Jubilarna, deseta LiTeritorija, regionalni književni festival u organizaciji KIC-a „Budo Tomović“, okupila je sinoć autore različitih poetika i iskustava: Damira Šodana, Ljiljanu Ćuk i Selvedina Avdića. Kroz razgovor koji je vodio književni kritičar Vladimir Arsenijeć, publika je imala priliku da zaviri u procese nastanka književnih djela, ali i da čuje kako savremeni autori promišljaju slobodu, profesiju i odnos prema publici.
Govoreći o svom stvaralačkom putu, Selvedin Avdić istakao je da novinarstvo i književnost za njega predstavljaju dva važna segmenta profesionalnog života, ali da upravo u književnosti pronalazi prostor bez ograničenja. Kako je kazao, dok novinarski posao podrazumijeva određene okvire i izazove, pisanje književnosti ostaje mjesto na kojem ne pristaje na kompromise. Posebno je naglasio da su sloboda i očuvanje ličnog dostojanstva vrijednosti koje smatra temeljnim u svakom obliku rada.
Ljiljana Ćuk govorila je o specifičnoj poziciji autora koji istovremeno promoviše književnost i predstavlja rad drugih stvaralaca. Prema njenim riječima, promocija zahtijeva jasno definisana pravila i objektivan pristup, dok je pisanje mnogo intimniji i zahtjevniji proces. Prisjetila se i iskustva objavljivanja druge zbirke, kada je odlučila da ne koristi sopstvene promotivne alate kako bi provjerila kako će djelo biti prihvaćeno bez dodatne podrške autora. Rezultat su, kako kaže, bile iskrene i veoma ohrabrujuće reakcije publike i kritike.
Damir Šodan osvrnuo se na položaj umjetnika u različitim društvenim sistemima. Iako je dio profesionalne karijere proveo u Nizozemskoj radeći kao prevodilac za međunarodne institucije, istakao je da nije imao iskustvo statusa slobodnog umjetnika u toj zemlji. Ipak, smatra da su tamošnji autori godinama uživali snažnu institucionalnu podršku, uz značajnu administrativnu odgovornost. Situacija u Hrvatskoj, dodao je, mnogo je neujednačenija – od autora koji uspijevaju da žive od svog rada do onih koji se svakodnevno suočavaju sa egzistencijalnom nesigurnošću.
Poseban ton večeri dao je Avdićev osvrt na književne nagrade i očekivanja koja ih prate. Uz prepoznatljivu dozu humora, rekao je da je češće bio među finalistima nego među laureatima, pa sebe radije naziva „umalo nagrađivanim piscem“. Govoreći o knjizi posvećenoj Zenici i njenoj željezari, istakao je da su mu najdragocjenije reakcije čitalaca koji su u tim pričama prepoznali vlastite porodice i životne sudbine. Upravo vraćanje fokusa na ljude, a ne samo na industrijska postignuća, bio je jedan od ključnih motiva nastanka tog djela.
Tema kratke priče otvorila je pitanje odnosa književnog tržišta prema različitim formama. Ćuk je kazala da je kratka priča za nju bila prirodan izbor mnogo prije nego što je postala svjesna da izdavačka scena znatno više favorizuje romane. Iako razumije tržišne mehanizme i čitalačke navike, ne vidi razlog da mijenja vlastiti autorski izraz kako bi se prilagodila dominantnim trendovima.
U završnici razgovora pažnja je bila usmjerena na prevodilaštvo i sve prisutniju vještačku inteligenciju. Šodan smatra da će tehnologija nesumnjivo mijenjati način na koji se prevodilački posao obavlja, posebno kada je riječ o tehničkim segmentima. Ipak, uvjeren je da književni prevod, naročito poezije, ostaje područje u kojem su ljudska osjećajnost, interpretacija i duboko razumijevanje autora nezamjenjivi.
Nakon književnog programa, publika je prisustvovala poetsko-muzičkom performansu „The Other is (not) Me“, koji su izvele Barbara Delać i Marija Vujošević. Kroz spoj poezije, muzike, pokreta i video umjetnosti, autorke su otvorile pitanja identiteta, nasljeđa i međuljudskih odnosa, stvarajući slojevito i intimno iskustvo koje je na upečatljiv način aazaokružilo festivalsko veče.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
