Književni program XL festivala Grad teatar nastavljen je sinoć na Trgu pjesnika gostovanjem Katarine Peović, koja je predstavila svoju knjigu eseja „Kraj kapitalizma?“.
Moderator večeri bio je dr Marijan Krivak, profesor filozofije, koji je na samom početku večeri pojasnio pojam kapitalizma.
„Tržišni, monopolni, kasni, multinacionalni, digitalni, finansijski, korporativni. Šta? Pa radi se o jedinom subjektu supstancije savremenog svijeta, kapitalu. Drugim riječima, radi se o matrici prema kojoj se organizuje cjelokupan, ne samo ekonomski, nego društveni, politički i kulturni način organizacije proizvodnje samog života. Fredrik Džejmson će reći na jednom mjestu: možemo zamisliti sve, kataklizme, požare, potrese, poplave, cunamije, da ne govorim o ratovima. Možemo zamisliti kraj subjekta, kraj čovjeka, kraj svijeta, ali ne možemo još uvijek zamisliti kraj kapitalizma“, rekao je on i upitao Peović u čemu je suština njenog naslova i cijele knjige, na šta je ona odgovorila da je danas teže zamisliti kraj kapitalizma nego kraj svijeta, iako praktično živimo kraj svijeta.
„Ili će nas ubiti ekološka kataklizma ili će nas ubiti ratovi i generacije koje dolaze, mislim da su toga više manje svjesne. Možemo se čak svi složiti da smo svjesni toga da idemo prema nekom kraju. Jedan hrvatski filozof rekao je da je ideja da idemo prema Trećem svjetskom ratu optimistična ideja, jer kada kažemo Treći svjetski rat, možda dođe četvrti, možda dođe peti, što znači da ćemo preživjeti taj Treći svjetski rat. Međutim, Treći svjetski rat može biti konačni rat. Razvoj oružja i obim atomskog ratovanja takvi su da zaista možemo pretpostaviti da bi taj Treći mogao biti konačan, za razliku od prethodnih“, pojasnila je Peović i dodala da su klimatske promjene sljedeći izazov ukoliko čovječanstvo preživi pomenuti rat.
„Svega smo toga svjesni i ovdje danas u Budvi, da nećemo živjeti u svijetu koji smo poznavali, recimo, u svom djetinjstvu. Mijenjaju se klimatske prilike tako da se radikalne klimatske pojave javljaju sve češće. Moramo biti svjesni da one neće jednako pogoditi cijelu planetu, već će siromašnije zemlje sigurno pogoditi teže i ozbiljnije nego bogatije. Tako da mi, na periferiji Evrope, zbog svoje ekonomske situacije i geografskog položaja, možemo očekivati lošu budućnost. Osim toga, nama je ovdje, kao i Hrvatima na Jadranskoj obali, turizam osnovna privredna grana. Turizam će nestati na ovim prostorima, ljudi će odlaziti na jezera i u sjevernije krajeve, ali neće dolaziti na more jer će biti pretoplo. Mediteran će, prema svim procjenama, biti pod snažnim uticajem klimatskih promjena koje će ga izmijeniti do te mjere da ni ekonomski nećemo moći da nastavimo da živimo kao danas.“
Peović je naglasila da je knjiga „Kraj kapitalizma?“ hrabra jer pokušava da zamisli svijet bez kapitalizma.
„Naravno da taj svijet bez kapitalizma ne može doći sjutra niti se može realizovati veoma brzo, ali neke oblike ekonomskih modela možemo predvidjeti koji bi postepeno smanjivali kapitalističke elemente privrede. Prije svega moramo se osvrnuti na ono što nam je najvažnije, a to je koncept javnog dobra, koji vi ovdje u Budvi veoma dobro razumijete. Primjer je privatizacija plaža, o kojoj se i ovdje i u Hrvatskoj mnogo govori. Prije ovog razgovora uglavnom sam sa ljudima pričala upravo o privatizaciji plaža, betonizaciji obale i ulasku krupnog kapitala u Budvu, što je veoma vidljivo i po brojnim nedovršenim zgradama za koje je teško povjerovati da su građene tako da svaka stambena jedinica zaista bude prodata.“
Kako je istakla, kapital nema interes da razvija gradove po mjeri čovjeka.
„Kapitalu je jedini interes zarada. Da brzo uđe, osvoji što veći prostor i ostvari profit. Ovdje u Budvi dešava se ono što se u Hrvatskoj dešavalo prije ulaska u Evropsku uniju, u periodu primarne akumulacije kapitala. To znači da bez gotovo ikakve regulacije kapital divlje ulazi u nove prostore, što je njegova nužnost. Marks je još davno pisao da kapital mora da se širi na nova područja kako bi opstao. Nakon te prvobitne akumulacije kapitala, koja se odvija potpuno neregulisano, kada niko ne zna ko je vlasnik, na koji način se ulazi u određene poslove i šta to donosi društvenoj zajednici, kreće se sa nekakvom regulacijom. Međutim, i ta regulacija često služi samo kao formalna legitimacija procedura koje kapitalu nijesu od suštinske važnosti. Kapital se bori svim sredstvima.“
Govoreći o odnosu lijeve i desne političke struje na globalnom nivou, Peović je kao primjer uzela Sjedinjene Američke Države i rekla da su kapitalisti prinuđeni da akumuliraju svoje bogatstvo, kao što je radnik prinuđen da radi kako bi živio.
