adžović odgovara potvrdno.
“Smatram da je tako - za obraz i za djecu uvijek moramo stati. Iako sam i ja sam bio dijete tokom rada na filmu, kao što sam već rekao, a i glumim dijete, i danas, kao malo stariji, zaista mislim da su djeca ključ svega. Mislim da ne treba djeci, tako mladim ljudima, stavljati na pleća da odlučuju o velikim stvarima i nose terete odraslih na svojim leđima. Sa druge strane, djecu treba čuti i slušati. Djeca treba da budu slobodna, bezbrižna, jednaka, srećna”, poručuje Adžović.
Nažalost, okolnosti života, dešavanja i razne situacije kod nas, regionu ili svijetu, pokazuju da čovječanstvo nije ni blizu osvijestilo poruke ovog mladića.
“Naravno, tako je, nažalost. To je jednostavno usud neke situacije ili okolnosti u kojima su djeca rođena i u kakvim uslovima odrastaju i postaju ljudi. Na to djeca ne mogu uticati, ali mogu (kasnije) osvijestiti da upravo oni mogu učiniti svijet boljim. Smatram da svi imamo neku potrebu da mislimo na njih i da pokušamo da pokažemo i ostalima koje su to prave ljudske vrijednosti. Mi smo se potrudili da kroz ovaj film nešto od toga i postignemo i da napravimo neki korak prema boljem sjutra”, kaže Adžović podsjećajući na snagu i moć “Obraza”.
Važno je napomenuti i da je Adžović “uskočio” u svijet filma i snimanja bez imalo prethodnog iskustva, ali je zahvaljujući kompletnoj ekipi, na čelu sa rediteljem Nikolom Vukčevićem, uspio da iznese svoj zadatak.
“Ovo je bilo moje prvo glumačko iskustvo, ali i jedino do sada. Ipak, mogu reći da sam ponosan svojim debitantskim nastupom. Bilo mi je veoma interesantno da uđem i naučim kako se cijeli taj proces odvija. Uz to, iako prvo glumačko iskustvo, ono je i pravo, profesionalno i veliko. Mada nijesam kasnije dobijao ponude niti imao priliku da nastavim sa glumom, ukoliko bi se to sada desilo i pojavila još neka uloga, naravno da bih rado nastavio s ovim pozivom”, iskreno priča mladić.
Ne može se reći da je gluma za njim, jer talenat i prirodnost koju je pokazao, šarm kojim je kupio publiku i zrelost kojom je iznio svog lika, definitivno ostavljaju otvorena vrata i za druge, nove projekte. No, Adžović stoji čvrsto na zemlji, ili na terenu. Fudbaler je koji studira ekonomiju i radi na sebi u svakom smislu. U njegovom slučaju uopšte nije iznenađujući spoj sporta, obrazovanja i umjetnosti.
“Za sebe kažem da sam trenutno student-fudbaler, a vidjećemo šta će biti dalje u životu i kako će se stvari odvijati. Iako se profesionalno bavim fudbalom, ne zapostavljam obrazovanje, tako da studiram Fakultet za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis na Univerzitetu ‘Donja Gorica’. Ako tome dodam i ovo glumačko iskustvo, mogu reći da svaka od tih oblasti ima nešto slično, iako su naizgled različite. Mislim da sam uspio sve to nekako da povežen i spojim, ali i da u svim tim sferama uživam, jer u svima njima lako mogu da pronađem neke zajedničke crte, situacije, vrijednosti koje one imaju, nose i kojima nas uče. Uspio sam da ih vidim i prepoznam”, priča on.
Darovit, a skroman, iskrenog i širokog osmijeha, s iskrom u oku, predan i odgovoran, pun mladosti i energije, Elez Adžović raduje se životu i svim iskustvima koja su pred njim. Za “Vijesti” kaže da mu je najbitnije da u svemu što radi osjeti polet, igru, zanimljivost i ljepotu, ali i čestitost i vrijednost, te da uvijek staje posvećen i predan zadatku.
“U svemu što radim pronalazim radost i ljubav. Uz njih, mislim da su one istinske, univerzalne ljudske vrijednosti te koje bi trebalo da se poštuju bez obzira na vrijeme i prostor. One su ključ za sve”, zaključuje Adžović.
“Obraz” od danas u bioskopima u Srbiji, a od sjutra i u Bosni i Hercegovini
Film “Obraz” je do sada prikazan na više od 25 svjetskih festivala, osvojio dvadesetak nagrada i bio crnogorski kandidat za nagradu Oskar, ali djeluje da je pravi uspjeh “Obraz” doživio upravo pred domaćom publikom. Od danas, “Obraz” će biti dostupan i u bioskopima u Srbiji, dok sjutra kreće bioskopska distribucija u Bosni i Hercegovini.
Koscenaristkinje su Ana Vujadinović Tomić i Melina Pota Koljević. Uloge u filmu su ostvarili veliki umjetnici iz Crne Gore i regiona: Edon Rizvanolli, Nikola Ristanovski, Igor Benčina, Aleksandar Radulović, Alban Ukaj, Selman Jusufi, Branimir Popović, Ana Vučković, Zef Bato Dedivanović kome je ovo i posljednja filmska uloga, i drugi... Djeca koja su se našla na filmu, pored Adžovića, su i njegova sestra Merisa, kao i Vuk Bulajić i Hana Pavlović.
Glavni producent filma je Milorad Radenović, dok su koproducenti: Ivica Vidanović, Nevena Savić, Dario Domitrović i Nikola Vukčević, a pridruženi koproducenti su Christoph Thoke i Boris Raonić. Direktor fotografije je Đorđe Stojiljković, scenograf Stanislav Nikičević, kostimografkinja Lidija Jovanović, muziku je komponovao Dušan Maksimovski, a uspavanku izvode Maša i Milica Vujadinović. Montažu potpisuje Olga Toni, vizuelne efekte Đuro Mihaljević i Đorđe Stojiljković, a zvuk oblikuju Igor Vujović i Dario Domitrović.
Iz Mreže kinoprikazivača Crne Gore ranije su pozvali publiku da pogleda film ističući da on “ne podiže glas, ali podiže mjeru - podsjećajući da se obraz ne brani riječima, već djelima, i da su čojstvo i junaštvo najtiši, ali i najtrajniji oblici otpora”.
Bonus video:
