U analima crnogorskog prostornog planiranja i urbanizma ugašenoga - a odmah zatim i u analima crnogorske arhitekturice neshvaćene i mlade - mnogo mlade, mnogo slatke - ovaj datum - 25. mart 2026. godine - biće upisan zlatnim slovima kao dan kada je (simbolično) zaživjela veličanstvena vizija Milojka - Micka - Spajića, aktuelnog predsjednika Vlade - o 40.000 stambenih jedinica - bješe li 40.000 stambenih jedinica? - ili bješe 60.000 stambenih jedinica? - na prostorima Veljega brda, prostrane uzvisine na sjevernim rubovima Podgorice - Glavnoga grada ove naše krševite, gorovite i od svih bogova redom zaboravljene državice Crne Gore.
“Danas je svečani dan!”, klicao je u prošlu srijedu, oko podne, Slaven Radunović - ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine - a ujedno i mudra glava koja je porodila ideju o konkretnoj lokaciji udomljenja Mickove vizije.
“Treba da slave”, klicao je Slaven jednako, “i oni koji su kritikovali! Ovo je na dobrobit čitave Crne Gore! Ovo je veliki napredak!”.
Ko drukčije kaže, kleveće i laže, kaže pjesma stara, i našu će osjetit pest (po nosu) - a može mu se desiti i da bude pozvan u najbliži centar bezbijednosti - na informativni razgovor.
Ovdje nije riječ, šalu na stranu, o standardnih 40.000 - 60.000 - ili koliko već desetina hiljada stambenih jedinica po tržišnoj cijeni - odnosno po prosječnoj cijeni metra kvadratnog u novogradnji od 2.140 eura - što bi bio prosjek za Podgoricu po oficijelnim podacima iz februara ove godine - ne, molim vas - ovdje je riječ - barem deklarativno - o nastojanju da se osigura krov nad glavama - OK, betonska ploča nad glavama - onih koji, citiraću predsjednika Vlade, “nemaju riješeno stambeno pitanje (...), odnosno onih ljudi koji do sada nijesu bili privilegovani i za koje se ni država ni privatni ni bankarski sektor nijesu okretali”.
Međutim, ako to što je predsjednik Vlade (u šali) nazvao - Vladin program za rješavanje stambenih potreba građana pod povoljnim uslovima, pod nazivom Velje brdo - ili Crnogorski san - u poetski intoniranoj varijanti - pokušate da iskopate na Interenetu - teško da ćete iskopati išta vrijedno pomena.
Kako se odnijeti, što bi rekli stari DPS-ovci, prema činjenici, primjera radi, da je tzv. Crnogorski san prvi put pomenut, oficijelno, na 56. sjednici Mickove Vlade - održanoj 8. novembra davne 2024. godine - kada je usvojena Informacija o Projektu “Velje brdo” - ali nam taj “Projekat”, do dana današnjega, nije dat na uvid - jer taj “Projekat”, kladio bih se za sve pare, ne postoji - ili, preciznije, ne postoji u obliku koji bi bio adekvatan ulaganju - odnosno obuhvatu zamišljene intervencije na prostoru Veljega brda o kojoj se govori - ili sanja, za sad - a govori/sanja se o desetinama hiljada stambenih jedinica i milionima kvadratnih metara stambenog prostora - uz sve potrebne javne objekte (uprava, obrazovanje, zdravstvo, kultura i sport) - i podrazumijevajuće “centralne djelatnosti” - i pripadajuće im poslovne prostore, kongresne dvorane, tržne centre, hotele, restorane...
Kad kažem “Projekat” zamišljam nekih par registratora - ne manje od dva - i par hiljada stranica u svakom od tih registratora - uz pripadajuće grafičke priloge, naravno - i da je sve to uredno okešano na Internet stranici Mickove Vlade (gov.me) - odnosno Slavenovog ministarstva - i da iza svega stoji multidisciplinarni ekspertski tim - sastavljen od najprominentnijih stručnjakinja i stručnjaka u oblastima planiranja i urbanizma iz cijeloga svijeta.
