O besmrtnosti muzike i duha

MUZIČKA KRITIKA: Nastup Akademskog hora Ivan Goran Kovačić iz Zagreba, uz Bokeljski simfonijski orkestar na svečanom otvaranju jubilarnog KotorArta

412 pregleda 0 komentar(a)
Nastup zagrebačkog hora u Dobroti, Foto: Krsto Vulović
Nastup zagrebačkog hora u Dobroti, Foto: Krsto Vulović

Nakon nastupa uz Bokeljski simfonijski orkestar na svečanom otvaranju jubilarnog KotorArta, Akademski hor Ivan Goran Kovačić iz Zagreba održao je zaseban cjelovečernji koncert u srijedu, 15. jula, u Crkvi Sv. Eustahija u Dobroti. Četiri godine nakon prethodnog gostovanja na Festivalu, kada je u Bogorodičinom hramu na Prčanju pod vođstvom dugogodišnjeg dirigenta Luke Vukšića izveo djela hrvatskih kompozitora, Hor je ove godine nastupio pod upravom dirigenta Ivana Šćepanovića. Program je obuhvatio a cappella kompozicije i vokalno-instrumentalne odlomke većih djela, stvarajući široku stilsku paletu - od baroka, preko romantizma, do savremene muzike.

Od polazne reference sadržane u tekstu “Komm, süßer Tod” iz solo pjesme Johana Sebastijana Baha, koja smrt prikazuje kao prelazak u vječni mir, program se razvijao prema hrišćanskom iskustvu čovjeka pred pitanjima života i (bes)smrtnosti. Kroz odlomke Njemačkog rekvijema - “Selig sind die Toten” i “Wie lieblich sind deine Wohnungen” Johanesa Bramsa, “Richte mich, Gott” Feliksa Mendelsona, “Ave maris stella” Edvarda Griga i završnu numeru Stabat Mater Đoakina Rosinija - “Quando corpus morietur”, oblikovan je put od suočavanja sa smrću i čežnje za božanskim mirom do nade u spasenje. Ovaj krug tema zaokružen je numerom “Hallelujah” iz oratorijuma Mesija Georga Fridriha Hendla, kao univerzalnim pokličem radosti i zahvalnosti. Ove motive dodatno su produbila djela dvojice hrvatskih autora - Zvonimirova lađa Jakova Gotovca i Svrši stope moje Krsta Odaka.

Akademski hor Ivan Goran Kovačić je interpretativnu snagu zasnivao na precizno oblikovanom tekstualnom i zvučnom sloju kompozicija. Oslonjen na jasnu dikciju, stabilnu intonaciju, sigurnu ravnotežu glasova, razvijao je moćan zvuk koji je u Crkvi Sv. Eustahija dobijao dodatnu širinu i punoću. Poseban intenzitet ostvarivan je u završnim fortissimo akordima, kada se horska masa potpuno zasićivala prostorom i stvarala osjećaj monumentalnosti.

Ako bi se tražila kompozicija koja je najpotpunije objedinila simboliku čitavog programa, onda bi to svakako bilo djelo kojim je veče započelo - Immortal Bach (Besmrtni Bah) Knuta Nisteda. Polazeći od Bahove solo pjesme Komm, süßer Tod, kompozitor je oblikovao savremenu horsku meditaciju o prolaznosti, vremenu i besmrtnosti. Interpretacija Akademskog hora Ivan Goran Kovačić ostvarena je kroz prostornu raspodjelu pjevača u pet fizički odvojenih cjelina. Svaka grupa pjevača izvodila je istu harmonizaciju Bahove melodije, ali s različitim vremenskim trajanjem istih tonova, stvarajući nova “slučajna sazvučja” koja postepeno vode ka ponovnom susretu u izvornom Bahovom harmonijskom rješenju. Ovakva paralelnost različitih temporalnih tokova iste muzičke misli sugeriše njeno postojanje u različitim iskustvima i svjetovima, ali istovremeno i njihovo konačno sjedinjenje.

U kontekstu KotorArta, simbolika ove kompozicije dobila je dodatnu dimenziju. Koncert je održan u Crkvi Sv. Eustahija, u kojoj je službovao jedan od osnivača Festivala, don Branko Sbutega, i na čijem je groblju sahranjen prije dvadeset godina. S druge strane, dirigent Ivan Šćepanović podsetio je da je upravo na datum održavanja koncerta prije šest godina otišla dirigentkinja Darinka Matić-Marović i pozvao publiku da, nakon redovno programa, u njenu čast odsluša svetovne kompozicije ispred Crkve. Uz Linđo Vladimira Berdovića, Skoči kolo Borisa Papandopula, hor je izveo i Bokeljsko kolo Ivana Brkanovića, čime je završetak večeri simbolično povezao umjetničku tradiciju ansambla i sjećanja koje njeguje KotorArt. Jer, kao i u Nistedovoj kompozitorskoj interpretaciji Baha, različiti vremenski tokovi na kraju se susreću u istoj tački: u muzici koja postaje trajni prostor sjećanja.

Pogledajte još: