Četvrti dan Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga protekao je u znaku emocije, poezije i iskrene umjetničke ispovijesti. Velika pažnja publike bila je usmjerena ka promociji knjige „Crnocrveno“, novog književnog ostvarenja legendarnog glumca i umjetnika Rade Šerbedžija, koji je svojim nastupom još jednom pokazao zbog čega ga publika decenijama doživljava kao jednog od najposebnijih glasova regionalne umjetničke scene.
Već na samom početku večeri Šerbedžija je otvoreno govorio o svom odnosu prema pisanju, priznajući da je „Crnocrveno“ tek druga knjiga koju je imao hrabrosti da objavi. Prisjetio se i svoje prve knjige „Promjenljivi“, nastale uz podsticaj njegovog dugogodišnjeg prijatelja Igora Mandića, čovjeka koji je, kako kaže, među prvima ozbiljno prepoznao njegovu potrebu da piše.
Govoreći o mladosti, Šerbedžija je otkrio da je književnost bila njegova prva velika ljubav, još prije glume. Čitanje je, kako je kazao, bilo prostor u kojem je odrastao, dok su pjesme nastajale iz unutrašnjih preispitivanja, iz života provedenog između scene i stvarnosti. Posebno se osvrnuo na pjesmu „Kameni gost“, napisanu dok je igrao Don Žuana, objašnjavajući kako je još tada pokušavao da razumije vlastitu opsesiju glumom i potrebu za „lažnim životom“ koji umjetnost često traži od čovjeka.
Naslov knjige „Crnocrveno“ nosi snažnu simboliku i ličnu pobunu autora prema rigidnostima sistema u kojem je odrastao. Iako sebe i danas vidi kao uvjerenog ljevičara i čovjeka koji je iskreno volio ideju Jugoslavije i socijalizma, Šerbedžija je govorio o svom tihom unutrašnjem otporu prema svemu što je bilo kruto, nametnuto i neslobodno. Upravo ga je taj senzibilitet, kako je rekao, približio umjetnicima i filmskim stvaraocima disidentskog duha, među kojima posebno mjesto zauzima reditelj Živojin Pavlović, sa kojim je sarađivao na čak pet filmova.
Posebno emotivan trenutak večeri nastao je kada je govorio o Ivanki, svojoj prvoj supruzi, kojoj je knjiga i posvećena. Bez patetike, ali sa mnogo nježnosti, Šerbedžija je govorio o ljubavi koja, kako kaže, nije nestala ni nakon raspada braka. Njegove riječi publika je slušala u gotovo potpunoj tišini, dok je glumac iskreno govorio o odnosima, gubicima i uspomenama koje vrijeme ne briše.
Otkrivajući motive knjige, objasnio je da se svih 36 pjesama zapravo bave njegovim ličnim mikrokosmosom, sitnicama i trenucima koji oblikuju čovjeka. U tim stihovima pojavljuju se žena koja odlazi, djeca, tišina sobe, stari ormari, čaše na stolu, snovi i strahovi. Posebno mjesto zauzima simbol zmije, koji se provlači kroz obje njegove knjige i predstavlja glumu, umjetnost koja ga istovremeno privlači, plaši i potpuno određuje.
Veče nije proteklo samo u znaku književnosti. Prisjećajući se mladih dana, Šerbedžija je sa posebnom strašću govorio o fudbalu i prijateljstvu sa Božom Koprivicom, za kojeg je rekao da je bio najbolji fudbaler među svima sa kojima je igrao, ali prije svega čovjek izuzetne časti, inteligencije i književnog dara. Kroz te uspomene publika je upoznala još jednu dimenziju umjetnika koji je tokom života jednako strastveno živio i sport i umjetnost.
Vrhunac večeri uslijedio je kada je Šerbedžija počeo da recituje svoje pjesme. Njegov prepoznatljiv glas ispunio je salu posebnom emocijom, dok je atmosferu dodatno oplemenila violinistkinja Verica Čuljković, koja je na sceni pratila njegovo kazivanje suptilnim i dirljivim melodijama violine.
Nakon promocije, dug red poštovalaca čekao je priliku za autogram, fotografiju ili kratki razgovor sa umjetnikom koji je i ove večeri pokazao da istinska umjetnost ne pripada samo pozornici, već i ljudima koji u riječima traže dio sopstvenog života.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