Dakle, sa jedne strane je planirani “razvojni projekat”, odnosno planirano ulaganje koje se mjeri stotinama miliona - ako ne i milijardama - a sa druge strane je pomenuta Informacija - po mnogo čemu istorijska - koja se sastoji od svega četiri pasusa - četiri pasusa, nije greška - i ta četiri pasusa su stala na pola strane.
Na stranu to što podaci sa posljednjeg popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u CG - 2023. godine - govore o skoro šest miliona kvadratnih metara stambenog prostora koji se ne koristi za stalno stanovanje.
Dakle, od ukupno 392.910 stanova na teritoriji ove naše krševite, gorovite i od svih bogova redom zaboravljene državice Crne Gore - čak 89.080 stanova su tzv. sezonski stanovi - ili stanovi koji se koriste povremeno - sa ukupnom površinom od 5,86 miliona metara kvadratnih - i još imamo 71.200 stanova koji se vode kao (privremeno) nenastanjeni ili napušteni stanovi - što je još nekih pet miliona metara kvadratnih prostora koji se ne koristi.
I onda na scenu stupa naš vizionar - Micko Spajić - s veličanstvenom vizijom tvrdoga Milojkovca grada na Veljemu brdu - Micko Spajić kojega, ako promaši (ne daj bože), uvijek čeka onaj dobro plaćeni posao u dalekom Singapuru.
“Vizija donosioca odluka je jedino dobra, ako se ona poklapa sa realnim, stvarnim, potrebama naših građana”, klicao je Micko Spajić u prošlu srijedu na Vranjskim njivama.
“Preko 15.000 domaćinstava je pokazalo da vjeruje u ovaj projekat, prijavilo se formalno na veb-sajtu”, kliče Micko jednako, “to je desetine hiljada građana, koji vjeruju u izradu ovoga projekta, i danas možemo da kažemo da se ta vizija spaja sa realnošću i da Projekat Velje brdo počinje!
Vizija koja se, veli, spaja sa realnošću...
Ne znam, nijesam pametan, života mi...
***
Što se pak tiče (brutalnih i neljudskih, rekao bi potpredsjednik Bečić) napada na Slavena Radunovića - druga Sladunjavog, od milošte - povodom njegove tvrdnje - iznijete u nekoj emisiji emitovanoj na nekoj od lokalnih televizija - da su se neke “ozbiljne arhitektonske kuće iz Evrope i iz regiona” prijavile na Međunarodni konkurs za urbanističko-ahitektonsko idejno rješenje Bloka A1, u okviru prve faze realizacije naselja “Velje brdo” - iza kojega stoji upravo Slavenovo Ministarstvo - ne bih se, da sam na Slavenovom mjestu, obazirao na te napade - ali nijesam ja Slaven Radunović - niti je Slaven što mu zbore - no je Slaven ministar u Vladi Crne Gore - u Vladi osvjedočenoga vizionara Micka Spajića.
“Iskreno razočarani sumnjom”, stoji u oficijelnom Reagovanju povodom u medijima izražene sumnje u transparentnost Konkursa za Velje Brdo, “koju je dio domaće javnosti 22. marta 2026. godine iskazao posredstvom medija da je Konkurs za Velje brdo namješten, ističemo da se isti sprovodi u skladu sa jasno definisanim pravilima koja su precizirana Raspisom konkursa, kao i relevantnim Pravilnikom”.
Pa ko vjeruje, kako reče Sladunjavi - vjeruje - a ko ne vjeruje - ne vjeruje...
Dodao bih, sa svoje strane, da Sladunjavoga često ponese pravednička emocija - kao i svakog rođenog političara - i da je, uz to, Sladunjavi preuzeo ministarsku funkciju bez dana treninga, što bi se reklo - tako da se (još) ne snalazi (baš) u ulozi ministra - i zbog toga moramo biti nježni prema Sladunjavom - a da li je pomenuti konkurs namješten - ili nije - procijeniće - nakon što tzv. Konkursni Žiri obavi svoj posao - upravo ovi što su druga Sladunjavoga iskreno razočarali sumnjom u regularnost Konkursa...
Bonus video:
