Mermerna bista koja je vjekovima stajala u jednoj od rimskih bazilika ponovo je pripisana Mikelanđelu, nakon što je gotovo 200 godina bila u zaboravu, poslije istraživanja zasnovanog na dokumentima.
Skulptura, koja prikazuje Hrista Spasitelja, sačuvana je u bazilici Sant’Anjeze fuori le mura, na drevnoj rimskoj ulici Via Nomentana.
Prvobitno pripisivano Mikelanđelu sve do početka 19. vijeka, djelo je kasnije izgubilo vezu sa renesansnim majstorom i do danas ostalo bez autora.
Italijanska nezavisna istraživačica Valentina Salerno, članica vatikanskog odbora za obilježavanje 500. godišnjice Mikelanđelovog rođenja, ponovo je pripisala ovu skulpturu toskanskom umjetniku, prenosi agencija Rojters.
"Ovdje živimo od 1412. godine i monumentalni kompleks Sant’Anjeze uvijek krije iznenađenja - ovo je jedno od njih", rekao je na konferenciji za novinare Franko Bergamin.
Salernino istraživanje zasniva se na dugotrajnom arhivskom radu, a ne samo na stilskoj analizi, oslanjajući se na notarske zapise, posthumne inventare i posrednu prepisku povezanu sa Mikelanđelovim posljednjim godinama u Rimu.
"Nijesam istoričarka umjetnosti - zapravo, nemam čak ni univerzitetsku diplomu - ali snaga mog istraživanja leži u oslanjanju na javno dostupna arhivska dokumenta", rekla je ona, opisujući sebe kao neku vrstu istražitelja.
Zaključana prostorija sa više ključeva
Dokumenti osporavaju dugo prisutnu tvrdnju da je Mikelanđelo, koji je živio do 88. godine, sistematski uništavao svoja djela pred kraj života. Umjesto toga, izvori sugerišu da su crteži, studije i neke mermerne skulpture pažljivo prenošeni unutar kruga povjerljivih ljudi nakon umjetnikove smrti.
"Poslije Mikelanđelove smrti, svaki moćni vladar želio bi da prisvoji nešto što je pripadalo majstoru. Ali umjetnik je pažljivo osmislio prenos materijala koje je posjedovao kako bi njegova umjetnost mogla biti predata njegovim učenicima, a time i budućim generacijama", kazala je Salerno.
Jedan dokument pominje zaključanu prostoriju, dostupnu samo uz više ključeva, koja je bila napravljena radi čuvanja dragocjenog materijala. Iako je ta prostorija kasnije ispražnjena, njen sadržaj je moguće pratiti kroz kasnije prenose.
Istraživanje ukazuje na diskretnu mrežu putem koje su djela bez pripisanog autora premještana u vjerske ustanove i na sporedne lokacije za čuvanje, gdje su ostajala uklopljena u funkcionalne prostore, umjesto da dospiju na tržište umjetnina, piše Rojters.
Čini se da je i bista iz Sant’Anjezea dio tog procesa. Dugo integrisana u liturgijski prostor bazilike, skulptura je sačuvana u zdanju oblikovanom vjekovima obnova i dogradnji.
Podaci koji su se pojavili biće osnova za širi proces atribucije, s ciljem da se i druga zaboravljena djela postepeno vrate Mikelanđelovoj ruci i da se nalazi predstave međunarodnoj naučnoj zajednici.
Blještavo bijela skulptura sada stoji na oltaru u jednoj bočnoj kapeli bazilike i zaštićena je alarmnim sistemom.
Bonus video:
