Skejtbord kao simbol slobode, prkosa i borbe

Naslov filma “Skejtbording nije za djevojčice”, rediteljke i koscenaristkinje Dine Dume, sugeriše gledaocima pitanje diskriminacije, stereotipa i svega onoga što jeste ili postaje uskraćeno. Priča filma počinje u tom naslovu kojim je, na kraju, i zaokružena, uz prkos i inat, ali i želje i snove koji ne blijede nudeći.

Storija o djevojčici sa skejtom ipak nije cijela suština filma, ali jeste odlična metafora. Naslov tako govori o svim onim granicama koje društvo postavlja djevojčicama i ženama prije nego što uopšte dobiju priliku da same izaberu šta žele ili spoznaju ko su. I upravo iz jednog takvog prizora, koji je slučajno ugledala u Skoplju, Duma je počela da gradi priču o djevojčici čija želja za slobodom prerasta u mnogo šire pitanje - koliko prostora društvo ostavlja ženi da sama bira svoj život. A pogotovo ženi koja je Romkinja ili djevojčicama Romkinjama...

Film Dine Dume je slojevita drama koja prati tri Romkinje u romskom naselju u Sjevernoj Makedoniji, majku i dvije kćerke, suočene sa odsustvom oca, odnosno muža, sa nedostatkom novca, ali ne i snage i upornosti da prežive, uz ljubav, posvećenost i optimizam. Esme je majka koja traži posao kako bi obezbijedila egzistenciju svojoj porodici. Čisti, iako je laborantkinja po struci, a ipak nikako da nađe posao. Njene kćerke Aida i Zara su u tinejdžerskim godinama, pomažu joj i žive u razumijevanju i slozi. Aida ima buntovnički duh i izražen karakter, dok je starija Zara mirnija. Boreći se za život, kako novca sve više fali a priliva nema ni na vidiku, otvara se opcija braka jedne od dvije djevojčice - onog ugovorenog, maloljetničkog braka... I tako kreće priča o životu Romkinja, sasvim realna i prepoznatljiva, nažalost, da bi u potpunosti odgovarala dokumentarcu...

Film je prikazan u ponedjeljak veče na Kanli kuli, u okviru glavnog takmičarskog programa 39. izdanja Filmskog festivala Herceg Novi - Montenegro film festivala. Publici su se na kraju projekcije poklonile Dina Duma i glumica Simonida Selimović koja igra Esmu, majku dvije djevojčice, Romkinju... Sjajne reakcije prisutnih, glasan aplauz i ovacije nijesu ih ostavile ravnodušnim pa su izrazile zahvalnost svima. Duma je istakla da je film veoma važan, kako svojom tematikom, tako i njoj lično, navodeći da je napravljen iz srca. Nije krila radost što je na festivalu u Herceg Novom gdje je ranije prikazan njen kratki film za koji je tada i osvojila nagradu.

Selimović je navela da je film snimljen u naselju Šutka u Skoplju, ali da je tema filma krajnje univerzalna i tiče se svih žena ovoga svijeta jer se žene i djevojčice i dalje nalaze pod pritiskom. “Vijestima” je kazala da je tokom rada na ulozi i samog procesa, mnogo vremena provodila u Šutki gdje je posmatrala svakodnevne životne okolnosti ljudi iz romske zajednice sa kojima se i upoznala i stekla prijateljstva. Selimović insistira na oholosti patrijarhata koji svima nameće život pod raznim pritiscima, a ponajviše onim političkim i sistemskim, ukorijenjenim duboko u tradiciji...

Esma je majka dvije djevojčice koja ostaje sama nakon odlaska muža u inostranstvo i svu odgovornost preuzima na sebe. U tome, važno je naglasiti da je ona obrazovana Romkinja koja, uprkos tome, ne uspijeva da pronađe posao. Bez obzira na sve izazove, Esme ima snažnu ljubav prema kćerkama, razumijevanje i ambicije, ali i strah za egzistenciju.

“Ona se istovremeno bori da zaštiti ćerku, ali mora da prihvati i činjenicu da djevojčica želi sama da odlučuje kako će živjeti. Od žena se uvijek očekuje da slušaju, da budu dobre, a posebno od djevojčica - od malih nogu”, rekla je Selimović.

U razgovoru za “Vijesti” Duma je istakla da je ideju iz koje se iskristalisao cijeli film, pa tako i sami naslov, dobila jednog običnog dana u šetnji gradom.

“U Skoplju sam uočila jednu djevojku koja je bila obučena u tradicionalne, romske šalvare u kojima je vozila skejtbord. Ta slika je nekako ostala u meni, jer mi je ta djevojka bila zaista fascinantna. Bila je dijete, međutim, u isto vrijeme je izgledala veoma zrelo. Nisam odmah počela da pišem scenario, ali kada sam počela da ga pišem i kada sam počela da razmišljam o naslovu, shvatila sam da je taj simbol skejtbordinga, odnosno skejtanja, prirodno ostao u scenariju, ali da nekako mora da se pojavi i u naslovu”, istakla je ona.

Tako je i naslov, kao i kompletna priča, došao posve prirodno.

“Sama priča suštinski mnogo govori o poziciji žene, o poziciji žena i djevojaka. Međutim, najvažnije mi je bilo da taj naslov ne funkcioniše samo na nivou simbola, nego da zaista obuhvati čitav jedan sistem, konkretno način na koji on funkcioniše u Makedoniji, a kako polako sve više putujemo sa filmom, vidimo i shvatamo da nije samo u Makedoniji ovakvo stanje, već da priča, naslov i film funkcionišu u cijelom svijetu”, istakla je ona.

Uz gotovo mirnu i nenametljivu dinamiku, Duma u film unosi i duhovite trenutke kojima je teško odoljeti, kao i one koji otvaraju prostor za promišljanje tradicije, romske kulture, ali i stereotipa koji je prate. Snaga filma je u toj njegovoj jednostavnosti, dosljednosti i realnosti koja je zamalo pa tužna. Snaga je u toj naizgled maloj, intimnoj priči o tri žene, a koja je smještena u skučenom prostoru i vremenu, obilježena skromnim životima, oskudicom i borbom, ali i velikim željama. Ove tri žene prikazuju stvarnu sliku svijeta i društva koje i dalje djevojčicama govori šta mogu, šta ne mogu, kakve treba da budu i koliko smiju da sanjaju. Tako Duma otvara mnogo veći prostor za propitivanje slobode koja, uz sav prkos i borbu, staje u vožnji skejta i akrobacijama... Tako “Skejtbording nije za djevojčice” na kraju prestaje da bude rečenica zabrane ili bilo kakva hipoteza, već postaje opozit, prkosno podsjećanje da svi imaju pravo da biraju sopstveni put.