Da li nam je prošlost neizvjesnija od budućnosti?

Poslije gotovo 150 godina tišine, dvorište istorijske Palate Mazarović ponovo je otvorilo vrata. Ovoga puta ne za plemićke porodice i njihove goste, već za filozofe, istoričare, umjetnike i publiku spremnu da razgovara o jednom od najvažnijih, ali i najosjetljivijih pitanja našeg vremena: šta se dešava sa našom prošlošću?

U ambijentu ostataka barokne palate iz 18. vijeka, novo izdanje programa Pjaca od filozofa, u okviru Međunarodnog festivala KotorArt, otvorilo je prostor za kulturu, dijalog i promišljanje. I to doslovno, među kamenim zidovima i ostacima prostora koji tek treba da dobije svoj novi život.

Ovogodišnji program, koji uređuje profesorica filozofije u Gimnaziji Kotor Paula Petričević, posvećen je odnosu prema prošlosti, kulturi sjećanja i načinima na koje čuvamo, tumačimo i - nerijetko - prepravljamo vlastito nasljeđe.

Prošlost kao bojno polje

Prve večeri održana je panel-diskusija „Vrijeme prošlosti – Sukobljene politike sjećanja“, na kojoj su učestvovali prof. dr Dragan Prole, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, Hrvoje Klasić, profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i jedan od najistaknutijih istoričara savremene hrvatske istorije, kao i Milivoj Bešlin, istoričar i viši naučni saradnik Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu. Razgovor je moderirala Paula Petričević.

„Ovogodišnje izdanje Pjace od filozofa realizuje se u dvorištu i ostacima Palate Mazarović, koja se u ruševnom stanju ne nalazi od juče, već praktično preko cijelog jednog vijeka“, kazala je Petričević, podsjećajući da je riječ o baroknoj palati iz sredine 18. vijeka, sa centralno postavljenim belvederom, karakterističnim za bokeške palate.

Prema njenim riječima, filozofija je simbolično, ali i poetično, otvorila ovaj prostor za njegov novi život.

„Nadam se da će nakon Pjace od filozofa i drugi umjetnički, kulturni, naučni i obrazovni programi teći naporedo sa procesom obnove ovog prostora i da će se stvarni život uhvatiti za zidove koji nas okružuju i primiti za temelje koji nas podržavaju – a koje se, makar sa ove filozofske strane, nikada nećemo plašiti da iznova dovedemo u pitanje“, poručila je Petričević.

Inspiraciju za ovogodišnju temu pronašla je u izjavi istoričarke Dubravke Stojanović da je na ovim prostorima prošlost često neizvjesnija od budućnosti.

„Ta je misao dugo nekako boravila u meni i nije mi davala mira dok je nisam pretočila u temu ovogodišnje Pjace od filozofa“, kazala je Petričević.

Kada prošlost postane politički resurs

Govoreći o različitim odnosima prema vremenu kroz istoriju, prof. dr Dragan Prole ukazao je na to da se odnos prema prošlosti mijenjao od epohe do epohe – od vremena kada je prošlost bila gotovo sve, do savremenog doba u kojem budućnost više ne predstavlja nužno obećanje.

Od antičkog shvatanja da se „ništa novo ne dešava pod suncem“, preko hrišćanske ideje spasenja i prosvjetiteljske vjere u napredak, do savremenog nepovjerenja u „bolje sjutra“, prošlost je, kako je ocijenio Prole, postala prostor različitih ideoloških tumačenja i mogućnosti.

Posebno oštar prema načinu na koji se istorija koristi danas bio je istoričar Hrvoje Klasić, koji je govorio o istorijskom revizionizmu.

„Revizija sama po sebi nije nešto što je loše. Naprotiv, revizija je ponovno gledanje, ponovno uzimanje nekih novih činjenica i novih spoznaja. Međutim, istorijski revizionizam je način interpretacije koji je uvijek sklon da pod različitim uticajima gleda na prošle događaje – bilo da su u pitanju nacionalistički, državotvorni ili privatni interesi“, istakao je Klasić.

Osvrćući se na iskustva Hrvatske i Crne Gore, Klasić je upozorio da se društva često prema prošlosti odnose selektivno – odbacujući ono što im ne odgovara, ali istovremeno zadržavajući ili čak usavršavajući upravo one obrasce koje su nekada kritikovali.

„Istorija može biti jako dobar izvor i dobro sredstvo za napredak, ali smo se mi svi pokazali kao jako loši učenici“, poručio je Klasić.

Milivoj Bešlin ocijenio je da je na postjugoslovenskom prostoru prošlost prije svega postala politički resurs.

„Naše političke elite nam umjesto bolje budućnosti nude bolju prošlost“, kazao je Bešlin, objašnjavajući da nacionalizam upravo u prošlosti traži temelje za savremene identitetske i političke projekte.

Prema njegovim riječima, prošlost se često ne istražuje da bi se bolje razumjela, već se „imaginira“ kako bi poslužila kao osnova političke legitimacije.

Od ruševine do mjesta susreta

Tako je Palata Mazarović, makar na jednu noć, prestala da bude samo ruševina i postala mjesto susreta različitih pogleda na vrijeme, istoriju i pamćenje.

Upravo u tome leži i posebna vrijednost ovogodišnje Pjace od filozofa – program ne govori samo o prošlosti, već se odvija unutar nje. U prostoru koji svjedoči o prolaznosti, ali i o mogućnosti obnove.

Drugi dio programa biće održan večeras u 21 čas, takođe u dvorištu Palate Mazarović, panelom „Prostor prošlosti – Rizici muzealizacije nasljeđa“.

U razgovoru će učestvovati dr Tatjana Koprivica, istoričarka umjetnosti i viša naučna saradnica Istorijskog instituta Univerziteta Crne Gore, filozof i profesor Fakulteta za medije i komunikaciju Univerziteta Singidunum Predrag Krstić, kao i fotograf i docent Univerziteta Crne Gore Stevan Kordić, čiji je dugogodišnji rad posvećen dokumentovanju kulturne baštine Boke Kotorske. Moderator će ponovo biti Paula Petričević.

Panel će otvoriti pitanja očuvanja kulturnog nasljeđa u vremenu intenzivne turističke i tržišne eksploatacije prostora, sa posebnim fokusom na Boku Kotorsku kao područje pod zaštitom UNESCO-a.

Jer, kako pokazuje i sama Palata Mazarović, najveći izazov nije samo sačuvati ono što je ostalo od prošlosti.

Veći izazov je odlučiti šta ćemo od te prošlosti sačuvati, kako ćemo je tumačiti – i kakvu će budućnost na njenim temeljima graditi.