Polja beskraja i čarolije Dragana Karadžića

Istinsko carstvo umjetnosti, beskraj boja, dubina platna i plavetnila, muzika u tragovima i pokretu, preplitanje emocija i asocijacija, djetinja mašta i mistične tajne čovječanstva i ljudske sudbine, filigranski prikazuje akademski slikar Dragan Karadžić na svojoj novoj samostalnoj izložbi “Polje znakova”. Postavka upriličena u Galeriji Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) otvorena je u ponedjeljak veče, povdoom 50 godina umjetnikovog stvaralaštva i 30 godina članstva u Akademiji.

“Polje znakova” istovremeno je i put ka spoznaji, ali i središtu suštine čovjeka, simbiozi svih umjetnosti na svakoj pojedinačnoj slici izloženoj u CANU. “Polje znakova” djelimično je i polje stvaralaštva Dragana Karadžića, ali i mnogo više od toga. Svojim upečatljivim, prepoznatljivim umjetničkim stilom i izrazom, Karadžić posmatraču pruža svojevrsno ogladalo unutarnjeg bića, slikajući po tananim putevima duše, sjećanja i života.

U razgovoru za “Vijesti”, Karadžić je otkrio i kako se sami naslov, pak, iskristalisao.

“To je naziv jedne slike koja mi je bila mnogo draga, ali sam ostao bez nje. Kupio ju je neko ko je bio toliko uporan, a onda sam je na neki način i povratio u moje vlasništvo, makar da bude u katalogu i na ovoj izložbi. Ima te simbolike o kojoj govorite i u samom nazivu, ali ipak ne bukvalno, zato što teško čovjek može u dvije riječi da sažme sve”, naveo je Karadžić.

Dodao je da je za ovu priliku odabrano 50-ak radova, ali i da ih je makar 600 ostalo u ateljeu, što samo svjedoči o raskošnom opusu, nepresušnoj inspiraciji i stalnom traganju i stvaralaštvu jednog od najplodonosnijih, najkompleksnijih i najistaknutijih crnogorskih umjetnika. Dodaje da “Polje znakova” na neki način jeste retrospektivna izložba, ali ipak ne u potpunosti. Kao i samim nazivom, tako bi i jednom izložbom bilo teško sažeti pola vijeka stvaralačkog umijeća, mijena, bogatstva i života.

Brojnu publiku na otvaranju izložbe pozdravio je Vesko Ninković u ime CANU, a potom se prisutnima obratila kustoskinja izložbe, istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković, dok je izložbu zvanično otvorio potpredsjednik CANU, akademik Zoran Rašović.

“Velika je i nesvakidašnja čast stajati ovdje u Crnogorskoj akademiji nauke i umjetnosti, u našem domu i u domu našeg velikog umjetnika, a prije svega našeg dragog kolege i iskrenog prijatelja, akademika Dragana Karadžića, povodom njegovih 50 godina umjetničkog stvaravaštva i tri decenije članstva u našoj Akademiji. Otvoriti izložbu ovakvog stvaraoca ne znači samo govoriti o slikaru, to znači svjedočiti o jednoj tihoj, a veličanstvenoj čaroliji koja traje i ispunjava nas decenijama”, rekao je Rašović.

Zeković je konstatovala da se u Karadžićevom likovnom opusu (slike, crteži, akvareli) kao primarni inspirativni sadržaji izdvajaju ruralni pejzaži, refleksije nadnaravnih fenomena prirode, ikonografija gradskih pejzaža, svjetlost i atmosfera Mediterana, kao i strukture/konstelacije nastale pulsacijama organske i neorganske prirode koje transponuje u novu realnost, metafizičku projekciju zavičajnog horizonta...

“Karadžićev likovni jezik je a piriori jedan od najkompleksnijih i najmaštovitijih u crnogorskom slikarstvu. On provocira našu zapitanost pred misterijom anikoničnih nedoumica, koje je studiozno i ismišljeno ukomponovao u arhitepsko polje slutnji, znakovnih čarolija koje ispunjavaju samorječivi prostor u kojem se harmonizuju kosmička drama prirode i zenbudistička transcendencija umjetnikovog duhovnog stanja”, primijetila je Zeković.

Istakla je i da je Karadžić jedan od rijetkih stvaralaca koji tajne svog likovnog univerzuma otkriva nazivima slika i verbalnim jezikom komunikacije.

