Crnogorski film je od svojevrsnog incidenta postao mjesto strateškog planiranja, razvoja, ulaganja u mlade generacije, što je dovelo do izrazito bogate produkcije za jednu tako relativno malu zemlju, ocijenila je Sanja Jovanović, rukovoditeljka Odjeljenja za programske politike i planiranje u Filmskom centru Crne Gore (FCCG), univerzitetska profesorka i producentkinja.
Ona je i urednica monografije "Suvereni pogled: Dvije decenije crnogorske kinematografije (2006-2026)" koja je objavljena u izdanju FCCG, a predstavljena je juče u dvorištu Kuće nobelovca Iva Andrića, u okviru 39. Filmskog festivala Herceg Novi - Montenegro film festivala i industrijskog programa Montenegro Film Rendezvous.
Kapitalno djelo objavljeno je povodom dvadeset godina od obnove nezavisnosti Crne Gore, predstavlja prvi cjelovit pregled razvoja crnogorskog filma u ovom periodu, i to na tri jezika.
O izdanju su govorili urednica monografije, Sanja Jovanović, novinarka i kritičarka Marija Ivanović Nikičević, menadžerka u kulturi Darja Šuković, filmska kritičarka Maja Bogojević, pisac i scenarista Stefan Bošković, kritičar i selektor Vuk Perović i grafički urednik monografije Nikola Latković. Razgovor je moderirala Milena Zajović, filmska kritičarka i selektorka Filmskog festivala Cinehill.
Zajović je istakla da joj je velika čast što su je kolege pozvale da vodi promociju zato što je porijeklom "napola Crnogorka" i uvijek se raduje kada vidi kako crnogorska kinematografija napreduje. Prije nego što je počeo razgovor o knjizi ona je pozdravila i porodicu crnogorskog glumca Momčila Moma Pićurića, čiji lik krasi i naslovnicu monografije, a koji više nije među živima.
Jovanović je na promociji potvrdila da crnogorski film tek odnedavno ima svoju konstantnost, odnosno kinematografiju ili filmsku industriju u punom smislu.
"Mislim da je ključni momenat bilo formiranje Filmskog centra, koji je od početka bio kuća za sve filmske stvaraoce u Crnoj Gori. Sa njime smo dobili budžet, kontinuitet, umrežavanje sa cijelim regionom i Evropom i sve ovo čemu danas svjedočimo i ovdje na Filmskom festivalu u Herceg Novom. Nakon osnivanja Filmskog centra imali smo nacionalni program razvoja kinematografije za prvih pet godina i to je nešto na čemu smo tadašnji direktor Filmskog centra Crne Gore, Sehad Čekić i ja posvećeno radili, kao i cijeli tim u Filmskom centru: da se kreiraju, ne samo uslovi koji će omogućiti kontinuirano finansiranje kinematografije, već smo radili i na filmskoj kulturi, edukaciji, rodnoj ravnopravnosti, digitalizaciji bioskopa", navela je Sanja Jovanović.
Ona je istakla da su na početku rada Filmskog centra postavljeni neki prioriteti koji su već ostvareni i postignuti.
"Crnogorski film je živ i zdrav, na nama je da bude gledan"
Marija Ivanović Nikičević autorka je poglavlja monografije koje se zove "Crnogorski film je živ i zdrav, na nama je da bude gledan", u kome tematizuje percepciju crnogorskog filma kod domaće publike. Zajović je primijetila da je to izazov svih u regiji...
Ivanović Nikičević je navela da do pokretanja Filmskog centra nije vođeno dovoljno računa da filmovi dođu do publike, nego su autori pravili filmove koji su ostajali nevidljivi i upravo zbog toga na nivou incidenta.
"Mislim da treba stalno raditi na tome da se pojača svijest, da je svaki gledalac bitan i da svako od nas treba da pođe u bioskop i kupi makar tu jednu kartu; pogleda nešto i da podrži ljude koji ovdje stvaraju. Naravno, sada postoji cijeli sistem koji je počeo da funkcioniše, a ja mislim da će u budućnosti biti sve bolje i da će biti više ljudi koji će zapravo gledati film", poručila je ona i dodala:
"Imamo šta da gledamo, to je najvažnija stvar, zato što je sve živnulo i vidi se kontinuitet, bar po mom mišljenju", navela je Ivanović Nikičević.
