Portretski omaž velikanima umjetnosti koji su oblikovali slikarev svijet

Da se autentičnost, individualnost, pa i umjetnost, sve češće gubi pod pritiskom masovne kulture, tehnologije i potrošačkih obrazaca, primijetio je slikar i pisac Nedeljko Simanić i tako odlučio da svojim djelom usmjeri pogled upravo ka onima koji su svojim stvaralaštvom oblikovali istoriju umjetnosti i kulture - njegovog, ali i svijeta, generalno. Nova samostalna izložba Nedeljka Simanića nazvana “Slikari, pisci i ostala menažerija” otvorena je u Staklenoj galeriji Kulturnog centra “Nikola Đurković” u Kotoru, u subotu uveče i predstavlja svojevrstan portretski omaž velikanima koji su ostavili trag ne samo u svjetskoj umjetnosti i životu, već i u autorovom ličnom i stvaralačkom sazrijevanju.

“U vremenu sveopšteg slabljenja i gubljenja individualnosti, prouzrokovanom najrazličitijim tehnološkim i tehnokratskim revolucijama, kada se na globalnom planu pojavljuje jedna nova vrsta redukcionizma, potiranja moći pojedinca, svedenog uglavnom na obrasce potrošačkog, političkog i militarističkog korisnog idiota, javlja se potreba za jednim pogledom unazad, ka onim moćnim i blistavim pojedincima, umjetnicima i umjetnicama iz različitih disciplina, na kojima, kao na bitnim repernim tačkama, počiva cjelokupna istorija duha civilizacije i kulture do danas”, piše slikar Simanić u katalogu izložbe “Slikari, pisci i ostala menažerija”.

Simanić ovim gestom ponovo pokazuje i dokazuje svoje umijeće, piše kao slikar, ali i slika kao pisac... U pitanju je jedan od rijetkih umjetnika koji se izražavaju podjednako i kistom i perom, i bojom i riječju, kako na platnu i papiru, tako i među okvirima ramova ili korica...

“Umjetnost je za mene oblik divljenja prema svijetu”, kazao je Simanić ranije, što u kontinuitetu i dokazuje svojim radom, temama i motivima kojima se bavi, pa tako i ovom izložbom koja se može posmatrati i kao svojevrsni lični panteon umjetnika koji su oblikovali Simanićev svijet.

Postavkom “Slikari, pisci i ostala menažerija”, autor Simanić se osvrće na pojedinca, stvaraoca i umjetnika u današnjem, savremenom društvu, referišući i na svoje prethodno stvaralaštvo, knjige u kojima se bavio životima pisaca, slikara... Sada, ciklusom portreta, Simanić i kroz likovni segment svog stvaralačkog bića nastoji da istakne ulogu značajnih svjetskih i domaćih umjetnika koje će posjetioci izložbe u Kotoru lako prepoznati, ili, pak, otkriti neke nove.

“Portretom se bavim od ranog djetinjstva i zato mi se učinilo da je upravo portret najprirodnija tema za ovu izložbu. Usredsredio sam se na ono što mislim da je nekako moja opsesivna tema - ona kojoj se stalno vraćam. Kroz ove portrete nastojao sam ne samo da dočaram fizički lik, već i ono što je suštinsko u svakom umjetniku, a to je njegov senzibilitet, način razmišljanja i stvaralački ton koji ga je vodio kroz čitavo djelo”, ispričao je Simanić na otvaranju, prenosi Radio Kotor.

Njegovi portreti nijesu nastali kao pregled istorije umjetnosti niti kao galerija najpoznatijih imena, već zapravo kao intimna mapa uticaja, kao neki tihi znakovi pored puta ili jasne smjernice kroz život. Svako lice na platnu predstavlja jednu od stanica na Simanićevom umjetničkom putu, susret sa djelom koje je oblikovalo njegov senzibilitet, pogled na svijet i odnos prema stvaranju. U fokusu postavke su pisci, filozofi, muzičari, slikari, umjetnici iz različitih sfera i polja djelovanja, iz različitih epoha i vremena, ali i prostora... Svima njima zajedničko je to što su u pitanju sve ličnosti koje su svojim djelom ostavile veliki i važan trag na polju umjetnosti, domaće ili svjetske, ali i snažan pečat u umjetničkom razvoju Simanića, potvrdio je on na otvaranju. Objasnio je i da je izbor nastao na osnovu ličnog osjećaja, doživljaja i subjektivne sklonosti prema određenim umjetničkim periodima i njihovim protagonistima.