“On nas pisanom formom, u svojim intimnim autobiografskim zapisima i crticama upućuje da razumijemo, osjetimo, vidimo ono što je na prvi pogled duboko sakriveno u tajnim lavirintima umjetnikove podsvijesti”, rekla je Zeković, što potvrđuje i sama izložba, ali i prateći katalog u kojem se nalaze upravo Karadžićevi zapisi.

Ipak, dodala je ona, magiju umjetnikovog likovnog djela možemo najpotpunije doživjeti i osjetiti unutrašnjim okom, emocijama, dušom, kao i čulnim senzacijama, a u to će se uvjeriti i posjetioci izložbe “Polje znakova”.

Zeković je izrazila zahvalnost svojoj koleginici Ljiljani Karadžić na stručnoj saradnji u organizaciji ove izložbe, kao i organizatoru Ninkoviću i tehničkoj ekipi.

Akademik Rašović je ocijenio da svaki čovjek u sebi nosi pečat mjesta iz koga je potekao, pa tako i Karadžić.

“Rođen u istorijskoj Petnjici kod Šavnika u tom mitskom gnijezdu, gdje se oduvijek rađala britka i mudra riječ i gdje su jezik i predanje tvrdi kao krš, a meki kao duša, Dragan Karadžić je sa sobom ponio ono najdragocjenije što Crna Gora može da daruje umjetniku. Nadohvat njegove ponosne Petnjice ugnijezdilo se Pošćensko jezero, taj gorski dragulj, ta živa voda koja je našeg Dragana još u ranoj mladosti zanijela, omađijala među surovi šavnički krš. To jezero u svom mističnom miru podarilo je Draganovom oku prvu likovnu lekciju. Pošćensko jezero u svom gospodskom dubokom miru i brza bukovita Komarnica koja se silovito probija kroz kanjon pretvarajući se u divlju pjenastu bjelinu koja huči i prkosi stijenama u svom vječitom slobodarskom pokretu. Nestvarna priroda zanijela ga je svojom tišinom, svojom dubinom i onim čudesnim prelivima gdje se zelena trava obale dotiče sa plavetnilom nebeskog svoda. U svakom potezu četkice osjeća se dah toga jezera, ona božanska priroda koja se ogleda u čistoj vodi i prkosi nebu podno Durmitora. Ta surova, a istovremeno nevjerojatno suptilna ljepota crnogorskog ambijenta, taj vječiti dijalog između sivog, neprobojnog kamena i beskrajnog, slobodnog neba bila je hrana kojom se Dragan Karadžić napajao. Ta priroda ga je podigla, nadahnula i dala mu krila da se vine i dostigne lovćenske visine umjetnosti”, ispričao je on i dodao da iza te tihe i gospodstvene ljepote stoji monumentalno dijalo, grandiozan opus.

Rašović je dalje govorio o koloritu Dragana Karadžića, ali i dominaciji “božanstvene plave”.

“Njegove boje, te prigušene, a duboko zemljene nijanse, tonovi plaveti, sive i bjelina, koje je asocijerio na kosmičku tišinu i svjetlost koja obasjava krš i beskrajna prostranstva Crne Gore. To su boje pamćenja, boje zemlje iz koje je potekao i kojoj se kroz umjetnost ne prestano odužuje”, rekao je i nastavio:

“Ta božanstvena plava boja na njegovim platima ne ukrašava, ona gospodari, ona drži ravnotežu između nemira našeg krša i beskonačnosti kosmosa. Zbog izuzetno tankih vodenih nanosa i azura, svjetlost prolazi kroz boju i odvija se, pa sve pomenute dominantne boje, bile one plave, sive ili oker, dobijaju specifičnu vazdušnost i utisak kao da lete i isijavaju”, kazao je na otvaranju.

Poručio je i da govoriti o Draganu Karadžiću znači govoriti o velikom slikaru čiji opus nadilazi lokalne okvire, ali i o čovjeku od kulture i duše, onoj prefinjenoj gospodstvenoj prirodi koja svakim svojim gestom i stvaralačkim činom plemeniti naš kulturni prostor.

“Posmatrujući ove radove večeras, mi ne gledamo samo izgubu slika jednog maestra, mi prisustvujemo jednom dubokom meditativnom dijalogu između čovjeka od duše, njegove Petnjice, Crne Gore i vječnosti. CANU je za Dragana Karadžića njegov istinski dom punih 30 godina. To je dom njegovog duha, njegova akademska kuća po čijim svodovima njegove slike ne gostuju, već žive i dišu punim plućima”, rekao je Rašović i zvanično otvorio izložbu ističući da se svojim djelom, ljepotom duše, prepunog srca, akademik Dragan Karadžić već upisao u sazvježđe besmrtnika naše kulture.