Stefan Bošković je u svom tekstu u monografiji pisao o mnoštvu različitih autorskih glasova iz Crne Gore.
"Kad sam pisao taj tekst, u stvari sam pisao o nečemu što je plod više glasova - jer je toliko različitih autorskih glasova koji progovaraju iz Crne Gore, da ne može nekako sve to da se objedini ni tematski, ni po stilu, ni u odnosu prema državi, već kao da svi ti filmovi dolaze iz potpuno različitih država i različitih kinematografija, za razliku od nekakve stilske uređenosti koju imaju ostale regionalne kinematografije", ocijenio je Bošković.
On je dodao da upravo to na najbolji način objašnjava karakter zemlje i koliko je ona raskošna i neuhvatljiva.
"Volio bih da ostane takva", poručio je on.
Zajović je istakla da i sama primjećuje raznovrsnost crnogorske kinematografije, tema, pristupa, i stilova, što je, ističe, raritet koji može da donese jedno veliko bogatstvo.
Bošković je dalje kazao i da je potrebna sistemska uređenost, ali i malo više sloge i međusobne podrške među stvaraocima.
"Mi nekako živimo tu kao jedna porodica... Mislim da s te strane autori treba mnogo više da pišu o svojim kolegama ili, ako ne da pišu, da ih promovišu, da razgovaraju. Mislim da je to nešto što nedostaje i dalje crnogorskoj sceni", dodao je Bošković.
Stigli do najvećih svjetskih festivala, ali i nagrada
Vuk Perović je iznio svoje viđenje festivalskog života crnogorskih filmova, ističući da je "velika stvar za jednu ovako malu kinematografiju da smo uspjeli da stignemo do nekih najvećih svjetskih filmskih festivala poput Sandensa, Roterdama, Venecije, Talina, Karlovih Vari i mnogih drugih".
"Redovni smo na Sarajevo Film Festivalu u različitim takmičarskim programima i da je bilo nekih velikih nagrada. Mislim da moramo da budemo ponosni na to, ali mislim i da nedovoljno govorimo o svemu tome", rekao je Perović.
On je istakao da se to vidi upravo na nekim velikim festivalima kada ljudi ne znaju dovoljno o crnogorskoj kinematografiji, pa pitaju i kada se krene sa nabrajanjem oduševe se.
"To su ozbiljni i veliki rezultati. Mislim da se u tom smislu uradilo dosta na osnovama koje su napravljene prije. Naravno, i kroz tekst se vidi koliko se situacija promijenila od osnivanja Filmskog centra i da su bile potrebne te prve nekolike godine da se sistem postavi na noge", ocijenio je i kazao da je festivalski život crnogorskog filma vrlo bogat.
Na pitanje Zajović o tome koja je uloga Filmskog festivala u Herceg Novom u promociji i pomaganju plasmana crnogorskih filmova, te šta se na tom polju može unaprijediti u narednim godinama, Perović je istakao da se mnogo toga može unaprijediti, te da se na tome i radi.
"Nije lako učiniti kinematografiju vidljivom. To su stvari koje su možda i najveći izazov za autore iz Crne Gore - prije svega, doći do tih evropskih distributera, jer prosto nisu u prilici da vide vašu kinematografiju", rekao je i dodao da je svake godine stanje u programu Festivala drugačije.
"Ove godine imamo jedan crnogorski film u takmičarskoj kategoriji, odnosno sa koprodukcijama tri, dok ih je prošle godine bilo, čini mi se, osam. Bilo bi dobro da je prošle godine bilo mnogo više kolega koji dolaze iz međunarodnih medija da mogu da vide naše filmove, jer mislim da to i jeste jako važna uloga ovog festivala", dodao je Perović.
Randevu otkriva naše priče i šta imamo da kažemo
On je istakao i značaj industrijskog programa Montenegro Film Randevu (Rendezvous) koji se ove godine održava treći put u Herceg Novom.
"Ovdje postoji jako puno toga što je dobro, a Montenegro Film Rendezvous je prilika da se evropskim filmskim profesionalcima pokaže šta crnogorska kinematografija može da ponudi. Mislim da je važna povratna informacija za sve nas to što najveći stručnjaci iz evropske filmske industrije žele da dođu u Crnu Goru i čuju šta imamo da kažemo. To je fantastična prilika da oslušnemo koje su aktuelne tendencije i šta industrija kao takva nudi; prilika da nađemo potencijalne partnere, koproducente, da nađemo ljude s kojima želimo da sarađujemo i stvaramo", istakao je Perović.