„Ono što se danas dešava jeste da je nominalna ljevica, odnosno Demokratska stranka u Americi, u kojoj postoje samo dvije velike stranke, Demokrate i Republikanci. Radnicima je uvjerljivije da glasaju za Donalda Trampa nego za Hilari Klinton i Bila Klintona, koji predstavljaju nominalno lijeve postavke američke politike. Oni predstavljaju elite jednako kao što i Tramp predstavlja elite. Tu nema apsolutno nikakve razlike. Mi smo se pretvorili u svojevrsni jednopartijski sistem. Dolazimo do krize demokratije, jer postoji privid da možemo birati između nekoliko stranaka, a zapravo su sve zastupnice interesa elita. Ono što se dešava jeste da radnici veoma često glasaju za desnicu, jer im je ono što se nekada zvalo ljevicom izdalo sva obećanja. Oni više ne mogu vjerovati elitama koje su tvrdile da su za radnike i da su ljevica“, kazala je ona i dodala da kapitalizam opstaje kroz stalne krize i depolitizaciju društva. Kako je istakla, kapitalizam nema jasan program niti svoje manifeste, ali uprkos tome funkcioniše i oblikuje savremeni svijet.
„Imamo Hakerski manifest, Komunistički manifest, ali nemamo kapitalistički manifest, zato što se kapitalizam kao sistem odvija nekako spontano, kroz stalne promjene. On nema pravila po kojima djeluje, nema zastupnike. Čak ni najveći kapitalisti neće reći „ja sam za kapitalizam”. Često će reći „ja sam najveći ljevičar, ja sam isto radnik” i tako dalje. Ono što je važno primijetiti jeste da, bez obzira na to što nema neki program, kapitalizam ipak funkcioniše, ali funkcioniše na potpuno neracionalan način. U kapitalizmu proizvodimo mnogo onoga što nam ne treba, luksuznu robu, jahte, SUV vozila koja su među najvećim zagađivačima svijeta. Proizvodimo ogromne količine stvari koje nam nijesu potrebne i to u količinama koje ne možemo kontrolisati, dok ne proizvodimo ono što nam je zaista potrebno.“
Govoreći o odnosima u regionu, Peović je naglasila da hrvatske i srpske elite nemaju problema u međusobnom djelovanju, dok su narodi često opterećeni neprijateljstvima.
„A jedini trenutak u istoriji kada smo bili neki svjetski faktor bio je onaj kada smo bili zajedno, kada smo shvatili da je saradnja u ovoj regiji neizbježna, da smo jedni drugima prirodno upućeni, da govorimo istim jezikom, iako živimo u različitim državama, i da je potpuno nelogično da ne sarađujemo, da zapravo nijesmo jači i veći. I u jednu stvar sam gotovo sigurna, evo sada spektakularno za žute medije, u Hrvatskoj bi to vjerovatno prenijeli, sigurna sam da će u jednom trenutku istorije, kada god on bio, naše zemlje ponovo sarađivati, bilo u nekom obliku redefinisane Jugoslavije ili u širem kontekstu Evropske unije. Hrvatska u svom Ustavu ima član 142, koji zabranjuje rekonstrukciju Jugoslavije. Nijedna država na svijetu nema u svom Ustavu zabranu zajednice i udruživanja sa drugim zemljama. To se naziva primarni strah, tako ga nazivaju ustavni stručnjaci. Primarni strah Njemaca je da će se nacizam rekonstruisati, pa oni imaju u Ustavu „nikad više”. Francuska ima „nikad više monarhija”, nećemo više kraljevinu. To su ti primarni strahovi. Ali samo jedna zemlja na svijetu ima strah od ujedinjenja, a to zaista nema niko.“
Na pitanje publike kako vidi budućnost hrvatske ljevice, Peović je odgovorila kroz primjer Graca i Komunističke partije Austrije.
„U Austriji, odnosno u Gracu, pobijedila je Komunistička partija Austrije. Doslovno se zove Komunistička partija Austrije. Oni se tamo odriču ogromnog dijela svojih primanja. Elke Kar je gradonačelnica i, koliko znam, uzima oko dvije i po hiljade eura, a primanja su joj devetsto i nešto. Sve ostalo daju u socijalne transfere, oni su zapravo donirali milione eura. To je jedan dobar način da pokažeš „u redu, nijesam u politici zbog vlastite koristi”. Koliko bi zastupnika bilo u parlamentu, bilo kojem, kada bi to pravilo bilo dominantno?“, upitala je ona.
Peović je na kraju večeri, svirajući gitaru, otpjevala dvije pjesme „Bella ciao“ i „Bratstvo i jedinstvo“, čime je zaokruženo ovo veče na Trgu pjesnika.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
