"Blank" - otpor nacionalizmu i sličnim bolestima društva

Da je predstava "Blank" antiratna, te da poziva na ljubav, mir i empatiju, istakao je glumac Davor Golubović koji u njoj tumači Feđu Štukana, po čijem je istoimenom, autobiografskom romanu predstava i nastala.

Istovremeno, kao njenu poruku Golubović prepoznaje to da "djeci nisu potrebni ratovi, lopate i puške, nego parkovi, sunce, šetnje, zaljubljivanja, učenje stranih jezika"...

Muzička drama u koprodukciji Kamernog teatra 55 i Udruženja "Moje pozorište", a u režiji i adaptaciji Kokana Mladenovića, izvedena je u okviru pozorišnog programa 39. festivala "Barski ljetopis".

"Predstava prati Feđin životni put od bezbrižnog djetinjstva i ratnog Sarajeva, preko iskustva na frontu, godina obilježenih zavisnošću, nasiljem i ličnim padovima, do borbe za novi život. Kroz spoj dramske igre, muzike i autobiografske ispovijesti, predstava govori o razornim posljedicama rata, ali i o mogućnosti iskupljenja i nadi. Završnica, posvećena djeci, nosi snažnu poruku da nove generacije odrastaju u miru, a ne u sukobima", navodi se u saopštenju.

Golubović je rekao da je svako izvođenje ove predstave posebno iskustvo i da uvijek ima osjećaj da igra sa nekom misijom.

"Feđa je čovjek koji je uvijek pružao otpor nacionalizmu i sličnim bolestima društva. Ova predstava govori o tome, pokazuje, zapravo, kako je kada se mlad čovjek nađe usred ratnog ludila, a poruka bi bila da djeci nisu potrebni ratovi, lopate i puške, nego parkovi, sunce, šetnje, zaljubljivanja, učenje stranih jezika i to je nešto što želimo svoj djeci svih ovih prostora“, poručio je glumac.

Pored njega, u glumačkom ansamblu su i: Maja Izetbegović, Sabit Sejdinović, Dina Mušanović, Senad Alihodžić, Feđa Štukan, Amar Selimović, Enes Kozličić, Anja Kraljević, Nadine Mičić, Aldin Omerović, Alen Muratović, Merima Ovčina, Elma Juković i Sin Kurt. Članovi benda su: Feđa Štukan, Aldin Omerović, Ismar Žalica i Vedran Fajković, a na sceni su se, na samom kraju predstave, pojavila i mališani iz Bara.

"Glumački i muzički ansambli poveli su publiku kroz snažan emotivni vrtlog u kojem su se drama, muzika i svjetlo neprestano preplitali, a višeminutni aplauz na kraju je potvrdio da su gledaoci prepoznali umjetničku snagu predstave i poruke koje nosi", konstatuju iz Barskog ljetopisa.

Golubović se, pored predstave, osvrnuo i na atmosferu tokom izvođenja koju je opisao kao specifičnu.

"Bilo je vruće, sparno, ali i to nosi nešto svoje, tako da bilo je lijepo, ne mogu se žaliti, bilo mi je drago da podijelim ovu priču s publikom", kazao je.

Pozitivne utiske iz Bara nosi i Elma Juković koja nije krila zadovoljstvo načinom na koji ih je publika u Baru dočekala.

"Uvijek nam je zadovoljstvo da dođemo u Bar. Prošle godine smo gostovali sa predstavom 'Sjećaš li se Doli Bel', a ove godine sa 'Blankom', i zaista uživamo", kazala je Juković.

Juković je istakla da forma muzičke drame nije predstavljala dodatni izazov., već je muzika sastavni dio priče, zato što je Štukan veliki dio života proveo kao muzičar, frontmen benda.

"Zajedno sa rediteljem Kokanom Mladenovićem željeli smo da predstava ima energiju koncerta, kako bi publika na kraju imala osjećaj da je prisustvovala koncertu sa nekom pričom“, objasnila je ona.

Sami autor romana, glumac i autor muzike Feđa Štukan, podsjetio je da je upravo Bar bio među prvim gradovima u kojima je roman "Blank" predstavljen srednjoškolcima. Priznaje da ne doživljava uvijek na isti način izvođenje predstave zasnovane na vlastitoj životnoj priči, da ima stvari koje pogleda odvojeno, kao da nemaju veze sa njegovim životom, ali da ima scena koje ga "slome".

"Večeras je to bilo majkino pismo, kao najfreškija rana, to me je ubilo, baš me slomilo. Jedna od najtežih scena za gledati i za učestvovati u njoj je Mirnina smrt, nešto najteže, u principu, što mi se desilo u životu", otkriva Štukan.

On naglašava i da je Mladenović napravio autentično pozorišno djelo.

"Kokan ima svoju estetiku. On je u pojedinim djelovima vidio potencijal koji ja u knjizi nijesam. Ja sam preskakao neke scene, a Kokan je upravo njih napravio velikim. Meni nisu bile bitne, bile su mi samo pasaži, a on je upravo te scene raspričao. Smrt mog prijatelja Faruka predstavljena je kroz jednu veoma jaku scenu, a u mojoj knjizi je to samo pomenuto u jednoj rečenici. Ja sam preko nekih bitnih stvari pretrčao u knjizi, jer nisam osjetio potrebu da ljude ubijam sa toliko tuge i patnje, nego sam želio da im olakšam, da se ne mora baš znat i svaki detalj. Nisam želio da utičem na Kokanovu dramatizaciju, već da vidim kako drugi ljudi doživljavaju moju priču. Ja sam radio muziku za predstavu, a njemu u potpunosti vjerovao kada je riječ o scenskom jeziku", ispričao je Štukan i objasnio da je bilo komplikovano u dva sata predstave ubaciti materijal iz romana koji se čita za tri ili četiri sata, te da je dio materijala morao da otpadne.

"Kokan Mladenović je svojom genijalnošću, teatarskom i svakako drugom, uspio da podijeli radnju u nekoliko pozorišnih iskaza. Dok traje jedan klasično teatarski dio, već imamo pripremu za sljedeću scenu. Onda, u pasažu, muzika govori četvrtu dok se priprema peta scena, tako da muzika, pokret i gluma ubacuju materijal, koji nije naporan nego proizilazi jedan iz drugog. Mislim da je genijalno uradio posao, iako ne mogu objektivno da sagledam predstavu, nikad nisam vidio čak ni rasvjetu, ne znam kakva je atmosfera na sceni, jer sam uvijek bio gore", kazao je.

Štukan se u predstavi kao glumac pojavljuje vrlo diskretno, na početku i na kraju, a većinu vremena provodi iza klavijature, kao član benda.

Komentarišući reakciju barske publike, koja je predstavu pratila u gotovo potpunoj tišini, Feđa Štukan je rekao da ga takva atmosfera nije iznenadila.

"Takva je knjiga, pisao sam je u naletima želje da kažem što imam, a glumci su toliko energije trošili na probama i pokazali to i na sceni, ona kreće od sto na sat i ide do hiljadu na sat, ne prestaje, samo ide uzbrdo", zaključio je Feđa Štukan.