Šuković je podsjetila da je Montenegro film randevu inicijativa koja je nastala prije tri godine, posvećena crnogorskim autorima i profesionalcima.
"Ključna poruka koju želim da prenesem ovdje i danas je da smo mi iz Crne Gore uvijek previše samokritični, jer smo mali. Mehanizam samoodbrane je takav da si uvijek spreman na kritike i onda zaboraviš da se pohvališ s vremena na vrijeme, a ja mislim da mi stvarno imamo čime da se pohvalimo i što može da nam služi za ponos. Samim tim, kad već postoji puno toga što je dobro i što je urađeno dobro, onda je Montenegro film randevu prilika da se evropskim filmskim profesionalcima pokaže šta to zapravo crnogorska kinematografija može da ponudi i ja bih se usudila da kažem da je to jedna važna povratna informacija za sve nas, a to je da najveći stručnjaci iz filmske industrije i sa evropskog prostora žele da dođu u Crnu Goru i žele da čuju kakve su to naše priče i šta mi to imamo da kažemo", rekla je.
Pored urednice Jovanović i govornika na promociji, u monografiji su sadržani i tekstovi teoretičara, kritičara i neposrednih aktera scene, među kojima su: Sehad Čekić, Aleksandra Božović, Dijana Vučković, Jelena Mišeljić, Anđelka Nenezić, Nemanja Bečanović, Marko Eraković.
"Na naslovnici je kadar Moma Pićurića iz filma "Živi i zdravi" Ivana Marinovića, urednički omaž nedavno preminulom glumcu i, kako urednica piše, otjelotvorenje samog suverenog pogleda: nepokolebljivog, a punog mudrosti i sjetne topline", ističe se u saopštenju.
Generacija žena koje su kompletne autorke
Maja Bogojević se u svom tekstu u monografiji bavi ženskim autorstvom i ističe da je, od prve crnogorske rediteljke Marije Perović pa nadalje izrasla čitava generacija mladih žena koje su kompletne autorke svojih filmova.
"Jako mi je drago da postoji ta neka nova generacija mladih žena koje su kompletne autorke: i rediteljke, i scenaristkinje, i producentkinje, i montažerke i kostimografkinje... Nekad žene rade sve i nekad je to dobro. Žene su otele kameru, metaforično", navela je ona i rekla da kao i u svijetu, to sada postoji i u Crnoj Gori.
Dodala je da postoji tradicionalna podjela na takozvani muški i ženski film, koju je promovisala i popularizovala reklamna industrija.
"To je degradacija ženskog pisanja. Postoji samo jedan teorijski koncept koji se zove pogled kamere. Ženski pogled ne odnosi se samo na rod, već je to pogled koji se protivi kanonu, kanonizaciji, normi, matrici. To je jedan bunt i u tom smislu je subverzivan", istakla je Maja Bogojević i striktno kazala da ne postoje ženski i muški film.
"Nije dovoljno biti žena u anatomskom ili biološkom smislu, kao što nije dovoljno biti muškarac u anatomskom ili biološkom smislu. Znači, postoji pogled. Možete biti muškarac i napraviti savršen ženski pogled kamere. Možete biti žena u anatomskom smislu i napraviti vrlo mizogin film", objasnila je.
Autentičan crnogorski filmski plakat
Nikola Latković je govorio o svom radu na monografiji i istakao sjajnu saradnju sa urednicom Jovanović u pripremi. Osvrnuo se i na svoj vizuelni esej o filmskom plakatu u Crnoj Gori.
"Nadam se da sam publici omogućio da kroz taj esej dokuči šta je to uopšte grafički dizajn, a šta je to plakat, a onda konačno i crnogorski filmski plakat. Svaki je poseban, svaki je svojstven i ne može se izvući šablon koji bi ih povezivao. Daleko su od plakata nekih svjetskih produkcija koje nastaju u vrlo strogim, unapriijed datim procedurama: mislim da je crnogorski filmski plakat bolji od toga", kazao je Latković.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
