Smrt je majstor kapitalizma!

Zbog prisustva i traženosti sintetičkih dijamanata na tržištu (posebno je Tajvan uticajan kad se radi o, dakle, fejk dijamantima, i to bi bila jedna u nizu od karakteristika po kojim raspoznajemo poznopostmodernu eru: smrt originala, kopija koja je vjernija od originala, totalno poništenje aure od strane tehnološke reprodukcije koju je prvi uočio Benjamin), u provinciji Belano, u Angoli, stradalo je najmanje 28 osoba, u ilegalnom rudniku, radeći za velike korporacije kojima su ljudski životi najjeftini potrošni resurs, tako su među stradalim bili oni u dobi od 16 do 30 godina.

Suočeni da u najrazvijenim liberalno-demokratskim sistemima otvoreno se krše ljudska prava, od slobode govora do adekvatnog zdravstvenog liječenja, ili državnog školskog sistema koji je neuporedivo gori od onog privatnog, šta tek onda misliti o zemljama koje su do kraja kolonizovane, u kojima je smrt koliko god je teško reći, ali jedini izlaz, jer kad pročitamo da su očevi u Avganistanu primorani na nemoguću odluku, da prodaju djecu za hleb, tako će Abdul Ahmed Azimi, reći kako je spreman prodati jednu od svoje djece kako bi prehranio ostalu, onda nam to, doista, pokazuje kakva je politika Zapada, šta je invazija američke vojske u trajanju od dvije decenije ostavila za sobom: nemaštinu, fundamentalno terorističku vlast, narod isporučen bandama, i načinu opstanka u kojem žensko dijete postaje bijelo roblje kako bi ostala mogla neko vrijeme da se prehrane. (Ovo, dakle, pišem na jednoj klupi Bulevara, dok mi pogled nailazi na omanji bilbord jedne banke koja se dosjetila sljedećeg savjeta -Cilj nije postati bogat - i kad na prvi pogled pročitamo ovu krajnje antikapitalistički poruku, i pošto uočimo da treba preskočiti boldovana slova, onda, u stvari pročitamo sâm duh kapitalizma, slogan kojeg bismo mogli prepisati samom Vorenu Bafetu, koji negdje kaže da novac nikada ne trebamo zaboraviti, to je prva lekcija, a druga je da nikada ne smijemo zaboraviti prvu lekciju).

U međuvremenu, ruska odmazda na Ukrajinu uključila je upotrebu rakete Orešnik, što je u kombinaciji uključivalo 50 projektila plus 700 dronova, što je dosad, najintenzivni napad koji je izveden tokom specijalne misije nazvane ‘denacifikacija’, dok, dakle, Tramp izjavljuje kako će se sa Iranom postići pravi dogovor ili do dogovora uopšte neće doći, zasad im u Ormunskog moreuzu blokirajući brodove, što pokazuje zašto je sa Izraelom napadnuta ta zemlja, što, nadalje, isključuje borbu protiv fundamentalističke strukture na vlasti, jer: Izrael stvara veliki Izrael pozivajući se na Stari Zavjet, Amerika, u procesu deglobalizacije kao odgovora na dedolarizaciju, očigledno sve bliža danu kada će napustiti i NATO, ostrvljuje se i uzima sve što joj se može, zato je Tramp i postavljen kao izvođač krvavih grubih poslova, dozvolivši mu da se usput bogati, podatak, na primjer, da mu je poreski imunitet omogućio uštedu od 600 miliona, govori da su tekstovi Bernija Sandersa ono što otkriva pravu sliku stanja u najvećoj sili, možda je to razlog, ili vrlo vjerovatno jeste što socijalističke demokrate kojim pripada i Mamdani, na svoju stranu su pridobili i Fransisa Fukujamu, koji, ipak, nije omanuo najavivši kraj istorije, međutim, ona se ne završava ili ne nastupa u blagostanju koje dolazi kroz ‘dobru vijest’ koja razglašava kako će zavladati liberalna demokratija kao zemaljsko sekularno carstvo, nego je stvar obrnuta - liberalizacija militarizacije i masovne proizvodnje smrti i genocida, u čemu se javlja nesvodiva razlika i ona nam najavljuje od strane Ničea predstavljenog poslednjeg čovjeka koji se poodavno ukazuje na haotičnom horizontu.