“Nisam se rukovodio njihovom popularnošću, već činjenicom da su to ljudi koji su mene na različite načine oblikovali u umjetničkom, duhovnom i ljudskom smislu... Drago mi je i što se ova izložba na neki način tematski nastavlja na prethodnu, posvećenu upravo Kišu čiji se portret takođe nalazi u postavci, pa je i sada sve u znaku portreta”, istakao je Simanić.

Portreti su nastajali u različitim tehnikama, od akvarela, ulja, preko akrila, do kombinovanja različitih materijala, a autor i sam primjećuje da se najviše usredsredio na kraj 19. i period 20. vijeka, pa sve do savremenog doba. Ipak, ostalo je i nekih djela koja nijesu realizovana, upravo zbog osjećaja kojim se vodio, a što ne znači da se nekada u budućnosti to neće i promijeniti, a ovaj ciklus obogatiti.

“Nije bilo moguće da svi oni dođu u fokus moje pažnje i da budu realizovani kroz slike. Ostalo je još autora koje sam želio da naslikam, poput poljskog pisca Bruna Šulca koji mi je veoma blizak i koji je snažno uticao na Danila Kiša. Žao mi je što njegov portret nisam uspio da završim, ali mi jednostavno nije legao i nisam uspio da ga realizujem onako kako sam želio, pa sam taj rad uništio. Žao mi je i što nisu zastupljeni pojedini umjetnici iz perioda baroka, a koji su presudno uticali na mene u likovnom smislu, poput Velaskeza, Rubensa i Rembranta”, iskreno je kazao Simanić.

Autor je naveo da ova izložba, pored umjetničkog, nosi i važan kulturološki, edukativni i društveni značaj, te da ima i obrazovno-pedagošku ulogu u razvoju sklonosti i ukusa, što se posebno može primijeniti kod mlađih generacija. Pored pratećeg kataloga, postavku prate i magneti sa portretima ličnosti koje je Simanić predstavio na platnima, a koje su posjetioci na otvaranju mogli da uzmu i ponesu sa sobom kao uspomenu.

Nedeljko Simanić je akademski slikar rođen u Sarajevu 1966. godine, a nastanjen u Boki Kotorskoj. Sklonost prema crtanju otkrio je vrlo rano, piše u njegovoj biografiji, crtajući na izazovnoj bijeloj poleđini porodičnih fotografija i svježe okrečenih fasada komšijskih kuća... Završio je sarajevsku Umjetničku školu, a zatim i Akademiju likovnih umjetnosti u Trebinju. Do sada je priredio više samostalnih i kolektivnih izložbi u zemlji i regionu, a učestvovao je i na brojnim likovnim kolonijama u Crnoj Gori i Srbiji.

Slikanje je, kaže, za njega prirodna potreba i način komunikacije sa drugima, oblik divljenja prema svijetu, pa tako slika na razne načine, ali najviše u impresionističkom duhu, nastojeći da što brže zabilježi svoj utisak. Voli boju, svjetlost, trag slikarske četke na platnu.

“Likovni izraz Nedeljka Simanića kreće se od impresionističkih predstava mediteranskog podneblja do velikih kompozicija u duhu figurativnog neoekspresionizma. Pored slikarstva, bavi se i književnošću. Roman ‘Succubus’ i zbirka poezije ‘Ka zlatnom gusaru’ objavljeni su 2023. godine, zbirka priča ‘Delfini ne postoje’ 2024, dok je roman ‘Ruža i pepeo’ (posvećen dvojici njemu posebno milih umjetnika - slikaru Josipu Račiću, začetniku hrvatske moderne, i pjesniku Branku Miljkoviću, neugasloj zvijezdi srpske poezije) objavljen 2025. godine”, piše u njegovoj biografiji.

Izložba Nedeljka Simanića “Slikari, pisci i ostala menažerija” realizovana je uz podršku Opštine Kotor, sredstvima dodijeljenim na osnovu Odluke o sufinansiranju projekata iz oblasti likovnog stvaralaštva za 2025. godinu.