Na globalnoj sceni imamo direktnu borbu za ekonomske i vojne sirovine, nauka je u službi generisanja pametne tehnologije koja s jedne strane (podatak je izašao 2010, računamo da je otada proteklo šesnaest godina, što u hiperubrzanom digitalnom svijetu nije malo, naprotiv, sve što dolazi od tehnologije događa se kao šok, budući da je strategija takva da nikada ne možemo ne samo sustići, nego uopšte uspostaviti ikakav kontakt sa tehnologijom koja kao da dolazi iz budućnosti i otud se ne može imati iskustvo u odnosu na tako nešto suštinski nam nepoznato i sasvim strano), radi na zaglupljivanu ljudskog roda, s druge, na proizvodnji i industriji smrti, to je čitav jedan veoma od strane kapitalizma bez greške izveden lanac: sistemsko osiromašivanje, rasijalizacija, stvaranje odmetničkih zemelja - vidimo kakav je rezultat toga u Angoli - koje direktno rade za korporacije, dok, pak, ono što za sobom kolonijalističke imperije ostavljaju, pokazuje užas u Avganistanu, gdje se trguje sa djecom ne bi li se ostala djeca prehranila, zato se sada treba prisjetiti krajnje mučnih scena u kojima smo gledali kako avganistanske majke u krajnjem očaju prebacuju malu djecu preko zidova, s druge strane američkim vojnicima, koji kao u zombi filmovima bježe ka avionima koji upaljeni čekaju na pisti, tako će se jedan nesrećnik uhvatiti za točkove i potom pasti pri odlepljenju aviona od zemlje. Da - smrt je majstor kapitalizma!

Vijek kraja politike

Istinski konzervativni republikanci morali bi biti prvi koji bi trebalo da okrenu leđa Trampu i načinu na koji vodi zemlju, prije svega jer je to sve osim republikanske politike, obzirom da je iznutra uništava i slabi sa ciljem da se u potpunosti učini zavisnom od korporacija i vodećih banaka koje svejedno njome upravljaju; uz ovo, način na koji se obračunava sa univerzitetima, obrazovanjem, novim generacijama koje se sistematski ‘programiraju’ za potrebe još žešće progresivizacije kapitalizma, jeste posve nedopustiv, prije svega dehumanizovan i u potpunosti pripada onome što je era konzumerizma i komodifikacije tijela, znanja, pa u konačnom i apokalipse.

Daleko od toga da podržavamo, naprotiv, ali ima nečeg simptomatičnog što su oba napada u svega mjesec dana sa pokušajem atentata na Donalda Trampa, djelo u izvedbi osoba sa podugom istorijom psihičkih smetnji, zato bez ikakve organizacije, strategije ili plana. Ovi incidenti neizbježno prizivaju analogiju sa junakom filma Taksista, ali i sa junakom filma Falling down, u oba slučaja, uglavnom pratimo životnu priču dva usamljena autsajdera, izopštena iz društva, jedan radi kao noćni taksista, drugi je nezaposlen, i u jednom trenutku odlučuju pravdu uzeti u svoje ruke, obzirom da sistem smatraju otjelotvorenjem samog zla, u svemu primjećujući duboku društvenu devijaciju.

Šta, međutim, ako se raspad vlasti - u Francuskoj je Makron sabotirao demokratiju u ime same demokratije i tako spriječio desnicu da postane dio vlasti, u Americi nakon što je Demokratska stranka izdala demokratiju sada ‘trampizam’ zloupotrebljava republikansku politiku, šurujući sa tehnomagovima koji rade na trijumfu vještačke inteligencije usmjerene protiv čovjeka, iako sve vrijeme promovišu hrišćanske, porodične, od strane prirode uspostavljene zakone i samim tim vrijednosti koje (kao) liberalizam napada, mada daleko od toga da je liberalizam čist, štaviše - njena unutrašnja anarhija u vidu korupcije, organizovanog kriminala, ugrađivanja u sve investicione projekte koje donose milione, ne samo da reflektuje na društvo (tako nešto je sasvim neizbježno), nego se sve to svaljuje na društvo, tako ga prikazujući spram države kao neprijatelja, dakle, element koji se finansira sa strane u razaranju države? Ovo pitanje ostavljamo otvorenim, iako se sam od sebe naslućuje odgovor.